Tisuće dimnjaka koji su se srušili ili su teško oštećeni tijekom potresa u Zagrebu ne moraju nužno značiti katastrofu. Upravo suprotno, to bi mogla biti odlična prilika za cijelu plinsku i dimnjačarsku struku, a time će se ujedno, čim jednom prođe pandemija koronavirusa, pokrenuti sada usporeni kotačić gospodarstva. A to je ono što će nam svima trebati, zar ne?
Problem loših dimnjaka nije od jučer
Struka već godinama upozorava, a o tome je posljednjih godina neprestano riječ i na Plinarskim forumima, da je stanje dimnjaka u središtu Zagrebu (baš kao u središtima mnogih drugih gradova) nedopustivo i da se većina njih hitno mora sanirati.
S druge strane, prije nekog vremena pojavio se i tzv. problem turbo-bojlera. On se ponajviše očitovao u nemogućnosti prilagodbe postojećih dimnjaka kondenzacijskim kotlovima koji su, u skladu s europskim propisima o energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu, jedini dopušteni za ugradnju. Dakle, u slučaju kritičnog kvara turbo-bojlera nije ga se moglo zamijeniti kondenzacijskim (kakvi se legalno jedini mogu pronaći na tržištu) bez prilagodbe dimnjaka, a to onda zahtijeva zamjenu svih plinskih kotlova spojenih na taj dimnjak.
Rješenje: cjelovita zamjena dimnjaka i svih plinskih uređaja
Sada bi bila dobrodošla šira inicijativa u koju bi se uključili i nadležni operator plinskog distribucijskog sustava (Gradska plinara Zagreb) i vodeći proizvođači plinskih uređaja, i plinoinstalateri i plinoserviseri i projektanti strojarskih instalacija i graditelji dimnjaka i dimnjačarski koncesionar za Zagreb (Dimnjačarska obrtnička zadruga). Naime, sada je idealna prilika da se u sklopu cjelovite zamjene i/ili rekonstrukcije dimnjaka (jer jasno je da će se samo sanacijom neće učiniti ništa!), u svim tim zgradama provede i cjelovita zamjena postojećih plinskih uređaja kondenzacijskima i izvedu dimnjaci u skladu s pravilima struke i današnjom razinom tehničkog razvoja.
Naravno, kako ne treba sumnjati da će takva inicijativa naići na brojna protivljenja (od famoznih tzv. zaštitara kulturne baštine, do onih koji se vječno pozivaju Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravilima) ili pak na pitanja tko će to i kako financirati. No, u takvim slučajevima valja poći od riječi legendarnog profesora Davorina Bazjanca: 'Tko hoće - može (a tko neće: smišlja razloge)!'
