Proizvodnja električne energije u višestambenoj zgradi i podjela energije među stanarima još uvijek su misaona imenica u Hrvatskoj. Baš kao i dijeljenje energije unutar bloka zgrada ili istog naselja. O većim daljinama da ne govorimo. Formalno, sve je to u Hrvatskoj na papiru moguće, ali u praksi nije dostižno. Čini se toliko kompleksno da je krajnje demoralizirajuće, jer troškovi anuliraju benefite, upozoravaju zainteresirani za organiziranje u energetske zajednice građana.
Slično je i u Europskoj uniji, da se ne zavaravamo – energetske zajednice građana ni tamo nisu zaživjele u punom smislu. Zbog toga se novim EU dizajnom tržišta električne energije na rade koraci prema komercijalizaciji onoga što je trebalo ostati van dohvata privatnog kapitala, ali i olakšavanju puta za dijeljenje energije, koje bi trebalo biti direktno. To dijeljenje energije u Hrvatskoj prvo bi trebalo biti omogućeno unutar jednog distributivnog područja i zatim prošireno na cijelu državu, smatra struka, koja ne propušta naglasiti da će to imati svoju cijenu. Dakle, dobro pitanje je hoće li biti isplativo.
U Hrvatskoj je izgubljeno puno vremena, Hrvatska elektroprivreda je dominantan proizvođač i prodavatelj električne energije i politika ne vidi interes u energetskoj demokratičnosti. To jednostavno „ne donosi glasove“, baš kao ni masovnije poticanje ugradnje sunčanih elektrana za građane. Prije više od četiri godine EU je donijela zakonodavstvo kojim je otvorila put za energetske zajednice građana – oblik udruživanja koji podrazumijeva kompliciranu pravnu osobnost a pruža široki spektar aktivnosti i usluga kojima je težište vlastita proizvodnja i potrošnja zelene energije. Međutim, tek krajem listopada prije dvije godine dogodile su se izmjene Zakona o tržištu električne energije (ZOTEE), kojima je ta direktiva transponirana u naše zakonodavstvo.
HERA-in registar s nulom u rubrici
A očigledno nije transponirana optimalno, jer u registru Hrvatske energetske regulatorne agencije do danas nije registrirana ni jedna udruga (kao jedini formalno mogući oblik udruživanja) koja se bavi energetskom djelatnošću organiziranja energetske zajednice građana, koja je neprofitna. Ishođenje HERA-ine dozvole nužno je za dobivanje statusa energetske zajednice, koja je predviđena kao neprofitna, dok su energetske zadruge neformalniji oblik organizacije koji je profitan.
Da pojasnimo pojmove: energetska zajednica građana je pravna osoba koja se temelji na dobrovoljnom i otvorenom sudjelovanju te je pod stvarnom kontrolom članova ili vlasnika udjela koji su fizičke osobe, lokalna tijela, uključujući općine, ili mala poduzeća, a čija je primarna svrha pružanje okolišne, gospodarske ili socijalne koristi svojim članovima ili vlasnicima udjela ili lokalnim područjima na kojima djeluje, a ne stvaranje financijske dobiti i koji mogu sudjelovati u gotovo svim aktivnostima vezanim uz proizvodnju i korištenje električne energije.
Energetske zajednice mogu investirati i razvijati projekte na pojedinačnim objektima svojih članova te na objektima javnih tijela i površinama u privatnom i javnom vlasništvu. No, Hrvatska i dalje nema ni jednu takvu, iako je u međuvremenu ovog proljeća ZOTEE još jednom promijenjen i to baš u dijelu aktivnih kupaca, odnosno energetskih zajednica.
Interesa ima, osobito na lokalnim razinama
Zainteresiranih ima – to su građani, jedinice lokalne samouprave, mali poduzetnici, ustanove, ali su destimulirani. Kako doznajemo, u registar udruga (ali ne i HERA-e) upisana je „Moja energetska zajednica MEC“ koja je osnovana u cilju promicanja, razvitka i unapređenja energetskih zajednica i građanske energije, proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora, dijeljenja električne energije i implementacije sustava za razmjenu podataka o potrošnji i proizvodnji električne energije.
U Špičkovini će DVD na svom će krovu instalirati sunčanu elektranu maksimalne snage oko 64kWp, a koja će moći pružati energiju svim zainteresiranim građanima koji se odluče postati suvlasnici elektrane, u prvom redu pripadnicima DVD-a koji žive na tom području, doznajemo.
Zelena energetska zadruga također se priprema za uključivanje građana, i razvija poslovni model koji bi mogao potaknuti građane da budu aktivni kupci i da sudjeluju u financiranju obnovljivih izvora energije.
Uskoro osnivanje prve energetske zajednice u Rijeci
Uz to, tu je možda najozbiljnija inicijativa, ona za osnivanjem Energetske zajednice Sjevernog Jadrana, koja bi se trebala formalno osnovati sredinom rujna. Ti riječki entuzijasti iz Drenove pretendiraju probiti led – Damir Medved kaže da bi osnivača trebala biti dvadesetak, različitih profila. Tu su obitelji, obrtnici, mali poduzetnici, a svi oni žele uložiti u izgradnju zajedničke sunčane elektrane te žele da im se putem energetske zajednice građana omogući dijeljenje energije pa i doniranje viškova, ako ih bude, što bi teoretski trebalo biti moguće.
Riječani su odlučili proći postupak registracije i po putu pokušati rješavati brojne prepreke i nepoznanice. A ima ih, iako je u međuvremenu proljetos mijenjan Zakon o tržištu električne energije (ZOTEE). Primjerice, ukinuto je ograničenje da svi članovi energetska zajednice trebaju biti na istoj transformatorskoj stanici, što je u redu, iako kompleksnije za HEP ODS. Time je zadovoljeno traženje EU-a da za „energiju nema granica“. Međutim, nije riješeno pitanje mrežarine tj. nije udovoljeno zahtjevima da se napravi posebna metodologija kojom će se definirati tarifne stavke za dijeljenu energiju, mrežarina.
Zainteresirani naglašavaju da bi se za energiju dijeljenu unutar EZG trebala plaćati umanjena naknada za korištenje distribucije i prijenosa, ovisno o prostornom obuhvatu zajednice, stoji u EU direktivi. Međutim, Hrvatska to nije poslušala te nema namjeru mijenjati tarifne sustave, što je također vrlo destimulirajuće za EZG-e, koji izgleda nemaju nikakvog „popusta“.
A trebalo je možda samo „prepisati“ susjede. Damir Medved kaže da Austrija ima odlično osmišljen i razrađen model mrežarina kad je riječ o dijeljenju energije, a ovisi o udaljenosti između proizvodnje i potrošnje, čime se stimulira da se energija troši tamo gdje se proizvodi, što smanjuje gubitke i općenito je energetski učinkovitije i razumnije.
Ništa bez plana proizvodnje i ključa dijeljenja energije
Nadalje, zakon od članova EZG-a traži plan proizvodnje i plan raspodjele energije, tzv. „ključ dijeljenja energije“ koji je gotovo nemoguće precizno napraviti, jer, kažu, potrošnja je dinamička kategorija koju nije lako predvidjeti precizno. Dakle, vrijedi se zapitati da li propis podrazumijeva da će članovi zajednice svaki dan, svaki mjesec dijeliti energiju na isti način – svakog trena će biti poznat onaj s viškom koji uvijek dijeli s istim članovima koji imaju manjak. Članovi zajednice mogu imati istu proizvodnju, ali potrošnja varira. Danas postoje različita programska rješenja koja omogućuju upravljanje i izvještavanje realnih dinamika dijeljenje energije, naglasili su neki naši sugovornici, a podjela se može i trebala bi se definirati retroaktivno, za prethodni mjesec, kako bi se radio i obračun.
Također, „novi ZOTEE“, baš kao i do sada i dalje traži pravnu osobnost neprofitne EZG-a, ali i računovodstvo, zaposlene osobe. EU Direktiva koju je Hrvatska transponirala u svoje zakonodavstvo ne ograničava zajednički nastup na neprofitnu organizaciju, već kaže da EZG „mogu biti subjekt bilo kojeg oblika, udruga, zadruga, partnerstvo, neprofitna organizacija, malo ili srednje poduzeće, sve dok taj subjekt može, djelujući u svoje ime, izvršavati prava i podlijegati obvezama“.
U javnoj raspravi za izmjenu ZOTEE-a veći broj udruga i zainteresiranih pojedinaca isticao je da bi umjesto zajednice trebalo uvesti formulaciju „skupine krajnjih kupaca koji zajednički nastupaju“ te olakšati birokraciju maksimalno. Predlagatelj zakona, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, to nije uvažio.
„Čini se da su ove promjene ZOTEE-a napravljene da bi se ispunili kriteriji navedeni u Nacionalnom planu oporavaka i otpornosti, odnosno osigurao pristup sredstvima. Ozbiljnije zahvate u zakon možemo očekivati kad se na razini EU donese nova uredba o modelu tržišta tj. revizija dizajna tržišta električne energije. Prijedlog je Komisija objavila u ožujku, o njemu se očitovao Ekonomski i socijalni odbor, odbori Vijeća EU te se očekuje stajalište Europskog parlamenta u prvom čitanju“, komentirala je situaciju Ana-Maria Boromisa, analitičarka u Institutu za razvoj i međunarodne odnose.
Komercijalizacija dijeljenja energije
Dok Hrvatska još nije ispisala niti jedno slovo, EU radi nove korake u komercijalizaciji energetskih zajednica koje bi mogle u naravi izgubiti prefiks „građanskih“. Usuglašavanja oko novog modela tržišta električne energije još traju. Tako RES COOP, krovna EU udruga koja okuplja većinu energetskih zajednica i zadruga ima primjedbe. Primjerice, predložena regulativa je otvorila dijeljenje energije komercijalnim energetskim tvrtkama bez odgovarajućih zaštitnih mjera za osiguravanje jednakih uvjeta za energetske zajednice za realizaciju projekata na lokalnoj razini, smatra ta udruga.
Konkretno, amandmani Parlamenta naglašavaju načelo osiguravanja jednakih uvjeta za distribuiranu proizvodnju obnovljivih izvora energije u vlasništvu zajednice u EMD-u. Nadalje, operatori distribucijskog sustava morali bi uzeti u obzir specifičnosti energetskih zajednica u svom postupku priključenja na mrežu kako bi bili sigurni da mogu dobiti pristup mreži na ravnopravnoj osnovi s drugim sudionicima na tržištu. Izmjenama se također izričito navodi da energetske zajednice mogu biti ciljane instrumentima za potporu prihvaćanju ugovora o kupnji električne energije (PPA) i da se dvosmjerni ugovori za razliku (CfD) ne bi trebali primjenjivati na projekte zajednice ispod 6 MW. Izmjene također jačaju transparentnost mrežnih operatora, uvodeći zahtjev za objavom mjesečnih informacija o raspoloživom mrežnom kapacitetu za nove priključke i odgovor na zahtjeve za priključenje u roku od tri mjeseca.
„Nažalost, unatoč amandmanima koje je predložio Parlament, i dalje postoji značajan rizik od korporativnog preuzimanja dijeljenja energije. Vlasništvo trećih strana i dalje je dopušteno za projekte do 6 MW, a Europski parlament nije uključio snažnu zaštitu potrošača koja bi jamčila da aktivni kupci odlučuju o cijeni zajedničke energije umjesto treće strane koja je vlasnik instalacije. To će manje vješte potrošače izložiti lošoj praksi energetskih tvrtki koje žele maksimizirati profit. Pravo na promjenu pružatelja usluga treće strane također je izostavljeno, što će potrošače izložiti vezivanju putem komercijalno vođenih inicijativa za dijeljenje energije“, naglašava REES COOP.
