Početkom godine na snagu je stupila Uredba o Zakonu o hitnoj intervenciji za rješavanje pitanja visokih cijena električne energije, slijedom Uredbe Vijeća EU s početka listopada 2022.. Njoj je namjera do sredine godine ograničiti ekstrazaradu proizvođača električne energije koji nisu u sustavu poticaja HROTE-a na maksimalno 180 EUR/MWh. Uredba se tiče nepoticane proizvodnje iz vjetroelektrana, solara (solarna toplinska i fotonaponska energija), geotermalnih elektrana, hidroelektrana bez akumulacije, proizvodnje iz biomase (krutih i plinovitih goriva) osim biometana, otpada, nuklearne energije, lignita, naftnih derivata i treseta.
Osim proizvođačima, Uredba zaradu ograničava opskrbljivačima, trgovcima, posrednicima i agregatorima, a obuhvaća veleprodajno tržište i bilateralno trgovanje. Svi subjekti su dužni dostaviti podatke o proizvodnji i transakcijama HERA-i, a višak koji će se stjecati trgovanjem prema Uredbi uplaćivat će se u Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, te bi trebao služiti za 50-postotno poticanje ugradnje fotonaponskih elektrana za kućanstva u obiteljskim i višestambenim zgradama. Ministar Davor Filipović je izjavio da država očekuje kroz taj porez prikupiti pola milijarde kuna, što mnogi ocjenjuju daleko previsokom sumom, izračunatom vjerojatno na osnovu maksimuma na burzama u 2022., koje zadnjih tjedana ne vidimo.
Esktraprofiti ili kazne
U javnosti je stvoren dojam da je ovo potez države koji će ekstraprofiterima izbiti zaradu iz ruku, jer je u prošloj godini značajan broj proizvođača, prema proizvodnoj snazi njih čak trećina ili oko 690 MW, izašao iz sustava poticaja HROTE-a i sklopio ugovore s trgovcima ili opskrbljivačima na tržišnoj osnovi. Možda to i jest tako u pojedinim slučajevima, no ruku na srce - tko ne bi iskoristio priliku za sebe izboriti tržišno bolje cijene, posebno ako za koju godinu ionako izlazi iz sustava poticaja, a projekt je više-manje isplaćen. To što se država nije mogla, znala ili htjela zaštititi od takvog poteza proizvođača je nešto što u ovom tekstu nećemo problematizirati.
Već sada se pokazuje problematičnost hrvatske Uredbe kad je riječ o proizvođačima iz bioplinskih postrojenja, koje bi ova propis lako mogao gurnuti preko ruba, odnosno postrojenja bi im mogla prestati s radom jer je proizvodnja uz ovakav porez – posve neodrživa. U tom slučaju Hrvatska bi ostala bez proizvodnje električne energije iz tih postrojenja i ne bi radila na postizanju svojih ciljeva u dekarbonizaciji poljoprivrede, a to sigurno nije namjera zakonodavca.
Prema podacima s kraja studenoga 2022. iz sustava poticaja HROTE-a izašlo je 27 MW u 23 bioplinska postrojenja, ili približno, polovina proizvođača. Ugrubo, u sustavu poticaja dobivali su 170 EUR/MWh proizvedene energije, a prema pouzdanim informacijama većina je sklopila ugovor s ENNA Opskrbom po cijenama od 350 do 400 EUR/MWh na periode od godinu do tri godine, ovisno o burzovnim cijenama ili na drugačiji način. U čemu je problem pojasnio nam je jedan proizvođač bioplina.
Za početak, on ističe da ti proizvođači još od kraja 2021. te tijekom cijele prošle godine imaju ogroman problem s rastom cijene svih inputa i osobito sirovine. Taj problem, s kojim su na vrijeme upoznali resorna Ministarstva, HROTE i HERA-u do danas nije adekvatno adresiran, što je i potaklo mnoge da u optimalnim tržišnim okolnostima spas potraže u bilateralnim ugovorima, gdje su konačno u plusu. Treba znati da sva postrojenja u Hrvatskoj nisu u istoj poziciji, ovisno o tome kako su dimenzionirali postrojenja tj. ovise li i u kojem postotku sirovinski o vanjskim dobavljačima.
Drastično skuplji inputi
Naime, ključan potez koji je mnoge gurnuo u neisplativost je činjenica da je Ministarstvo poljoprivrede donijelo mjeru ruralnog razvoja koja je u najmanju ruku okolišno izrazito štetna, jer potiče emisije iz poljoprivrede. Kako bi nekako rješavalo skupoću mineralnih gnojiva i pomoglo stočarima to Ministarstvo je odredilo da će poticati poljoprivredne proizvođače da gnojevku i stajnjak (koje su inače osnovna sirovina bioplinskim postrojenjima) bacaju na njive. Ekološki prihvatljiva i zdravstveno sigurnija varijanta gnojiva je visokokvalitetni digestat, koji je proizvod bioplinskih postrojenja.
Seljaci su do mjere MP-a uz simbolične sume troška prijevoza gnojevku i stajnjak predavali bioplinašima, no odjednom to je postalo skupa sirovina čija cijena je lani porasla na 100 kn/t. Ako se tome ukalkulira i veći trošak prijevoza, te izuzetno poskupljenje energetskih kultura koje su dodatna sirovina, bioplinska postrojenja su izračunala da su im sirovine porasle 100%, a u minimalnom plusu su s cijenom proizvodnje energije od 280 EUR/MWh.
Sve ispod toga je, kaže naš sugovornik, problematično, a oni koji dobivaju 170 EUR/MWh u sustavu poticaja pokrivaju se nekako iz drugih djelatnosti, što je dugoročno teže održivo.
Komunikacija prema MINGOR-u
Svoju su situaciju bioplinaši komunicirali s HROTE-om i napravljen je prijedlog Uredbe kojima bi im se priznala mogućnost korekcije cijene poticaja u skladu s rastom sirovina. Taj je nacrt dovršen još lani u lipnju i poslan je prema MINGOR-u. Kako nam je rekao naš sugovornik, rečeno im je da je samo pitanje vremena kad će im želje biti uslišane. No, to se nije događalo, a vrijeme je prolazilo. Neki su uzimali i kredite HAMAG-a za sirovinu, a većina još nije isplatila investiciju u postrojenje.
„Ministarstvo poljoprivrede trebalo nam je biti majka, a Ministarstvo gospodarstva otac, no pokazalo se da imamo maćehu i očuha“, slikovit je naš sugovornik.
Od listopada je poznato da će država ići usklađeno s odlukom Vijeća EU-a na limitiranje cijene na 180 EUR/MWh, a glasa iz mjerodavnih institucija od tada nema, usprkos višekratnim traženjima. Krajem prosinca ostali su iznenađeni Uredbom i nije im bilo jasno odnosi li se ona na njih ili ne – jer u njoj stoji da je biometan izuzetak. No biometana nema bez bioplina, a biometan iz bioplina ne proizvodi ni jedno hrvatsko postrojenje, već ga koristi za proizvodnju električne i toplinske energije. U prosjeku 1 MW instalirane snage postrojenja proizvodi 8.000 MWh električne energije godišnje. Da bismo došli do proizvodnje biometana trebamo ići na otvaranje dodatnih bioplinska postrojenja, a ne na gašenje postojećih.
Jedan od članova Udruženja proizvođača bioplina tražio je i dobio mišljenje MINGOR-a da će se Uredba ticati i njih, dok informacije iz HGK kažu da je bioplin izuzet. Je li riječ o nespretnosti, još nije jasno. Naš sugovornik ističe da EU regule koje je Hrvatska prepisala daju zemljama fleksibilnost da je prilagode svojim specifičnim potrebama, što Hrvatska nije napravila. Drugi sugovornici ističu da je intencije Uredbe Vijeća EU ograničavanje ekstraprofita tamo gdje on postoji, a ne „kažnjavanje“ svih obnovljivaca, neovisno o specifičnostima.
Austrija, Češka i Nizozemska drugačije
„Austrija, primjerice, postupajući prema navedenoj Uredbi Vijeća EU, ne primjenjuje propisane mjere na bioplinska postrojenja do 1MW jer je jasno da bi u protivnom ugrozila njihov rad, a druge zemlje, poput Češke i Nizozemske, iz istog su im razloga omogućile višu gornju granicu prihoda u odnosu na ostale tehnologije. Iako je za ostale proizvođače električne energije Austrija uvela gornju granicu prihoda koja je manja od one koju je odredila Hrvatska, u slučaju kad izravna ulaganja i operativni troškovi za proizvodnju energije prelaze taj iznos, proizvođač može podići gornju granicu na odgovarajući iznos uz podnošenje dokaza o troškovima. Uz to, kao trošak mu se priznaju i ulaganja u obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost. Takav pristup pokazuje razumijevanje šire slike i nužnosti razvoja OIE sektora za postizanje energetske sigurnosti. I Hrvatska treba omogućiti reinvestiranje prihoda u nove OIE projekte, a ne potpuno zaustaviti njihov daljnji razvoj. Upravo je ulaganje u nove OIE projekte bio cilj proizvođača koji su izašli iz sustava poticaja na tržište, uz to što su odlučili ne koristiti dalje državna sredstva te ih osloboditi za one kojima je državna pomoć u razvoju potrebna.“, kažu na naš upit u Udruženju OIEH.
