No, država ima još poteškoća s plaćanjem obnovljivaca, a riječ je o naplati energije uravnoteženja, jer se, izgleda, računa da će se sredstva naknade koju plaćaju potrošači moći koristiti za plaćanje energije uravnoteženja, što bi moglo značiti da proizvođači neće biti ti koji plaćaju punu cijenu energije uravnoteženja. Bilo kakvo retrogradno zadiranje u ugovore, pa i uvođenjem naplate energije uravnoteženja, proizvođače tjera u otpor. Naime, proizvođači su zabrinuti da bi im naplata trošarina i energije uravnoteženja bila namet koji nije inicijalno ugovoren, a njihove bi projekte učinio manje isplativim ili čak neisplativim te bi ugrozio otplatu kredita. Država na to odgovara da se može razmotriti o mogućnost refinanciranja nepovoljnih kredita.
Problemi s obnovljivcima tu ne staju. Tu je i problem opskrbljivača električnom energijom, kojima je krajem prošle godine dekretom nametnut nastavak obaveza otkupa zelene energije po reguliranoj cijeni. S tog naslova lani je u HROTE-u prikupljeno 724 milijuna kuna ili 210 milijuna kuna manje nego što je pristiglo od naknade koju plaćaju potrošači. Opskrbljivači ne žele otkupljivati zelenu energiju po 42 lp/kW h, ako je na burzi mogu dobiti po nižoj cijeni i država je svjesna da će ta praksa trebati prestati, jer je cijeli pristup netržišan. No, problem je što će onda nedostajati novaca za isplatu poticaja. Rješenje se traži u tome da se hrvatska burza električne energije CROPEX poveže sa slovenskom i mađarskom te da se stvori veća likvidnost. A i HEP, koji je nedavno na aukciji na slovenskoj burzi Borzen unaprijed kupio svu slovensku zelenu energiju koja će biti proizvedena nekoliko godina unaprijed, morat će početi aktivnije trgovati na hrvatskoj burzi pa možda i na nju stavljati dio vlastite proizvodnje. U HEP-u se navodno već dulje vrijeme opiru takvim idejama koje će, između ostalog, unijeti i veću transparentnost u način koji trguju i nabavljaju energiju. Veća likvidnost na burzi povećat će i cijenu energije i približiti je burzama u okruženju pa će i cijena zelene energije - koja će u buduće u potpunosti ići na tržište - biti tržišna. Samim tim, iznos koji će morati plaćati građani trebao bi možda sporije rasti u narednim godinama, iako je sasvim izvjesno da će trošak zelene energije postati samo sve veći uteg potrošačima. Zbog svega toga sektor je trenutno u paralizi – svi čekaju i osluškuju u kojem smjeru vjetar puše, banke skrupulozno “čekiraju projekte” i čeka se hoće li biti trošarina. A to je tek pola problema s budućim razvojem obnovljivaca, bez da smo uopće dotakli premijski model financiranja koji bi trebao trasirati budućnost. Loši trendovi predugo traju i loši su za gospodarstvo i zato će država čim prije morati ustrojiti održiv i stabilan sustav financiranja obnovljivih izvora energije, a to neće biti nimalo lako, a ni bezbolno.
Apsolutni prioritet je stabilnost sustava
Koji su sve izazovi elektroprijenosnih sustava u Jugoistočnoj Europi, pojašnjava Prof. dr. Burim ...
