Jednoznačan odgovor na brojna pitanja o tržištu energije u budućnosti dakako, ne postoji, no čula su se zanimljiva razmišljanja, posebno u smjeru integracije obnovljivaca s centraliziranim toplinskim sustavima, što i Europa ističe kao dobar smjer u razvoju. Konstatiralo se da bi se na hrvatskim krovovima mogla proizvesti jedna trećina potrebne energije, a spominjale su se samoorganizirajuće mikromreže i energetsko zadrugarstvo, a sudionici su se složili da će visoka cijena energije utjecati na primjenu različitih alata za upravljanje potrošnjom i primjenu novih tehnologija. Slavko Krajcar je istaknuo da se treba zabrinuti nad problemom nedostatka ponude energije, a poticaji za izgradnju novih proizvodnih objekata povezani su s cijenom koju smo spremni platiti da ne dođe do blackouta. Tržište električnom energijom nije odgovor za 21. stoljeće, smatra on, jer nema cjenovnog signala za sudjelovanje na tržištu pa treba ili prestati poticati OIE ili redizajnirati tržište uvažavajući različitost tehnologija.
Rapidni pad cijene fotonaponskih panela koji se događa već godinama mogao bi okončati na cijeni od 2 centa po instaliranom wattu, istaknuo je Goran Krajačić s FSB-a, istaknuvši da se može pretpostaviti da bi Hrvatska zbog dobre insolacije na tenderu po uzoru na neke druge zemlje mogla dobiti cijenu proizvodnje iz Sunca po cijeni od 30 do 50 eura/MWh, čime bi to bila najjeftinija energija u sustavu. Instalacija fotonapona od 4 kW prema ESCO modelu u Hrvatskoj vratila bi se za 10 do 30 godina. On drži da Hrvatske tvrtke u bitku sa stranima u sektoru obnovljivaca ulaze noseći betonske cipele, zahvaljujući obilatim subvencijama koje su stranci dobivali i još dobivaju. Krajačić smatra da bi obnovljivce trebalo instalirati po lokalnim zajednicama, postaviti pametna brojila i ogranizirati mikromreže. Ivan Šimić iz CEMP-a založio se za primjenu malih kogeneracija na plin upotrebom brodskih motora, no neki su smatrali da niti takvi mali sustavi ne mogu biti isplativi. Po mišljenju nekih stručnjaka iz HEP Proizvodnje CTS budućnosti bit će mala postrojenja, toplinske pumpe i upotreba geotermalne energije, što bi moglo biti dobro rješenje i za Zagreb.
Bilo je zanimljivo primijetiti da HEP, koji sada vlastitom proizvodnjom pokriva 80% potrošnje, u svojoj strategiji do 2030. to namjerava povećati za samo jedan postotni bod. Hrvatska za razliku od Slovenije nije na vrijeme iz mreže Natura 2000 pokušala izdvojiti područja atraktivna za hidroelektrane pa su joj u tom smislu ruke poprilično vezane kad je riječ o gradnji novih hidroelektrana. Kao glavni problem primjene OIE u Hrvatskoj istaknut je visok trošak kapitala, a zbroj rejtinga države kamate su porasle, a kalkulativni trošak je na 5%, što negativno utječe na LCOE (nivelirani trošak proizvodnje energije), što je mjera za isplativost projekta. Za usporedbu, u Njemačkoj ili Danskoj trošak kapitala je ispod 3%. Željko Tomšić s FER-a izrazio je zadovoljstvo što je Hrvatska puno uštedjela time što nije masovno ugrađivala fotonapon kad su cijene bile visoke, na što je Krajačić odvratio da bi trebalo iskalkulirati koliko smo tu izgubili na inovacijama i razvoju poduzetništva..
