Plavi vodik, onaj dobiven iz metana u prirodnom plinu korištenjem hvatanjem ugljika (CCS), bio bi isplativije rješenje za EU u usporedbi s takozvanim zelenim vodikom dobivenim elektrolizom vode korištenjem obnovljive električne energije. Objavila je to ekološka organizacija Clean Air Task Force (CATF) u novoj analizi.
CATF je naručio konzultantsku tvrtku KBR Inc sa sjedištem u Houstonu da modelira troškove različitih puteva za isporuku vodika s niskim udjelom ugljika iz regija koje su vjerojatne za proizvodnju do najveće europske luke Rotterdam u Nizozemskoj.
Strategija Europske unije o obnovljivim izvorima energije uključuje ambiciju proizvodnje 10 milijuna tona i uvoza 10 milijuna tona obnovljivog vodika u EU do kraja ovog desetljeća. Cilj EU-a i dalje je izazovan - čak nerealističan - i treba ga ponovno procijeniti, navodi CATF u izvješću. Uvoz zelenog vodika je jednostavno preskup i ekološki i energetski neučinkovit.
"Europa bi trebala preispitati svoje prognoze potražnje za vodikom kako bi razvila realne procjene", rekla je organizacija, komentirajući političke implikacije rezultata studije. Cijene uvoza zelenog vodika iz Norveške, Alžira i Arapskog zaljeva procijene su za količine 250.000, milijun tona te 10 milijuna tona, a variraju od 93 USD/MWh do 93 USD/MWh za najmanje količine, do 55 USD/MWh do 68 USD/MWh za najveće modelirane količine. S napomenom da cijene ne uzimaju u obzir otpremu do krajnjih korisnika. U obzir nije uzet niti cijeli ciklus emisija stakleničkih plinova, koji bi dodatno poveća ionako visoke cijene.
“S obzirom na golemost izazova, javna politika mora biti pažljivo osmišljena kako bi se dao prioritet najisplativijim tehnologijama i spriječilo trošenje javnih sredstava na skupa infrastrukturna ulaganja koja bi mogla dovesti do neučinkovitih metoda dekarbonizacije”, naglašava Magnolia Tovar iz CATF-a.
Proizvodnja vodika iz uvoznog LNG-a je isplativija
"Analiza je usredotočena na plavi vodik jer veća tehnološka zrelost i niža cijena ove proizvodne metode znače da ima potencijal za bržu ekonomiju količina od 'zelenog vodika' proizvedenog elektrolizom", konstatirala je Tovar, CATF-ova globalna direktorica za goriva bez ugljika. Analiza troškova zaključila je da transport vodika s niskim udjelom ugljika morem predstavlja značajne prepreke zbog njegovih inherentnih fizičkih svojstava.
Štoviše, CATF sugerira da će transport LNG-a u Europu i njegovo korištenje za proizvodnju vodika na mjestu uvoza – s unosom energije s niskim udjelom ugljika, strogom kontrolom emisija metana i CCS – „vjerojatno biti izvediviji i isplativiji od uvoza niskougljičnog plina od udaljenih dobavljača.”
Tovar ponavlja da su svijetu potrebna kvalitetna certificirana rješenja, jer nisu uspostavljeni jedinstveni standardi za čisti vodik. Nadalje, treba raditi na razumijevanju uspostavi infrastrukture za vodik, koja je skupa i tehnološki izazovna.
