S gotovo dupkom punim plinskim skladištima Europska unija dočekala je kraj ljeta, prvi puta otkada se prati taj trend. Cijene plavog goriva na burzama znatno ispod onih koje smo vidjeli 2022. Ipak, analitičari upozoravaju da trenutna komotna situacija i dalje može postati škakljiva za europski blok, koji je nevjerojatnom brzinom postao iznimno ovisan o volatilnom svjetskom tržištu LNG-ja. Moguća oštra zima u Japanu - čije gospodarstvo raste čak i brže od hrvatskog - sada, više nego ikad prije znači da će i britanski ili njemački umirovljenik ove zime grijati samo jednu prostoriju u kući. Ravnoteža ponude i potražnje u bitnije kompleksnoj slagalici osjetljivija je otkada nema pouzdane i obilne kopnene ruske opskrbe, no to se moglo i očekivati.
Cijene plina znatno su pale, fjučersima se u rujnu lani trgovalo po 166 eura/MWh, dok su sadašnje cijena na TTF-u na 35 eura/MWh. To je i dalje 60-ak% više nego u isto vrijeme prije dvije godine. Plinom se za posljednji kvartal trenutno trguje po cijenama od 42 eura/MWh, dok je prvi kvartal 2024. cjenovno na 51 euro/MWh.
Erozija potražnje
Trendovi nisu blistavi na plinskom i energetskom tržištu općenito, a osim visokih cijena sve veći problem predstavlja i nastavak erozije potražnje za energijom. Pretpostavljalo se da će niže cijene pokrenuti oporavak potražnje, ali to se nije dogodilo jer industrija troši znatno manje plina (-13%), a energetske transformacje 18% manje. Ukupna potrošnja plina u EU-u prvoj polovici godine u odnosu na isti period lani nastavila je padati i smanjena za 11%. Europa je, kao i većina svijeta osim SAD-a, upala u postcovid krizu, a obilne subvencije, sankcije, inflacija i ratni napori uzimaju danak. Najveći pad lani su doživjele Njemačka i Nizozemska, a ove godine veći pad proživljavaju Italija, Francuska i Španjolska, s tim da se ni druge zemlje nisu oporavile. Dekarbonizacija industrije je spora, skupa i izazovna i skupi plin ostaje glavni energent.
Treba obratiti pažnju na trendove odmaka od ruskog plina. Tek 11% plina u plinovodima trenutno čini ruski plin, koji i dalje stiže preko Ukrajine i Turskog toka, uvoz LNG-ja porastao je s 19% u 2021. na 39%, (ruski LNG čini 13% uvoza), a Norveška je preuzela ulogu Rusije i početkom ove godine osiguravala je kontinentu čak 46% opskrbe. Opterećenja na tamošnjoj plinskoj infrastrukturi već su ove godine uzrokovala nagle poraste cijene u proljeće, što ukazuje koliko je ravnoteža opskrbe trenutno osjetljiva. SAD je postao glavni opskrbljivač EU-a i dominantno širi svoj geopolitički i ekonomski utjecaj, koji uz protekcionističke mjere i jaki dolar prijeti jednako subvencioniranoj europskoj industriji.
Pogled u nebo
Procjena analitičara je da se Europa treba nadati da će barem iduće dvije do tri zime biti blage i da neće biti globalnih šokova u opskrbi plinom. A oni se nažalost, naziru. Tko prati poslovne vijesti, zna da ovaj tjedan počinje veliki štrajk na Chevronovim LNG terminalima u Australiji Gorgone i Weatherstone, koje samostalno čine 5% globalne opskrbe. Višemjesečni pregovori nisu urodili plodom i radnici se spremaju na dugotrajniju 24-satnu obustavu rada, barem u trajanju od dva tjedna. Uz to, Katar i SAD će trebati vremena da podignu izvozne kapacitete, a EU prihvatne, što je skupo i u suprotnosti je s niskougljičnim politikama i sve prisutnijim političkim narativom klimatskih promjena.
Nadalje, treba uzeti u obzir da krajem iduće godine ističe ugovor o transportu plina preko Ukrajine, koja uopće ne troši ruski plin i nema naznake da će ugovor transportu produžavati. Iako je napravila veliki odmak od ruskog plina, Europa bi ove godine trebala dobiti cca 22 mlrd. m3 ruskog plina, što čini 11% potrošnje iz 2022. i tek desetinu količina iz za Gazprom najboljih godina u prošlom desetljeću. O ukrajinskom pravcu ovise srednjoeuropske zemlje (npr. Austrija) kojima će trebati vremena da osiguraju alternativnu opskrbu i infrastrukturu i pitanje je hoće li ona na vrijeme biti spremna. Uz to, procjenjuje se da će Ukrajina u periodu 2020. - 2024. izgubiti više od sedam milijardi američkih dolara od tranzita.
Izazovi rastu
Za Europu će osim gubitka opskrbe, biti izazov skupa priprema transportnog sustava na gubitak ukrajinskih tranzitnih volumena i prilagodbu TS-a, dok se Ukrajina, koja plin sada dobiva sa Zapada, sprema postati proizvođač vodika i biometana. Tamošnja plinska skladišta koristit će trgovcima, kojih ih već koriste, usprkos riziku. No, sve je pod velikim znakom pitanja, jer rat još uvijek traje i ishodi su neizvjesni. Sve je prisutniji politički narativ da se ide prema okončanju iscrpljujućeg rata na kontinentu, koji svojom dužinom sve više prijeti eskalacijom.
Europa je obvezala zemlje članice EU-a da smanje opskrbu plinom, no cilj od 15% nije postignut, a nisu sve zemlje niti donijele obvezne planove štednje, a nisu ih ni provele. Mehanizam zajedničke kupnje plina nije isproban u praksi, a neke zemlje, kao što su Poljska i Njemačka grade LNG infrastrukturu i ugovaraju dobavu od 2025.-2026., jer prije neće ići. Grade se plinske interkonekcije, političari su se rastrčali po svijetu 'žicajući' plin, koji je i dalje glavni energent u bloku. Afrika je destabilizirana, što će štetiti EU-u u smislu resursne baze i agresivnijih migracija.
Klimatske promjene spašavaju stvar
Malo pozitive - u Europi se prema prvim procjenama Europskog centra za prognoze ne očekuje vrlo hladna zima (prosjek +1C). Vremenska anomalija En Nino spašava stvar i u SAD-u i Kanadi, a ni Azija ne bi trebala biti natprosječno hladna. Oporavak europske industrije još nije na vidiku, a ako se nastave dosadašnji ovogodišnji trendovi, moguće je smanjenje potražnje za plinom za čak 6% u odnosu na prošlu godinu, procijenio je Oxford Institute for Energy Studies. Ne dogodilo se, jer industrija nije mogla tako brzo nadomjestiti plin alternativnim gorivima!
Pritom treba naglasiti da je proizvodnja zelene energije u EU-u rekordna, međutim brojni tehnički i financijski problemi opterećuju zelene projekte, a krajnje cijene električne energije za kupce ostat će visoke. S tendencijom je da takve i ostanu, jer dekarbonizacija nije isplativa ako je energija jeftina, baš kao ni energetska učinkovitost, sve ono što čini temelje europske gospodarske i klimatske politike. Zaključno, skupom energijom i stagflacijskim trendovima oslabljena gospodarstva teže će se izvući iz krize, a potrošnja energije dobar je signal u kojem smjeru trenutno ide gospodarstvo na Starom kontinentu. A s njim i standard građana, globalna konkurentnost i sve one „dosadne“ teme teme tipa 'Europa je najpoželjnije mjesto za život na svijetu“.
