Čak i u Hrvatskoj danas svi pričaju o vodiku i pitaju kako se mogu uključiti u istraživanja i razvoj njegove primjene i kako ga mogu koristiti. Istodobno, vodik i vodikova energetika više nisu teme iz znanstvene fantastike, kao što su to bile prije 10-ak godina. Istaknuo je to prof. emer. Frano Barbir, predsjednik Hrvatske udruge za vodik (CroH2) i pionir vodikove energetike u Hrvatskoj, u uvodnom dijelu webinara pod nazivom 'Vodik u energetskoj tranziciji'.
Cilj tog 'online' stručnog skupa koji je održan 5. ožujka ove godine bio je upoznati predstavnike hrvatskog gospodarstva, akademske zajednice, energetike i zakonodavnih tijela, ali i širu stručnu javnost s ulogama koje vodik može imati u energetskoj tranziciji, odnosno prelasku na bezugljične energetske sustave. Organizirali su ga Odjel za energetske sustave Akademije tehničkih znanosti Hrvatske (HATZ) i CroH2, dok su suorganizatori bili dva domaća tehnička učilišta gdje se već neko vrijeme ostvaruju zanimljivi projekti iz područja vodikove energetike, Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu i Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu, ali i Međunarodni centar za održivi razvoj energetike, voda i okoliša (SDEWES).
Odlučujuća godina za vodik
Da će 2021. godina biti odlučujuća za vodik, naglasio je Jorgos Hatziamarkakis, glavni tajnik stručne udruge Hydrogen Europe. Naime, ove se godine moraju donijeti ključne odluke i započeti s projektima kako bi u zemljama Europske unije do 2030. bila ostvarena snaga elektrolizatora za proizvodnju vodika od čak 40 GW i još 40 GW u okolnim zemljama. U skladu s time, osnovana je inicijativa pod nazivom Europski savez za čisti vodik (ECHA) s ciljem pokrenuti europsko gospodarstvo kako bi se ispunili klimatski ciljevi. Naime, očekuje se kako bi primjenom vodika, odnosno zamjenom dosadašnjih energenata vodikom bilo moguće smanjiti emisije ugljičnog dioksida za 9 mil. t godišnje do 2024., odnosno za 90 mil. t do 2030. godine.
Pri tome se najveća ulaganja u konačnu potrošnju vodika, na razini čak 34 mlrd. eura, očekuju u području prometa (pomorskog i kopnenog), ali i u području grijanja, gdje bi vodik zamijenio prirodni plin i loživo ulje.
Od ostalih zanimljivih projekata primjene vodika, čiji je razvoj već odmaknuo, vrijedi istaknuti i novi TEN-T cestovni koridor od Italije do skandinavskih zemalja, na kojem bi se omogućila vožnja kamiona na vodik bez ikakvih poteškoća u vezi s opskrbom gorivom. Pri tome će samo za izgradnju infrastrukture za punjenje vodika trebati uložiti 1 mlrd. eura.
Uz to, vodik se sve više pojavljuje kao rješenje za pokrivanje energetskih potreba podatkovnih centara. Širom Europe sve više zemalja izbacuje takve centre iz gradova (za razliku od Hrvatske, gdje se jedan takav centar upravo gradi u Zagrebu), jer ih se smatra velikim potrošačima energije. Sada se pak kao rješenje predlaže graditi ih u blizini vodikove energetske infrastrukture (npr. velikih elektrolizatora ili pak budućih vodikovoda), kako bi se onda pomoću gorivnih članaka u takvim centrima bez ikakvih problema mogle pokrivati potrebe za električnom i toplinskom energijom.
Vodikovih dolina sve je više po Europi
Projekti 'vodikovih dolina' pomažu osvijestiti javnost na mogućnosti vodika i vodikove energetike. Do sada je takvih projekata širom Europe već 32, od kojih su neki u visokim fazama razvoja, a zanimljivo je da su u to uključeni i Grad Split i Splitsko-dalmatinska županija. Radi se o tome da se na jednom, zaokruženom zemljopisnom području (npr. dolini, ali i otoku i sl.) ostvari cijeli lanac od proizvodnje do primjene vodika, npr. u prometu.
Kada je riječ o prometu, kako je napomenuo Bart Biebuyck iz javno-privatnog partnerstva FCHJU koje je do sada potaknulo čak 235 projekata primjene vodika i gorivnih članaka u ukupnoj vrijednosti 1,07 mlrd. eura, u više europskih proizvođača autobusa trenutačno je u proizvodnji 295 autobusa na vodik, od čega bi ih 230 trebalo biti isporučeno do kraja godine. Uz to, vodik je sve zanimljivije rješenje za pogon vlakova i to na elektrificiranim prugama duljim od 100 km, dok se u Valenciji dio luke namjerava prenamijeniti u 'luku za vodik', što će omogućiti proizvodnju i prekrcavanje vodika za pogon raznih plovila. Konačno, najavljeno je i da se prvi komercijalni putnički zrakoplov na vodik može očekivati 2035. godine.
