Hrvatska je u rujnu dobila rano upozorenje Europske komisije za sektor gospodarenja otpadom jer proizlazi da ne znamo ni točan sastav otpada koji odlažemo, što je veliki problem, a izvjesno je da nećemo ni približno zadovoljiti ciljeve koji su vrlo visoko postavljeni, ali ostvarivi za zemlje koje desetke godina imaju uhodan sustav. Čelnik FZOEU-a Dubravko Ponoš kaže da je Hrvatska prekasno krenula, ali to ne stavlja na teret bivšim vladama, te da je neminovno da cijena zajednički prikupljenog otpada raste, a Fond do kraja godine mora potpisati ugovore za izgradnju CGO Bikarac i CGO Biljane Donje. Na kritike konzultanta Viktora Simončića da se nije znalo kakav je OPEX za CGO-e Marišćina i Kaštjun te pitanje zna li se kakav će biti za dva nova Centra, Ponoš je odgovorio da će te centre financirati Europska unija koja ne bi dala novac da sve podloge pa i investicijske studije, nisu napravljene i da se iz njih ne vidi korist.
Iz diskusije se pokazalo da se zapravo ne zna koliko će sve to koštati građane! Komunalne tvrtke se već pitaju kakve će im to troškove donijeti, a slaba utjeha komunalcima trebala bi biti činjenica da nisu osnovane da stvaraju dobit već pružaju dobru uslugu građanima, što je rekao Ponoš. Branka Genzić Horvat iz udruge UZOR založila se za zero-waste koncept a protiv gradnje zagrebačkog Centra, ali nije artikulirala u čemu je problem s mogućnosti gradnje spalionice. Konzultant Simončić je naglasio da treba biti realan jer za nas u otpadu ne leži novac. Npr. trošak transporta stakla s Brača do Huma na Sutli košta tisuću eura po toni, rekao je. Gospodarenje otpadom po njemu ne bi trebalo biti isključivo tržišna kategorija, jer je to nerealno te bi država trebala preuzeti sufinanciranje zbrinjavanja posebnih kategorija otpada, kako bi građanima sustav mogao biti podnošljivih 1,5-2% kućnog budžeta mjesečno. Problem zbrinjavanja goriva iz otpada (RDF), koji je glavni proizvod CGO-a, i dalje je neriješen, a Simončić predlaže da ga HEP spaljuje u kogeneracijskim procesima.
