Akcijski plan za obnovljive izvore energije na moru prva je sveobuhvatna studija koja sagledava mogućnosti razvoja obnovljivaca na Jadranu, a iza nje stoje stručnjaci s FSB-a, iz OIKON-a, Pokreta otoka i Udruženja OIEH. Studiju je financirala Europska banka za obnovu i razvoj.
Studija je razmatrala dvije tehnologije – vjetroelektrane (stacionarne i plutajuće) i plutajuće sunčane elektrane. Prostornom analizom brojnih ekoloških i drugih tehničkih parametara stručnjaci iz OIKON-a došli su do podatka o mogućnosti razvoja OIE u pet zona površine 1.260 četvornih kilometara, od čega je 204 km2 unutar teritorijalnog mora. Na toj površini izračunato je da bi se moglo postaviti OIE snage 25 GW. Ako se tom prostoru pridoda i onaj u kojem je ocijenjen srednji utjecaj na krajobraz moguća površina za OIE se povećava na dodatna 1.602 km2 (44 GW).
Razvoj vjetroelektrana na moru u ovim zonama ovisi o koncesijskim ugovorima INA-e i Republike Hrvatske. Zoran Poljanec iz OIKON-a je naglasio da su u izradi nove karte staništa pa će za koju godinu cijeli Jadran biti kartiran, nakon čega će se te zone smanjiti.
Jedino Italija ima vjetroelektrane na moru
Također, ako se tom području priključe područja za eksploataciju ugljikovodika na srednjem i južnom Jadranu dolazi se do moguća 26.000 četvorna kilometra za plutajuće vjetroelektrane i sunčane elektrane, radi veće dubine.
U ovom trenutku na Sredozemlju je instalirano tek 30 MW OIE na moru u Italiji, dok je za usporedbu na Sjevernom moru 30 GW. U odnosu na troškove, instalacija pučinskih vjetroelektrana na Mediteranu bila bi 50% do 100% skuplja nego na Sjevernom moru. Prof. Neven Duić s FSB-a je rekao da bi pučinski vjetar na Mediteranu bio u dosegu isplativosti već 2030.
Identificirano je i deset točaka kako bi se pokrenuo razvoj OIE na moru. Za početak potrebna je izrada Državnog prostornog plana za morska područja te uvođenje OIE na moru u strateške dokumente. Nužno je identificirati državno tijelo oje će biti kontaktna točka, raditi kontinuirana mjerenja i praćenja te potaknuti uključivanje lokalne zajednice i javnosti da bi se povećalo njihovo prihvaćanje.
Zatim, nužno je započeti planiranje i razvoj pučinske infrastrukture, istražiti prekogranični i zajednički razvoj OIE na moru s Italijom, identificirati zahtjeve za vještinama te podržati istraživanja. Kao posljednje, Akcijski plan ključnim smatra razvoj pravila za višestruku upotrebu i sinergiju OIE na moru s drugim sektorima.
