Jedno od možda najvećih iznenađenja u energetskom sektoru regije je potpisivanje okvirnog sporazuma o gradnji – rafinerije nafte. Da, dobro ste pročitali, riječ je o trećem srpskom pokušaju izgradnje rafinerije nafte u Smederevu. Greenfield investitor je iz Kine, China Energy International Group, bez javno dostupnih informacija o iskustvu u rafinerijskom poslovanju, ali sa snažnim uporištem u elektroenergetici, napose ugljenu. Ta kompanija je na Fortuneovoj listi 500 najznačajnijih na svijetu i uključena je u ključnu kinesku inicijativu Pojas i put, koja je već rezultirala ulaganjima u drugu najveću rafineriju na Bliskom istoku.
Pokušaj je to izvlačenja gospodarske koristi i geopolitičkog pozicioniranja Srbije koja za sada uspješno lavira između Rusije, Kine i Europske unije. Manevrirajući vješto na samom rubu politički prihvatljivog, kontinuirano pod ogromnim povećalom velikih sila, Srbija ima značajan gospodarski potencijal. Zato ima smisla malo pobliže proučiti o čemu se radi i kako bi se to moglo odraziti na Hrvatsku. Dakako, ako se projekt uopće realizira, jer više je razloga koji mu nipošto ne idu u prilog.
Kapacitet rafinerije, koja bi trebala biti smještena na 110 hektara pored Dunava, dva kilometra od centra grada, trebao bi biti čak 4,9 mil. tona sirove nafte godišnje ili 100.000 barela dnevno, koji bi se prerađivali u derivate Euro 6 standarda. Za usporedbu, smederevska rafinerija trebala bi po kapacitetima biti nalik NIS/Gazpromneftovoj u Pančevu, te oko 20% veća od INA-ine riječke rafinerije.
Smederevska rafinerija će moći prerađivati tešku i laku naftu. Zna se da bi projekt, koji bi mogao biti završen za četiri godine (!), trebao koštati 2,4 mlrd. eura, te zaposliti 700 radnika, a indirektno njih oko 2.400. Ključno je riješiti pitanje dobave nafte i prodaje proizvoda, a oba su sporna.
Planira se opskrba naftom preko konkurentskog Pančeva, no zašto bi NIS na to pristao? Dakle, nafta bi mogla stizati JANAF-om, a spominje se i plan izgradnje naftovoda koji bi povezao Srbiju i Grčku za diverzifikaciju dobave. Tu je i mogućnost dobave ruske nafte novim naftovodom Srbija-Mađarska koji bi se mogao početi graditi tek iduće godine. Mađarska je pak vezana na ruski naftovod Družba, koji je na neodređeni period izuzet od sankcija, ali prijevoz Družbom je skuplji nego JANAF-om. Ovisno o razvoju situacije s ratom u Ukrajini i sankcijama, JANAF tu može s vremenom dobiti ozbiljnu konkurenciju, kad je riječ o opskrbi srpske naftne industrije.
Država planira napraviti ekonomske procjene, a tu je i ekološka procedura koja bi mogla biti vrlo tvrda, što su već najavljuje. Zeleni kažu da je zrak u Smederevu treće kategorije, snažno onečišćen kineskom željezarom i da im ne pada napamet dozvoliti gradnju novog onečišćivaća. Vrijedi naglasiti da je iz ekoloških razloga već je pao pokušaj gradnje rafinerije u Smederevu, gdje se ogromna većina prije 14 godina referendumom opredijelilo protiv Comicovog (SAD) pokušaja br. 2. Vinogradari i voćari mogu biti zeznuta opozicija, pokazalo se već na projektu Jadar, čija revitalizacija se opet sve češće spominje u susjednoj zemlji.
Pravo je pitanje, drži li taj projekt uopće vodu, ili je je riječ o „dimu i ogledalcima“, kako bi rekli Amerikanci. Pančevačka i riječka jedine su dvije rafinerije koje još rade na području bivše države, gdje ih je svojedobno bilo čak sedam. Tržišni rezon za gradnju nove rafinerije u Srbiji nije jasan. NIS-ova rafinerija u Pančevu, u kojoj je završen projekt duboke prerade, izravni je konkurent Smederevu, i sama može pokriti domaće tržište i izvoz. Gaženje po prstima suvlasniku, ruskom Gazpromneftu, bit će teško ako ne i nemoguće opravdati.
Rumunjska ima dosta kapaciteta za preradu, transport derivata Dunavom derutnim baržama baš i nije neka sreća. Hrvatska, koja se odlučila na veći naglasak na dizelsko gorivo maksimalno pokriva domaće tržište i još više izvozi. Težište na dizel pokazuje se dobrom poslovnom odlukom, jer su sankcije na rusku naftu izgurale velike količine ruskog dizela sa zapadnoeuropskog tržišta, koje je ovisno o ruskom dizelu do te mjere da je SAD nedavno apelirao na Ukrajince da ne gađaju ruske rafinerije. RN Rijeka dobila je 'boost' u budućoj opskrbi derivatima svih postaja MOL-a i INA-e u Sloveniji. Bar je tako najavljeno iz INA-e, koja se bori da uspori opadanje rezervi ugljikovodika i skreće prema financijski manje atraktivnim zelenim projektima. Istodobno, INA-in vlasnik MOL mudro pokriva cijeli petrokemijski lanac, svježe otvorenim postrojenjem za proizvodnju poliola, vrste plastike kojom planira pokriti cijelu JI Europu.
Zaključuje se kako rafinerijski business u Europi nema budućnost. Međutim, sa zatvaranjem velikog broja rafinerija i ratom u Ukrajini te sankcijama na ruske energente situacija se poboljšala i rafinerijske marže su trenutno odlične. Za one koji su još ostali u igri. Jer ne treba se zavaravati, doba nafte ni približno ne ide kraju pa ni ovo još nije labuđi pjev naftne industrije.
Veliki trgovci naftom kao što su Vitol i Trafigura, u proteklom periodu kupili su ili pokazali namjeru za kupnjom udjela u rafinerijama, no Shell i ExxonMobil ih napuštaju, prodajom udjela u osam europskih rafinerija. Europske rafinerije godinama pate od podinvestiranja, jer ih je pregazila konkurencija iz Rusije, Azije i Bliskog istoka koji grabi naprijed. A sada se otvara i ogromna rafinerija u Nigeriji, koja će derivate slati diljem Afrike i na mediteransko tržište. Tu su i nova rafinerija u Omanu te nova najveća bliskoistočna kinesko-kuvajtska rafinerija Al-Zour. Ostati konkurentan u rafinerijskom poslovanju itekako je izazov, a kamoli ući na tržište koje se smanjuje, u sve agresivnijem europskom narativu elektrifikacije prometa. Treba se malo vratiti u prošlost, za zanimljivu alegoriju. Rafinerija u Smederevu počela se graditi prije Drugog svjetskog rata. Nedovršenu, skoro do temelja srušili su je saveznici u bombardiranju.
Europski političari zadnjih mjeseci pušu u trube velikog rata, pozivaju na vojni rok i naoružanje, strahujući gospodarski od svih kineskih investicija, a robe još i više. Neizvjesna politička situacija s iscrpljujućim, potencijalno eskalirajućim ratom u Europi, rastućim nezadovoljstvom efektima ogromnih pritisaka klimatske politike, u kojoj EU gospodarstvo gubi konkurentnost, plodno je tlo za nanovo miješanje karata. Sve opcije su moguće, misle valjda i Srbi sa svojom smederevskom – za sada se čini posve svemirskom idejom - čiji rasplet treba ipak pratiti.
