Iako velike europske naftne kompanije kockaju s vodikom kao gorivom za budućnost, ovaj 'veliki ulog' u stvarnosti nije tako velik, prema novoj studiji u ime Transport & Environment (T&E), koja pokazuje da su ulaganja u rafiniranja biogoriva osam puta veća, a ulaganja u zeleni vodik zasjenjena su financiranjem plavog vodika.
Ricardo Energy & Environment, globalna konzultantska tvrtka za okoliš, provela je studiju u ime T&E, europske krovne nevladine organizacija koja radi na području prometa i okoliša.
T&E vjeruje da proizvođači nafte nisu ozbiljni u pogledu ulaganja u istinski čista goriva, već odabiru "jednostavnu, neodrživu opciju biogoriva".
Tamo gdje europski naftni divovi Shell, BP, Total, ENI i Repsol ulažu u vodik, kaže se da je samo dio toga uistinu 'zelen'. Većina njihovih ulaganja usmjerena je na smanjenje ugljičnog intenziteta u rafinerijskim operacijama, a ne na razvoj zelenih goriva za prijevoz, pokazuje studija. U studiji se ističe da će potražnja za naftom u cestovnom prometu u EU 2035. godine pasti za gotovo trećinu jer sve više automobila prelazi na električni pogon.
Do 2030. ulagat će se u napredna biogoriva
Od 2035. potražnja za benzinom nastavit će padati za 5% na godišnjoj razini. Velik dio sadašnjih rafinerijskih kapaciteta morat će se zatvoriti ili, kako bi se izbjeglo da postanu napuštena imovina, pretvoriti u preradu alternativnih goriva. Od 39 milijardi eura planiranih ulaganja sektora rafiniranja u alternativna goriva do 2030., gotovo 75% će ići na povećanje proizvodnje biogoriva. Samo u nova postrojenja za napredna biogoriva bit će uloženo 2 do 3 milijarde eura, čime će se proizvodni kapacitet udvostručiti na 10 megatona do 2030. godine, pokazuje studija.
To je četiri puta više od onoga što se može održivo proizvesti u EU, prema analizi T&E-a. To će vjerojatno dovesti do ograničenog 'otpada' proizvoda poput životinjskih masti koji se preuzimaju iz drugih industrija, kao i do masovnog uvoza sumnjivog rabljenog ulja za kuhanje.
Rafiniranje nafte danas je jedan od glavnih potrošača vodika, a većina koristi sivi vodik proizveden od fosilnih goriva. Prema studiji, naftne kompanije ulažu oko 6,5 milijardi eura u takozvani 'niskougljični' plavi vodik kako bi očistile svoje proizvodne procese. To je dvostruko više od onoga što troše na proizvodnju zelenog vodika i e-goriva, koji bi se mogli koristiti za čišćenje sektora zrakoplovstva i brodarstva, napominje T&E.
