No, što će se dogoditi ako EK ne bude imala razumijevanja? Da sve bude kompliciranije, teku neki rokovi i Dobrović nema puno vremena ni manevarskog prostora, jer ako ne učini ništa 1. travnja tržište se otvara pa nekome obojci, a nekome opanci. Trebat će raditi brzo. Podzemno skladište plina raspisalo je početkom siječnja natječaj za zakup skladišnih kapaciteta za narednih pet godina. Svi koji će opskrbljivati kućanstva dužni su imati zakupljeno skladište. Uhvatila se gužva, puno je pitanja, a službenih informacija jednostavno nema.
Natječaj za skladište je sredinom siječnja produžen za kraj siječnja, a tržišni igrači dali su ponude za 40% kapaciteta skladišta. Ostalih 60% kapaciteta skladišta još čeka, po svemu sudeći onoga tko bi trebao biti «bogati rođak» malim opskrbljivačima i distributerima, koji nemaju financijske snage zakupiti skladište. Distribucijom i opskrbom plina bavi se 30 i kusur firmica, koje su uglavnom u lošoj financijskoj situaciji, a okrupnjavanje distribucije o kojem se govori već više od desetljeća, nije se dogodilo.
I zato, taj «bogati rođak» bi trebao u ime «malenih» zakupiti skladište plina, a netko misli i da bi bilo zgodno i da im garantira cijenu po kojoj će od njega kupovati plin za kućanstva. Taj bogataš morao bi uravnotežavati tržište, što je prilično nezahvalna uloga, koja može puno koštati. Tako bi se izbjeglo drastično poskupljenje plina i veliki problemi za distributere i opskrbljivače, ali mogući su veliki problemi za «bogatog rođaka». Po kojoj cijeni bi taj bogataš nabavljao plin na tržištu, a riječ je o više od 700 milijuna m3 godišnje? E, to je već drugo pitanje. INA želi svoj plin prodavati po tržišnoj cijeni i ne treba sumnjati da bi težila postići veću cijenu od one koju je sada imala, a i trgovci bi se mogli naći u prilici da zarade na otvorenom tržištu.
Bude li HEP taj bogataš, i bude li stavljen u ulogu da kupuje skuplje, a prodaje po fiksiranoj cijeni, mogao bi se naći u situaciji u kojoj je svojedobno bila INA-ina tvrtka Prirodni plin. Prirodni plin je kupovao skupo, prodavao jeftino i gomilao gubitke koji su se mjerili u stotinama milijuna kuna. Povijest je poznata: MOL se famoznim dioničarskim ugovorima pogodio da država kupi plinski biznis s 20 godina unaprijed reguliranom cijenom plina. Država želi da HEP svojim novcem pomogne otkupiti INA-u od MOL-a i deklarativno se kune u jaki HEP. Ako elektroenergetsku kompaniju financijski oslabi prisilivši je na reguliranu cijenu plina prema opskrbljivačima, a ne otkupi MOL-ov udio u INA-i po razumnoj cijeni, napravila si je medvjeđu uslugu, jer imat će slabiji HEP i jaču INA-u i trgovce plinom. A opet, ako potpuno otvori tržište plina, riskira poskupljenje plina i potencijalno stečaj opskrbljivača i distributera. Pritom treba znati da u EU ima primjera protekcionizma na tržištu plina. Rumunjska je do 2021. nisko fiksirala cijenu za kućanstva i obvezala trgovce da kupuju domaći plin po reguliranoj cijeni. Nova Vlada računala je da će probleme s plinom ublažiti uredbom sa zakonskom snagom, no ona iz nekog razloga nije donesena. 1. travanj je pred vratima, a približavaju se i lokalni izbori. Nacrt izmjena Zakona o tržištu plina nije vidio nitko od aktera na tržištu, on nije prošao ni vladina tijela, a niti javnu raspravu. Što će država napraviti da razriješi ovu istinsku dramu na plinskom tržištu, nikome u branši nije poznato, ali ulozi su vrlo visoki. Do kraja veljače mora se znati tko će zakupiti skladište za potrebe opskrbe kućanstava, a početkom ožujka zakupljuju se interkonekcije za uvoz plina. Vremena je malo, a informacija još manje.
