Kada bi Rusija potpuno obustavila izvoz plina, Europska unija morala bi povećati uvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG) i uvesti hitne mjere smanjenja potražnje, kao što je zatvaranje tvornica, kako bi spriječila ozbiljnu nestašicu, pokazala je analiza instituta Bruegel, piše Reuters. Tri su scenarija u igri: uz sadašnji nivo opskrbe uz povijesno najveće isporuke LNG-a i potrošnju na razini 2015.-2020., u skladištima će u travnju biti 320 TWh plina.
No, ako Rusija smanji isporuke početkom veljače, skladišta će u travnju imati samo 140 TWh plina, a ako se uz to dogodi i ekstremna hladnoća, skladišta će biti prazna do kraja ožujka. Kratkoročno, ujedinjeni EU blok mogao bi preživjeti dramatičan prekid isporuke iz Rusije, no situaciju kompliciraju individualne ekonomske , tehničke i političke razlike, upozoravaju iz Bruegela. Prema Bruegelovoj analizi u problemu će biti cijela središnja i istočna Europa, uključujući Italiju i Njemačku te sve istočne susjede, uključujući i Hrvatsku, koliko god to bilo nepopularno reći kad naši političari pričaju da će LNG terminal spasiti stvar.
Problemi
Ako se obustava isporuke protegne do iduće zime i dulje, EU će imati još više problema i bit će prisiljena dodatno ograničiti potrošnju. Alternativne su opcije veća potrošnja ugljena, a time i veće emisije te odgoda gašenja nuklearnih elektrana. Skok potražnje za LNG-om mogao bi pak još više podići cijene, što bi pogodilo gospodarstvo EU i siromašnije zemlje koje LNG kupuju na dražbama.
Postoje i veliki problemi vezani za dopremu i kvalitetu plina, koja nije ujednačena u EU. Na Iberijskom poluotoku koncentrirani su terminali za uvoz ukapljenog prirodnog plina, pa ta regija može uvesti 40 TWh plina mjesečno, a može potrošiti samo 30 TWh. Problem je transport viška plina u ostatak Europe budući da postojeći cjevovodi omogućuju transport maksimalno pet teravatsati mjesečno.
Plin koji stiže u Francusku već je obrađen za komercijalnu upotrebu i obično se ne može tek tako uputiti u susjedne sustave. Na sjeverozapadu Europe plin pak ima drugačije kalorijske vrijednosti koje zahtijevaju i drugačiju infrastrukturu.
Najugroženija je Istočna Europa
Sustav cjevovoda u srednjoj i istočnoj Europi projektiran je za transport plina s istoka i unatoč kapacitetima za promjenu toka prevelika količina plina sa zapada mogla bi izazvati zastoje i spriječiti isporuku potrebne količine plina. To znači da i državama u toj regiji prijeti nestašica ako Moskva sreže isporuke, zaključuju u institutu. Postojeća infrastruktura načelno omogućuje veći uvoz plina iz Norveške i sjeverne Afrike i veće isporuke ukapljenog plina, od ukupno 17 TWh tjedno, što bi moglo zamijeniti postojeću nisku razinu uvoza iz Rusije od 18 TWh tjedno.
No, ako imate infrastrukturu, ne znači da imate i plin, upozorava institut, podsjetivši na izjavu norveškog premijera da njegova zemlja u EU već isporučuje maksimalne količine plina i da je ponuda LNG-a na tržištima tijesna. Te zemlje možda neće moći povećati isporuke plina, pa će biti nužno istodobno smanjiti potražnju, ističe se u studiji. Treba znati da Rusija najvjerojatnije neće isključiti dotok plina Europi, koja joj je najprofitabilnije tržište, znatno veće od azijskog. Opskrba je povijesno prekinuta samo jednom - tijekom Hitlerove invezije na SSSR, no ako zapad uvede platne sankcije odsijecanjem iz SWIFT platnog sustava, kako najavljuje, problem je evidentan.
