Prošle godine potrošnja plina smanjena je za čak 17,4% u odnosu na 2021., što je najveći pad u proteklom desetljeću. Hrvatska se iz velike uvoznice plina zahvaljujući LNG terminalu pretvorila u izvoznicu – na potrošnju od 24,4 TWh izvezeno je 11,4 TWh prirodnog plina, što je rast od 905% u odnosu na 2021., rečeno je jučer na 22. Plinarskom forumu, koji je u organizaciji Energetike marketing jučer okupio gotovo 200 sudionika.
Iz domaće proizvodnje, koja sve više stagnira pokriveno je samo 15,9% potreba što je 5,8% manje nego godinu ranije. Očekuje se da bi do značajnijeg dizanja domaće proizvodnje na 1,2 mlrd. m3 moglo doći tek 2024. Kako je iznio Marko Blažević iz HEP Trgovine ta se tvrtka pokazuje kao najveći domaći konzument plina sa gotovo polovinom ukupno isporučenih količina, dok je Petrokemijina potrošnja lani smanjena za 71%, a potrošnja ostale industrije smanjena je za 23,2%.
Plinsko skladište Okoli trenutno je zapunjeno na razini 77,9%, što jamči sigurnost opskrbe. O dubini plinske krize i njezinim posljedicama dobro govori i podatak da je lani ukupno 105.000 obračunskih mjernih mjesta prebačeno na javnu uslugu bez zahtjeva za promjenom opskrbljivača.
Cijena plina se od 1. travnja neće mijenjati
HEP će kao većinski vlasnik LNG terminala na Krku nastaviti s ulaganjima u proširenje kapaciteta terminala, čiji su postojeći kapaciteti u cijelosti zakupljeni do 2030. Isto tako, ta tvrtka će nastaviti pružati potporu u dobavi plina za potrebe javne usluge, pa se cijena plina za građane i ostale zaštićene kategorije, potvrdio je državni tajnik MINGOR-a Ivo Milatić, neće mijenjati od 1. travnja.
Ipak, Blažević je istaknuo da bi se trebala promijeniti metodologija izračuna cijene u zajamčenoj opskrbi kako bi bolje odražavala nevjerojatnu volatilnost na tržištu, jer su postojećom kupci motivirani često „ulaziti“ i „izlaziti“ iz te usluge. HEP je bio i ostao financijski stabilan te je stoga i mogao na sebe preuzeti teret odgovornosti u ovim izazovnim vremenima, istaknuo je Blažević napomenuvši da je nepoznanica kako će izgledati novi paket mjera i koliko dugo će te mjere trajati.
Treba nam burza plina
Na Forumu je najavljena i inicijativa za formiranje burze plina pri CROPEX-u, koja bi trebala odgovoriti na veći broj problema. Formiranje burze osiguralo bi bilančnim skupinama nabavu plina na transparentan način po konkurentnim tržišnim cijenama, a svoje viškove mogle bi ponuditi po povoljnijim cijenama.
Bilančne skupine bi tako preuzele veću odgovornost u vođenju plinskih portfelja češćim uravnoteživanjem, Plinacro bi imao manje potrebe za radnjama uravnoteženja a to bi posredno smanjilo i financijsku izloženost HROTE-a i dodatno zaštitilo sudionike na tržištu. Cijena plina za potrebe pokrivanja energije uravnoteženja tako je visoka da su potraživanja prema VBS-ovima u ožujku 2021. iznosila 4,5 mil. kn, da bi lani u istom mjesecu iznosila oko 100 mil. kn.
Direktor GPZ-a Goran Popović rekao je da je zabilježen pad potrošnje plina u kućanstvima od sedam do 11% te da je u praksi ima dostat izazova vezano za kvalitetu plina, kao i za nerazumijevanje kupaca što je opskrba a što distribucija plina. Poseban problem u Zagrebu je obnova nakon potresa i spajanje na mrežu, gdje postoje kontradiktornosti zakona i prakse kad se grade zamjenske građevine.
Budućnost plina
U sklopu Foruma održan je okrugli stol na temu budućnosti plina, odnosno mogućnosti da se u plinskoj mreži u jednom trenutku nađu dekarbonizirani plinovi – vodik i biometan. Dean Gnjidić iz E.ON-a Hrvatska istaknuo je da ta kompanija ulaže velika sredstva u istraživanje primjene vodika te da se još treba odrediti hoće li taj energent biti namijenjen i za kućanstva ili samo za industriju, kao što se nagađa. Naglasio je da treba voditi računa o važnosti plinske infrastrukture u koju je uložen ogroman novac, te se treba zapitati tko će – dođe li uopće do toga – na koncu platiti napuštanje plina. U infrastrukturu treba nastaviti ulagati i pripremiti je za ono što dolazi, smatra Gnjidić.
U sličnom tonu je govorio i Robert Bošnjak iz Plinacra, koji ima spreman cijeli niz projekata u vodiku, koje nominira za PCI listu. Istaknuo je da Hrvatske neće biti predvodnik energetske tranzicije jer za to nemamo ni financijskog ni ljudskog ni tehnološkog potencijala. Ta kompanija „nova vremena“ očekuje tek iza 2035.-2040. i postupno se za njih i priprema, razmatrajući stvaranje pametne mreže u koju b se mogao primješavati vodik, no za to će trebati vremena. Dinamika primjene vodika u mreži ovisit će i o ponašanju susjednih država, istaknuo je Bošnjak.
Masovne dizalice topline?!
Neven Duić s FSB-a, voditelj nedavne studije o mogućnostima deplinofikacije CTS-a u Hrvatskoj, istaknuo je da struka ne vidi vodik u primjeni u kućanstvima već samo u industriji. „Primješavanje 10% vodika prirodnom plinu bio bi čisti 'greenwashing' jer bi doveo samo do 1% smanjenja emisija. Deplinofikacija grijanja je skupa i moguća uz primjenu različitih tehnologija, ovisno o konfiguraciji potrošnje. Za primjenu većeg broja dizalica topline po uzoru na Stockholm, trebala bi nam jača elektroenergetska mreža i stvarali bi se toplinski otoci ljeti i trošilo bi se više električne energije“, rekao je taj profesor.
Krešimir Milorad iz Energije Gradec govorio je o mogućnostima proizvodnje biometana u postojećim bioplinskim postrojenjima. Prema nekim procjenama trošak dogradnje postojećeg postrojenja kako bi se pročistio bioplin iznosi oko dva milijuna eura po instaliranom megavatu, a isplativost ovisi o cijeni plina na tržištu. Bioplinaše u Hrvatskoj trenutno jako muči činjenica da im se ne priznaje ogroman rast inputa a prodajna cijena električne energije limitirana je i za njih na 180 EUR/MWh, što nije slučaj u nekim drugim zemljama. Ako se to ne promijeni postoji mogućnost gašenja proizvodnje bioplina, rečeno je na Formu.
Dekan RGN-a Vladislav Brkić najavio je skorašnje potpisivanje ugovora za zbrinjavanje ugljičnog dioksida u pogodne formacije u Slavoniji.
