Potresi koji su prošle godine na proljeće najprije pogodili Zagreb i okolicu, a potom posljednjih dana prošle godine Petrinju, Glinu i Sisak (i koji, na žalost, još uzrokuju oštećenja) pokazali su koliko je održavanje dimnjaka važno ne samo za siguran odvod dimnih plinova, već i za sigurnost cijele građevine i ljudi i materijalnih dobara u njoj ili koji borave ili se nalaze oko nje.
Istodobno, iz analize dodijeljenih dimnjačarskih koncesija ili na drugi način organiziranog obavljanja dimnjačarske službe u hrvatskim gradovima i općinama ujedno se može zaključiti da je reforma lokalne samouprave nužna i da pojedine općine (kako to upozoravaju brojni stručnjaci) uistinu valja ukinuti ili im pak samo dati ceremonijalnu funkciju (tj. da zadrže grb i zastavu, ali tijelo lokalne samouprave nema nikakvih rashoda, što znači i da načelnik i vijećnici budu volonteri), a njihove ovlasti prenijeti, npr. na županiju ili veću i bogatiju susjednu općinu ili grad.
Da je to tako, dobro pokazuju podaci o organizaciji dimnjačarstva iz dvije županije središnje Hrvatske: Koprivničko-križevačke i Bjelovarsko-bilogorske koje su po svojoj razvijenosti (ljudskom razvojnim indeksu, HDI) u donjem srednjem dijelu ljestvice hrvatskih županija.
Petina županije bez dimnjačara
Koprivničko-križevačka županija ima 25 jedinica lokalne samouprave: 22 općine i tri grada. Od toga, na osnovi podataka iz Registra
koncesija Financijske agencije i sa službenih internetskih stranica jedinice lokalne samouprave, u pet općina (20%) nema organizirane dimnjačarske službe. Doduše, u Kalinovcu je dimnjačarska koncesija razmjerno nedavno (u listopadu prošle godine), dok je u Rasinji ona istekla još 2015. godine. S druge strane, za tri općine (Gola, Gornja Rijeka i Sveti Petar Orehovec) na internetu nije bilo moguće pronaći nikakve podatke.
Najviše područja pri tome pokriva tvrtka MLD-usluge iz Đelekovaca: pet općina i jedan dimnjačarski rajon (od ukupno tri) u Koprivnici, a zanimljivo je da se ta tvrtka dimnjačarstvom bavi i u više općina i gradova u Istri i Primorju. Nakon nje, s četiri područja koje pokriva: tri općine i jedan dimnjačarski rajon u Koprivnici slijedi Obrt za dimnjačarske usluge DIS iz Koprivnice, a potom tvrtka Diveks iz Kalinovca s tri područja. Po dvije jedinice lokalne samouprave pokrivaju Dimnjačarski obrt Trubelja iz Koprivnice (preostali koprivnički dimnjačarski rajon i Peteranec) i tvrtka Dimko iz Pitomače.
Konačno, dimnjačarstvom se u četiri općine i grada bave komunalne tvrtke: u Đurđevcu (Komunalne usluge Đurđevac), Križevcima (Komunalno poduzeće), Kalniku (Komunalno poduzeće Kalnik) i Svetom Ivanu Žabno (OKP Park).
Dimnjačara nema čak 40% županije
Stanje u dimnjačarstvu u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji prilično je loše. Naime, od ukupno 23 jedinice lokalne samouprave (pet gradova i 18 općina), u njih devet (golemih 40%) trenutačno nema dimnjačarske službe.
U Daruvaru, Severinu, Siraču i Velikom Trojstvu dimnjačarska koncesija je istekla prošle godine, a natječaji su u međuvremenu raspisani. No, u Novoj Rači koncesija je istekla 2018., u Dežanovcu 2014., a u Končanici još 2012. godine, dok se za Đulovac i Zrinski Topolovac na internetu ne mogu pronaći nikakvih podaci o ogranizaciji dimnjačarske službe u tim općinama.
No, dimnjačarstvo u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, baš kao i u susjednoj Požeško-slavonskoj, je specifično po tome što se dimnjačarskim poslovima na području Županije ponajviše bave komunalne tvrtke. Tako one pokrivaju čak 10 gradova i općina: Čazmu i Šandrovac (Komunalije iz Čazme), Garešnicu, Hercegovac i Veliku Trnoviticu (garešnički Komunalac), Grubišno Polje (grubišnopoljski Komunalac), Ivansku (Ivankom), Kapelu (Komunalno Kapela), Rovišće (Komunalac Rovišće) i Štefanje (GKP Štefanje). Od ostalih dimnjačarskih tvrtki i obrta, vrijedi još spomenuti Dimnjačarski obrt Dimko iz Bjelovara koji pokriva dva dimnjačarska područja (od ukupno četiri) u Bjelovaru i Veliki Grđevac.