Nedavno donesene metodologije pokazale su da se Hrvatska svojom politikom određivanja tarifa doista trudi učiniti projekt atraktivnim za kupce plina, no hoće li to biti dovoljno atraktivno da projekt zaživi na komercijalnoj osnovi ubrzo će se vidjeti. Jer, ključno otvoreno pitanje je zakup terminala, odnosno koliko će biti zainteresiranih za kupnju plina preko terminala koji će postati jedan od ključnih za sigurnost opskrbe plinom u ovom dijelu Europe. Očekuje se da će značajan interes pokazati mađarski trgovci plinom koji bi time postali najveći pojedinačni korisnici terminala. U neobvezujućem open-seasonu interes su s određenim malim količinama pokazali i hrvatski HEP i PPD. Prosječan zakup europskih LNG-terminala lani je iznosio tek 22%, što pokazuje da se infrastruktura i dalje vrlo slabo koristi. Iz LNG-a Hrvatska isticali su tijekom listopada 2017. kako prirodni plin dopremljen preko njihova
budućeg terminala može biti cijenom konkurentan prirodnom plinu koji se
na okolna tržišta doprema klasičnim plinovodima. "Cijene LNG-ja već neko vrijeme padaju. Cijene po kojima zaista prodaju svoj
ukapljeni prirodni plin su, naravno, tajne, ali su sigurno niže od onih
kojima se spekulira u javnosti. Prema
našim izračunima, u ovom trenutku bi cijena plina iz LNG terminala na
Krku bila oko 12 eura po MWh, što je manje od 14,5 eura oko čega se kreće trenutna cijena prirodnog plina na tržištu, rekla je tada Andrea Ana Lopac iz LNG Hrvatska. Trenutno se piše takozvani "Zakon o LNG-u", koji bi trebao pogurati projekt a struka pomalo strahuje da će država preko njega pokušati uvesti obvezu kupnje LNG-a, jer to može donijeti neplanirane troškove onima na koje bi se takva obaveza primjenjivala. Slično je napravila Litva koje je svoju industriju 2015. obvezala da 25% plina kupuje preko terminala u Klaipedi, što je na noglu diglo industriju, koja na koncu nije uspjela sudski srušiti tu odredbu. Poljska je pak intervenirala u smanjivanje tarifa energetskom holdingu PGNiG-u koji dominantno kupuje plin u toj zemlji, kako bi terminal učinila atraktivnijim. Europska komisija nije negativno reagirala na te poteze država.
Za zakup kapaciteta Plinacro je u proljeće 2016. dobio osam neobvezujućih ponuda pa bi toliko moglo biti i ponuda u ovom postupku. Na natječaju za kupnju i upravljanje FSRU brodom ima veći broj ponuda. Kako doznajemo neslužbeno, tvrtka očekuje da će lokacijsku dozvolu za gradnju terminala dobiti u ožujku, s obzirom da još traje postupak procjene utjecaja na okoliš. Konačna investicijska odluka za terminal bit će donesena za koji mjesec. Dakako, LNG Hrvatska trebaju dokapitalizirati ulagači, a potencijalnih je troje - španjolski Enagas, Klaipedos nafta iz Litve i investicijski fond Marguerite.
