Dokument navodi da su tijekom razvoja idejnog rješenja razmatrane tri tehnološke varijante ovisne o kapacitetu terminala. Prva faza bila je 1-2 mlrd m3 plina godišnje sa spremnicima i isparivačima na brodu, u drugoj fazi kapaciteta 2-4 mlrd m3 isparivači bi se gradili na kopnu, a spremnici na moru, a u trećoj fazi gradio bi se klasični kopneni terminal kapaciteta 4-6 mlrd m3. "S obzirom na rezultate ekonomskih analiza, nositelj zahvata odlučio se na zahvat koji odgovara trećoj fazi, bez postepenog povećavanja kapaciteta i to za terminal kapaciteta 6 mldr m3 godišnje. Stoga će se studija utjecaja na okoliš raditi samo za klasični terminal na kopnu", stoji u zahtjevu.
Novoimenovani direktor LNG Hrvatske Mladen Antunović kazao nam je da je točno da studija izvodljivosti koji izrađuje konzultant Cowi još nije dovršena, te da konačna odluka još nije donesena "ali ide u smjeru kapaciteta koji se navode u zahtjevu za izdavanje upute o sadržaju studije utjecaja na okoliš". Ti danski konzultanti ugovorno su obavezni napraviti studiju izvodljivosti i Studiju utjecaja na okoliš, pa su zato u taj posao i krenuli. Mjerodavni se nadaju da će do lokacijske dozvole doći dosta brzo, posebno ako bude donesen Zakon o strateškim investicijama.
Predviđeni zahvat obuhvaća novi pristan za brodove za prijevoz ukapljenog prirodnog plina (LNG) uz uređenje obale, sustav za prihvaćanje i privez brodova, sustav pretakanja plina, objekte i postrojenja na kopnu potrebna za skladištenje i obradu plina, zgrade i pomoćne objekte za smještaj ljudi zaposlenih na terminalu, sustav mjerenja isporučene količine plina te dio plinovoda za isporuku prirodnog plina do priključka na magistralni plinovod. Optimiraju se različite varijante, a računa se da je riječ o investiciji koja može koštati do 650 milijuna eura, doznaje Energetika-net. Terminal bi mogao postati operativan oko 2018. godine.
LNG Hrvatska, MINGO i CEI paralelno s izradom studija kontaktiraju investitore zainteresirane za ulaganje u projektiranje, gradnju i rukovođenje terminalom. Kad studije budu gotove bit će raspoložive konkretnije brojke, no Energetika-net doznaje da je interes za krčki LNG iskazalo nekoliko američkih kompanija. Neke od njih su vrlo ozbiljne i već se bave izvozom američkog plina u Europu. Tu si i neke europske kompanije i Katar, a država radi po principu da dovede projekt do lokacijske dozvole te da maksimalno zaštiti interese države, lokalne zajednice i hrvatske komponente u projektu. Na pitanje kako projekt plinovoda TAP, odnosno IAP utječe na LNG na Krku Antunović kaže da upravo ti projekti daju vjetar u leđa za gradnju terminala, jer je glavni konkurent, plinovod Nabucco west izbačen iz igre pa je terminal jedini alternativni dobavni pravac za Srednju Europu.
Plinacro je pokrenuo prodaju 50-postotnog udjela u tvrtki LNG Hrvatska HEP-u, koji drži preostalih 50 posto udjela. Napravljen je pravni due dilligence a uskoro bi trebao biti dovršen i financijski due dilligence, a u proces prodaje ide se jer tako zahtijeva Treći energetski paket.
Projekt je očito već detaljno osmišljen jer se predviđa skladištenje LNG-a u dva kopnena spremnika ukupne zapremnine 360.000 m3. Za moguće proširenje kapaciteta terminala u budućnost, predviđena je pozicija eventualnog trećeg spremnika. Spremnici su visine oko 55 metara i promjera oko 80 metara. Za proces pretakanja potrebno je da se brod s LNG-om usidri duž pristana terminala, a ukapljeni plin će se crpiti iz broda kroz pretakačke ruke upotrebom brodskih pumpi te slati u kopnene spremnike. Spremnici za LNG na kopnu imaju ulogu međuspremnika između pojedinih isporuka brodom i neprekidne isporuke prirodnog plina u otpremni plinovod.
U svrhu isporuke plina u plinovod plin se uzima iz spremnika pomoću niskotlačnih pumpi uronjenih u spremnike, te se šalje u visokotlačne pumpe, gdje se tlak plina povećava s otprilike 5 do 10 bar na tlak otpremnog plinovoda (oko 100 bara).
Plin se zatim, pod tim tlakom šalje u isparivače s uronjenim plamenikom tipa "SCV" („Submerged Combustion Vaporizers“) gdje isparava pomoću topline nastale izgaranjem plina, pri čemu se vrući plinovi puštaju direktno u "bazen" s vodenom kupkom koja se na taj način zagrijava i predaje svoju toplinu LNG-u. LNG prolazi kroz taj bazen mrežom tankih cjevovoda, preuzima dio topline vodene kupke i isparava, te se na taj način dobiva prirodni plin u plinovitom stanju. Drugim riječima, volumen plina na taj se način povećao 600 puta. Tako proizvedeni plin visokog tlaka teče u mjernu stanicu i na kraju odlazi u otpremni plinovod. Na terminalu bi trebalo biti zaposleno 50 ljudi.
Prema podacima iz zahtjeva objavljenog na stanici Ministarstva predviđa se izgradnja priključnog plinovoda LNG terminal - MRS Omišalj DN 1000,100 bara i dužine 3,2 km. U planu je gradnja novog pristana za LNG tankere sjeverozapadno od predviđene lokacije terminala, koji će moći primiti brodova kapaciteta od 75.000 m3 do 265.000 m3. Očekuje se godišnji promet 50 do 80 brodova koji će ulaziti u Riječki zaljev i izlaziti iz njega kroz Vela vrata, prolaz između Istre i Cresa. Područje zahvata usklađeno je s važećom prostorno-planskom dokumentacijom Primorsko-goranske županije, i općine Omišalj. Dokument zaključuje da će utjecaji na područje ekološke mreže biti obrađeni u Prethodnoj ocjeni prihvatljivosti zahvata na mrežu i po potrebi u Glavnoj ocjeni zahvata na ekološku mrežu, ako to bude naloženo.
