Do kraja tjedna trebalo bi se znati koje će tvrtke, od ukupno njih sedam, ući u uži krug za razgovore o strateškom partnerstvu u gradnji i upravljanju s TE Plomin C. Manje je poznato da bi potencijalni strateški partner mogao osvojiti pravi bingo - uz gradnju TE Plomin C mogao bi "u paketu", za isti novac, dobiti pride vlasništvo nad TE Plomin 2. Kao što je poznato, na natječaj su se javili talijanski Edison, u vlasništvu francuskog EDF-a, luksemburški EGL u vlasništvu švicarske grupacije AXPO, južnokorejski Daewoo u konzorciju s australskom Macquarie grupom, ruski Inter RAO te neimenovane tvrtke iz Kine i SAD-a.
HEP sa strateškim partnerom namjerava osnovati zajedničku tvrtku, kreditno se zadužiti i tako zajednički financirati gradnju elektrane procijenjene na barem 800 milijuna eura, a možda i više. Za početak, što HEP traži od potencijalnog partnera? HEP očekuje projektno financiranje koje će se vraćati iz cijene energije, odnosno održavanja i upravljanja objektom. Predviđa se sklapanje takozvanog PPA ugovora (power purchase agreement) kojim će HEP ući u dugoročan otkup najmanje 50% električne energije u periodu od 20 do 30 godina, dok će zajednička tvrtka ostatak energije nuditi trećim stranama. Od strateškog partnera traži se da riješi opskrbu ugljenom i ponudi stabilnu cijenu za vrijeme trajanja PPA-ugovora. Tvrtka mora posjedovati (ili moći kupiti) dovoljan broj emisijskih jedinica za trgovinu "toplim zrakom".
Investitor mora ponuditi najbolje raspoložive tehnologije u skladu s europskom regulativom na području tehničkih znanosti ali i zaštite okoliša. U natječajnoj dokumentaciji stoji da će se od projektne tvrtke, koju će osnovati HEP i strateški partner očekivati da konstruira ili sudjeluje u gradnji elektrane, uključujući kotlove, turbine, generatore te da optimira rad elektrane. Tvrtka će trebati unaprijediti postojeće rasklopno postrojenje, pristanište i opremu za pretovar ugljena, a možda i sudjelovati u izgradnji spremišta za ugljen. Projektna tvrtka morat će osigurati stabilnu dobavu goriva (ugljena, lakog loživog ulja i ako je nužno, propana), te će za to morati ponuditi fiksnu cijenu struje tijekom trajanja PPA. Kada je riječ o poteškoćama s emisijama CO2, od projektne tvrtke se očekuje tek da osigura dovoljno prostora za opremu za zahvaćanje i stlačivanje CO2. No, ima jedna neočekivana zanimljivost koju HEP nije otkrio javnosti, a koja se spominje u natječajnoj dokumentaciji koju posjedujemo. Naime, 2015. godine HEP će postati jedini vlasnik TE Plomin 2 (210 MW), kojim sada upravlja s RWE-om. Očekuje se da će ta elektrana raditi barem do 2030. godine, do kada bi njime trebao upravljati HEP. U dokumentaciji ponuđenoj potencijalnim strateškim partnerima međutim stoji da "HEP trenutačno razmišlja o opciji da ponudi strateškom partneru mogućnost da posjeduje, upravlja i rukovodi radom te elektrane kao dio ove transakcije", pri čemu se misli na transakciju vrijednu 800 milijuna eura za gradnju Plomina C.
Drugim riječima, HEP razmišlja da se odrekne vlasništva nad elektranom koja mu može ponuditi jeftiniju struju od one koju sada mora platiti RWE-u i koju će plaćati novom strateškom partneru, te da tu potencijalnu zaradu prepusti onome tko pobijedi na natječaju za Plomin C i tko će ionako zarađivati na prodaji struje! Je li takva "nemoralna ponuda" zaista potrebna kako bi se privukao ulagač? Tim više što se zna da je u partnerstvo s RWE-om HEP dosta loše prošao. Zajedničko upravljanje elektranom od 710 MW itekako ima smisla, ali gubitak vlasništva nad 210 MW - čemu?!
No, tko su potencijalni ponuđači, imaju li oni financijske i stručne snage izvesti tako kompleksan projekt kao što je gradnja termoelektrane na ugljen i to one superkritične, dakle, elektrane od koje su očekuje energetska efikasnost od 45%, kao što stoji i u natječajnoj dokumentaciji? Propozicije natječaja su prilično striktne i od partnera se traži minimalan uvjet da dokaže da je vodio razvoj termoelektrana na ugljen s najmanje 1.500 MW instaliranog kapaciteta, kao i da je vodio projektiranje i inženjering bar dva projekta slične naravi i kompleksnosti kao što je Plomin C. Riječ je o minimalnim uvjetima za pretkvalifikaciju, dok su uvjeti za kvalifikaciju stroži i detaljniji.Talijanski Edison, poznata je plinska grupacija koja u svojoj domovini nema nijednu elektranu na ugljen, što je manje poznato. Kompanija ukupno rukovodi s 28 termoelektrana, no riječ je čini se, uglavnom o plinskim elektranama, što je i logično jer je riječ o bazno plinskoj tvrtki. Edison će se tražeći reference za TE na ugljen možda osloniti na svog suvlasnika, francuski EDF, koji takve elektrane ima, iako mu je baza izričito nuklearna. Edison se obvezao u Srbiji izgraditi 2 bloka TE Kolubara B, snage 750 MW, a svaki od blokova ima iskoristivost od tek 37%. Tiha kritična struka kaže da je tako visoku iskoristivost kao što je tražena u TE Plominu C teško, možda čak i nemoguće dobiti u praksi, posebno kada je riječ o tako malo megavata. Talijanski lider u elektranama na ugljen je Enel, koji se na opće iznenađenje nije javio na natječaj za TE Plomin C. Upravo Enelova elektrana Torrevaldaliga s iskoristivošću od 44,7% poslužila je kao referenca za Plomin C.
Nadalje, luksemburški EGL dominantno je trading-tvrtka s 1.778 MW plinskih elektrana, a njegov principal AXPO ima snažnu bazu u hidroelektranama. Ruski Inter RAO upravlja s 26 termoelektrana ali do sada nije gradio elektrane u Europskoj uniji. HEP s Rusijom ima izrazito loša iskustva kod isporuke tehnički zastarjele opreme za sisačku termoelektranu. Zanimljiva je vijest s početka godine da Inter RAO UES (tvrtka kćer Inter RAO-a), koja ima plinske i parne elektrane, razmatra kupovinu elektrana u Europi te da s RWE-om pregovara o zajedničkim projektima u Njemačkoj. Južnokorejski Daewoo ima reference, ali čini se, ne u Europi već mahom u Africi. Termoelektrane na ugljen ta je tvrtka gradila ili gradi u Keniji, Maroku i u Nigeriji, dok u Izraelu, Libiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima u partnerstvu sa Siemensom gradi plinske elektrane. Europskih iskustava, čini se, nemaju, što bi trebalo biti vrlo poželjno pri odabiru partnera. Predsjednik Uprave HEP-a Zlatko Koračević kaže da je riječ o vrhunskim svjetskim kompanijama, što se ne može poreći, ali ipak, partnera za Plomin C neće baš biti tako lako odabrati, sada kad se najizgledniji i najlogičniji kandidati nisu javili.
