U 2023. Vlada bi se trebala pozabaviti popuštanjem kriznih mjera u energetskom sektoru i stabilizacijom poslovanja HEP-a, koji je bio prisiljen u potpunosti na sebe preuzeti teret upravljanja energetskom krizom. Istodobno se mora početi aktivnije baviti rastom inflacije, na koju u jednoj manjoj mjeri utječu prigušene cijene električne energije i plina za građane, dok druge cijene rastu već mjesecima. Elektroprivreda subvencionira cijene električne energije i grijanja u iznosu od gotovo 900 mil. EUR, a preuzela je i velik broj kupaca drugih opskrbljivača koji nisu bili u stanju podnositi teret krize. To su službene brojke, jesu li one realistične, nije poznato, kao niti koji period pokrivaju. Projekcije za budućnost nitko ne spominje - do kada HEP može ovako a da ne ugrozi vlastite temelje.
Pokazalo se optimalnim, što za razliku od nekih drugih država gdje su elektroprivrede privatne pa se pribjeglo direktnim proračunskim transferima (Njemačka, Italija, Nizozemska...) ili nacionalizacijom (Francuska, Njemačka), Vlada može lako donositi odluke, međutim upravo u toj lakoći čini se da dio toga nije promišljen unaprijed. Dok je kod nafnih derivata promišljeniji pristup, Elektroprivreda je preko noći pretvorena u najveću socijalnu ustanovu u zemlji, na teret kreditnog rejtinga koji je prvi puta od 2009. na investicijskoj razini. To neće tako ostati, vjerojatno već u veljači HEP bi mogao skliznuti u 'junk'.
Vrijeme za akciju
Osim što subvencionira cijenu električne energije, nabavom skupog plina HEP potpomaže i jeftiniji plin za ogrjevnu sezonu. Od početka travnja ta bi cijena trebala rasti, a nova opet neće do kraja odražavati tržišnu realnost, niti će pokriti ogromnu neizvijesnost plinske 2023/24.. Da je cijena električne energije tržišna kategorija, trenutno bi građanima bila skuplja za barem 40%, jednako kao i potcijenjeni plin, tako da Vlada zapravo perpetuira štetnu politiku jeftine energije koju bi trebala adresirati isključivo kroz nijansiranu socijalnu politiku, za koju nema alata radi nekvalitetnog upravljanja državnom administracijom.
Skupa električna energija natjerala je poduzetništvo da ulaže u energetsku učinkovitost i obnovljivce, što se potpomaže i iz EU fondova, što je OK. Višegodišnjom pogrešnom politikom kod obnovljivaca, isto građanima nije jednako dostupno, zato ima neke pravde u tome da ih se barem ne tlači tržišnim cijenama. Slaba je to utjeha, jer rješenje nije u nastavku loše politike, nego u promjeni koja će podići gospodarstvo i donijeti veću samodostatnost u proizvodnji te uštede u potrošnji energije. Za to je potrebna vizija koju, na žalost, nismo vidjeli ni kod jedne prethodne Vlade pa nema razloga vjerovati da će se to sada dogoditi.
Inflacija počinje hraniti samu sebe
S uvođenjem eura u klimi visoke inflacije došli smo do toga da, iako su se cijene energenata i sirovina u međuvremenu stabilizirale, a opskrbni lanci popravili, inflacija sada hrani samu sebe, a to je vrlo opasan trend. Umjesto da smiruje strasti oko uvođenja eura, Vlada populističkom retorikom bez pokrića zapravo dolijeva ulje na vatru visokih inflacijskih očekivanja. Povećavaju se izdaci za plaće i mirovine, troši se više u očekivanju da će biti još skuplje. Tako se ujedno hrani inflacija, a tečajnog sidra nema. Do kada može ovako? Ovim tempom samo nebo je granica.
Krizna energetska politika Andreja Plenkovića kratkoročno je imala smisla, no dugoročno će postati problematična. Iako su prve naznake da je politika prejeftine energije pogrešna već vidljive (rast cijena hrane), premijer poručuje da će u predizbornoj godini „nastaviti kontrolirati cijene energije u 2023.“. Slika je još zamućena jer se sve pripisuje uvođenju eura, a ne bi trebalo. Sve projekcije oko kretanja rasta cijena su se pokazale pogrešnima, dakle krajnji je čas za akciju.
Vlada jednostavno mora nekako zauzdati inflaciju, za početak mirnijom i uvjerljivijom retorikom, a zatim i postepenim dopuštanjem da cijene energije polako krenu prema realnijim iznosima. U protivnom smo u velikom problemu. Nipošto ne zaboraviti - nakon krize 2008. Hrvatskoj je trebalo sedam godina da ispliva, s ogromnim padom BDP-a i zaposlenosti. To bi se moglo ponoviti.
