Općenito, poznato je da Hrvatska ima problem s preizgrađenom infrastrukturom a potrošnja polako raste ali se još nije vratila ne predkrizne godine. Predsjednik HSUP-a Dalibor Pudić kao glavnu prijetnju naveo je potencijal gašenja nekih od velikih potrošača (Petrokemije), što bi uzdrmalo sustav do temelja.
Hrvatska je 2007. čak 71% potreba pokrivala iz vlastitih potreba, 2016. to je palo na tek 41%, a Pudić navodi kalkulaciju da već 2025. možemo računati na tek 0,5 milijarde m3 domaćeg plina, što pokriva manje od 20% potreba. S tom zabrinutošću složila se i prof. Darija Karasalihović Sedlar s RGN-a koja je iscrpno govorila o potencijalima nekonvencionalnih ležišta u murskoj, savskoj i dravskoj depresiji ali je zaključila da "proizvodnja ugljikovodika zamire i teško možemo očekivati nekonvencionalne projekte kad nema ni konvencionalnih". Zvonimir Jonjić iz slovenskog Geoplina govoreći o hrvatskom tržištu plina istaknuo je da na njemu vlada bitka za svakog kupca a cijene su trenutno tako visoke da dijelovi gospodarstva posluje bez profita. Na pitanje kakav je stav Geoplina prema LNG-projektu na Krku Jonjić je odvratio da ta tvrtka plin kupuje tamo gdje je jeftinije a sve kalkulacije ukazuju da bi plin iz terminala ipak bio nešto skuplji.
