Poneki proizvođači kultura kratkih ophodnji opstaju, ali nisu evidentirani

Autor: N.D. Objavljeno: 03.02.2022. 🕜 12:58 Lokacija: Zagreb

Kako je loš Zakon ubio cijelu jednu potencijalno dobru priču u energetici i poljoprivredi

Prije 10-ak godina sadnja paulovnije i miscantusa je bila hit. Ljudi su se zainteresirali obećanom zaradom i krenuli podizati nasade. Planiranjem plasmana tada se nitko nije bavio. 2019. godine Vlada je izglasala predmetni Zakon o drvenastim kuturama kratkih ophodnji i pravilnike za uzgoj ovih biljaka, uz velike poteškoće koje su radile Hrvatske šume, kojoj nije odgovarala konkurencija, jer se takvi nasadi koriste kao energetsko drvo, o čemu je naš portal dosta pisao. Priča je tada zamrla, piše Agroklub

Drvenaste kulture kratkih ophodnji (DKKO) su intenzivni nasadi brzorastućih vrsta drveća ili drugih biljnih vrsta koje se uzgajaju na poljoprivrednom ili šumskom zemljištu u kratkom razdoblju, najdulje do osam godina između dviju sječa odnosno žetvi, radi ostvarenja visokih prinosa biomase za energetske svrhe. Zakon o drvenastim kulturama kratkih ophodnji, na snazi od 2019., kojem su se proizvođači KKO itekako opirali jer je donio velike restrikcije, te limitirao kvalitetu i vrstu tla na kojem se može obavljati sadnja. Zakon je zahtijevao je od proizvođača da se u roku od tri mjeseca upišu u Upisnik proizvođača. No, tri godine nakon toga, nije se upisao ni jedan proizvođač. 

Zakon je ubio proizvodnju

Prema podacima Energetskog instituta Hrvoje Požar na 119 čestica posađene su spomenute kulture. Prema riječima Tatjane Međimurec iz Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede dosadašnji proizvođači i nasadi ne udovoljavaju zakonske uvjete za upisnik. "Većina KKO u Hrvatskoj zasađena je prije stupanja na snagu ovog Zakona, neki još 2015. godine. Sadni materijal je nabavljan preko raznih oglasnika, a ne preko registriranih proizvođača iz EU i vlasnici sada ne mogu dokazati njegovo porijeklo“. Dodatno, problem je nastao i stoga što je dio podignut na kvalitetnijim tlima kategorije P1 i P2 što aktualni Zakon ne dozvoljava. "Kada su podizani, vlasnici su sadili biljke u rijetkom sklopu 4x4 m ili čak 4x5 m i većina tih stabala namijenjena je kao sirovina za tehničko drvo, a ne za proizvodnju sječke. Nasadi bi se trebali redovito šišati, a veliki broj vlasnika ih je samo pustio da se razgranaju“, dodaje Tatjana Međimurec. 

Sve su ovo problemi koji sprječavaju vlasnike da se registriraju kao proizvođači DKKO za namjenu proizvodnje biomase. Neki od postojećih proizvođača koriste sječku biljaka za vlastite potrebe npr. za grijanje vlastitih plastenika. Jedan dio njih namjerava drvnu masu iskoristiti kao tehničko drvo, a veliki dio nasada je zapušten. Ovakva situacija ne odgovara nikome i pitanje je zašto do sada nije bilo nikakvih promjena, pošto Hrvatskoj nedostaje biomase, a KKO mogu riješiti taj problem. 

TAGOVI