Hrvatska uvozi znatnu količinu električne energije, a u budućnosti će postati sve ovisnija o uvozu plina. Možete li za uvod dati ocjenu stanja u hrvatskoj energetici, posebno s aspekta sigurnosti opskrbe energijom?
Općenito gledajući, mogu reći da je stanje opskrbe energijom u Hrvatskoj u ovom trenutku zadovoljavajuće pa i bitno bolje u odnosu na stanje od prije nekoliko godina. Interkonecijski plinovod s Mađarskom, dovršen 2011. godine, znatno je povećao kapacitete za uvoz plina, pa se sada više u pripremama za zimsku sezonu konačno ne razgovara o tome hoće li plina biti ili ne. Naravno, mogućnost izvanrednih kriza uvijek postoji, no kako smo sada članica EU, a Unija ima pravila postupanja u kriznim situacijama, tako je i sigurnost opskrbe iz te makroperspektive bitno povećana.
Kada govorimo o sigurnosti opskrbe električnom energijom koja, s obzirom na ovogodišnju iznimno dobru hidrologiju i već dugogodišnju odličnu prekograničnu povezanost hrvatskog prijenosnog sustava, nije nimalo upitna, trebalo bi nešto reći i o ulozi obnovljivih izvora energije, koji unose nove momente u promišljanje sigurnosti opskrbe. Naime, određene vrste obnovljivih izvora (ovdje poglavito mislim na solarne elektrane) proizvode električnu energiju na samom mjestu potrošnje, ili u njezinoj neposrednoj blizini, te na taj način, barem lokalno, utječu na sigurnost opskrbe. Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA), u sklopu praćenja stanja na nacionalnom energetskom tržištu, ostaje trajno usmjerena i na sigurnost opskrbe, a analize koje su u toku - o stanju na tržištu električne energije i stanju na tržištu plina - dat će nam još potpuniju sliku.
Mnogi smatraju da postojeća infrastruktura za uvoz energije Hrvatsku ne čini energetski sigurnom jer može doći do velikih poremećaja na tržištu te da stoga država treba težiti posjedovanju izvora energije na vlastitom teritoriju, posebno kada je riječ o električnoj energiji.
Kada je riječ o proizvodnji električne energije, radi se na poboljšanju prijenosne mreže, prije svega radi prihvata obnovljivih izvora energije. Iako HERA nije kreator energetske strategije, usuđujem se reći da bi gradnja jedne konvencionalne elektrane u dogledno vrijeme bila dobra za Hrvatsku, ali je za to potrebno odluku donijeti na državnoj razini, premda je naša povezanost s elektroenergetskim sustavima susjeda dovoljno dobra da se ne moramo bojati za kratkoročnu sigurnost opskrbe. A sigurnost opskrbe električnom energijom je bolja nego što je bila prije par godine. Trajni interes je da se određena kvaliteta opskrbe garantira svim građanima Hrvatske, pa pred Hrvatskim operatorom prijenosnog sustava (HOPS) stoje izazovne investicije. Kad je riječ o plinu, Hrvatska se u europskom kontekstu ne može smatrati zemljom koja je pretjerano ovisna o uvozu. Može nam se ne dopasti činjenica da 30-ak posto potreba za plinom zadovoljavamo iz uvoza, te da proizvodnja iz izvora koji su već privedeni proizvodnji polako pada, međutim to samo po sebi nije alarmantno ako se uzme u obzir da veći dio Europe ovisi o uvozu plina, a da su diverzifikacija opskrbe i dogradnja spojne prekogranične infrastrukture bitne odrednice Unije. Plin je u Europi trenutno u specifičnom položaju, no otvaranje alternativnih smjerova uvoza plinovodima i pozicija LNG-a kao fleksibilnog izvora dobave, daje nam za pravo da budemo umjereni opstimisti kada je riječ o sigurnosti dobave plina. Uz to, Hrvatska nije u potpunosti iscrpila svoje potencijale kada je riječ o izvorima ugljikovodika, premda je pitanje koliko brzo ćemo uspjeti isfinancirati njihovu eksploataciju.
Ove godine došlo je do otvaranja tržišta električne energije za kupce iz kategorije kućanstava. Kako ocjenjujete sadašnju situaciju na tržištu?
Tržište električne energije u Hrvatskoj zakonski je otvoreno od 2008. godine za sve kategorije kupaca, no do ove godine alternativne ponude na razini kućanstava nije bilo. Naša regulativa na maloprodajnom tržištu električne energije razvija se kompatibilno s europskom regulativom, što znači da novi opskrbljivači imaju pravila kakva već funkcioniraju na europskom tržištu. Ta pravila dala su novim opskrbljivačima sigurnost i podstrek da se pojave na našem tržištu, a tome je pridonijela i trenutačno relativno povoljna cijena električne energije na europskim burzama, što je otvorilo prostor za ponudu konkurentnih cijena. Pojava novih igrača na našem tržištu potvrda je toga da su tržišni mehanizmi ispunili svoju svrhu. U središtu koncepta liberalizacije je da tržište uspostavi konkurenciju, kako bi se stvorio pritisak koji dovodi do pada cijena - a to se upravo događa. Današnjim razvojem događaja možemo načelno biti zadovoljni, a mi kao regulator trebamo postavljati jasna pravila igre i nadzirati da li ih se sudionici tržišta pridržavaju.
Što očekujete u narednim godinama?
U narednim godinama možemo očekivati pojavu novih opskrbljivača, a tržišna utakmica će se intenzivirati. Kako bi kupac mogao promijeniti svog opskrbljivača u nekoliko tjedana, informacijske platforme na razini mrežnih djelatnosti moraju izvrsno funkcionirati. Regulator ima kontrolnu ulogu, ali i zadaću da balansira između želja novih opskrbljivača da brzo dođu do novih kupaca i nužnosti da se na tržištu zadrži red. Tržište energije je drugačije od tržišta telekomunikacijskih usluga. Uloga energije u životu je ipak značajnija i dugoročnija, stoga na sigurnosti i poduzdanosti tog tržišta treba puno opreznije raditi. Nadalje, možemo očekivati pojavu nuđenja povezanih usluga kao što su plin i struja u paketu, a nije daleko i dan kada će energetske usluge biti povezane i s neenergetskima. To su poznati trendovi koji će sigurno doći i u Hrvatsku. Kada je riječ o cijeni energije nadamo se i vjerujemo da će konkurencija biti ta koja će dugoročno stvarati pritisak na cijenu i, ako ništa drugo, “oguliti” suvišne dodatke koji tu cijenu nepotrebno povećavaju.
Ovog ljeta donesena je Metodologija za određivanje iznosa tarifnih stavki za opskrbu električnom energijom u okviru univerzalne usluge, za koju konkurencija HEP ODS-a tvrdi da u jednu ruku privremeno blokira tržišnu utakmicu, te da se HEP u procesu liberalizacije već trebao snaći . Možete li to komentirati?
Ovoga ljeta imali smo priliku svjedočiti povremenom nesnalaženju svih sudionika tržišta električne energije – pa i oko značenja pojedinih pojmova u novom kontekstu. Novi Zakon o tržištu električne energije postulirao je razdvajanje tržišnih i netržišnih djelatnosti, a proizvodnju i opskrbu električne energije eksplicitno je proglasio tržišnim djelatnostima. Prije toga postojala je kategorija proizvodnje za tarifne kupce, a kako je ona nestala, nestala je i mogućnost promjene tog dijela cijene električne energije. Na ljeto je došao zahtjev HEP-a za promjenu iznosa tarifne stavke za proizvodnju za tarifne kupce, no kako taj zahtjev u tom trenutku više nije bio usklađen sa zakonom, HERA ga nije mogla obraditi. Univerzalna usluga garantirana je svim kupcima električne energije, ali u perspektivi pune realizacije tržišta električne energije i plina, jedino će tržište određivati cijenu energije, i to za sve kategorije kupaca pa tako i za kućanstva. Stoga možemo reći da univerzalna usluga kao institut sada prolazi prijelaznu fazu. Tijekom te faze će se postupno i planirano, osmišljenim koracima, uvoditi sve veća komponenta tržišne nabave električne energije u reguliranu univerzalnu opskrbu. Međutim, ključ je u prijelaznom periodu, za koji smatramo da nije pretjerano dugačak. Činjenica je da iz vizure novih opskrbljivača samo postojanje univerzalne usluge čini njihovu uslugu manje atraktivnom. Uvjeren sam da će svi opskrbljivači koristiti svoje rezerve i svoje specifične prednosti da pronađu prostor atraktivnosti za kupce, što će u konačnici predstavljati korist za kupce.
Hoće li i netko drugi osim HEP-a moći ponuditi univerzalnu uslugu?
Sukladno zakonskim odredbama Vlada RH je ta koja određuje ponuditelja univerzalne usluge odnosno opskrbljivača kupaca u okviru unverzalne usluge. Moguće je da i netko drugi osim HEP-ODS-a bude određen za ponuditelj univerzalne usluge, iako se države najčešće odlučuju da to bude onaj s najvećim tržišnim udjelom. Čak 50% europskih država ima u maloprodaji dio regulirane usluge, stoga naša trenutna situacija nije posebna. Realnost energetske prakse u Europe je takva da tijela EU energetike u načelu razumije da procesi otvaranja tržišta traju, a kako naša energetska i regulatorna strategija ide u određenom prepoznatljivom smjeru, ne očekujemo značajne probleme.
Prema europskoj energetskoj regulativi, HEP ODS kao operator distribucijskog sustava ne bi se smio baviti i opskrbom kupaca električnom energijom već bi to trebala raditi za to specijalizirana tvrtka. Hoće li HERA inzistirati na tim organizacijskim promjenama u HEP-u?
HERA će sugerirati da do određenih promjena dođe. Po nekim našim saznanjima HEP se i sam priprema za takav potez. Mislim da možda nije najsretnije rješenje da se logo i ime opskrbljivača koji obavlja javnu uslugu tzv. univerzalnog opskrbljivača (HEP ODS-a op. a.) preklapa s onim operatora distribucijskog sustava, koji se bavi mrežnom djelatnošću. Ali ako je zadovoljen uvjet računovodstvenog odvajanja, odnosno ukoliko je moguće pratiti radi li se ili ne troškovno unakrsno "prelijevanje" između tržišne i mrežne djelatnosti - a to je regulatorova briga - onda je moguće da ovi drugi procesi imaju i svoju drugačiju dinamiku.
Uočavate li kakve anomalije u aktualnim tržišnim momentima?
Primjećujemo da neki od uobičajenih postupaka nuđenja usluge, tipa akviziterske prodaje, posebno izvan gradova, ne izgledaju baš najsretnije. Pojedini kupci se obraćaju HERA-i i obavještavaju nas da im se olako nudi promjena opskrbljivača, bez da ih se precizno informira o svim posljedicama. Možemo reći da su uočena neka nekorektna postupanja, ali to nikako ne bih to nazvao sustavnom anomalijom. Znamo za takve pojave unatrag nekoliko tjedana, no takvih slučajevi nisu brojni, a regulator će nakon prikupljanja dodatnih informacija reagirati na adekvatan način.
Pojavom novih opskrbljivača električne energije za kućanstva mnogi građani su u velikoj dilemi jer im manjka valjanih informacija.
Hoće li HERA kao regulatorna agencija, kojoj je jedan od temeljnih ciljeva zaštita kupaca energije, na sebe preuzeti brigu da se kupci snađu u ponudama koje im tržište nudi?
Mi se moramo baviti zaštitom kupaca energije jer su kupci naši prirodni saveznici, a potaknuti sve češćim upitima za dodatnim informacijama naš sljedeći potez bit će u kratkom roku objava pouzdanog i jednostavnog tzv. tarifnog kalkulatora na našim web stranicama. Putem takvog kalkulatora kupcima će biti omogućeno da na jednostavan način usporede cijene usluga pojedinih opskrbljivača. Osim toga, na našim web stranicama ćemo objaviti i registar kupaca toplinske energije, pa će potencijalni korisnici moći među njima izabrati svog pružatelja usluge. Nadalje, naš novi statut predviđa osnivanje Savjeta regulatorne agencije u kojem će biti angažirani ljudi iz područja zaštite potrošača kao i eksperti iz nezavisnih institucija. Predviđamo i osnivanje ekspertnih grupa za rad sa stručnom javnošću kako bi dobili kvalitetne povratne informacije u procesu donošenja odluka.
Ove godine po prvi se puta dogodilo da je jedan opskrbljivač i distributer plina ostao bez dozvole za opskrbu plinom zbog teške financijske situacije. Očekujete li daljnje probleme toga tipa u toj branši?
U slučaju bjelovarskog Elektrometala neenergetska djelatnost za sobom je povukla djelatnost opskrbe plinom te je stvorila ogromne dugove. Intenzivno smo se bavili tim složenim slučajem, jer se problem opskrbe energijom preklopio s predstečajnom nagodbom. Naime, mehanizmi koje je država stvorila za tvrtke u problemima najčešće ne prepoznaju karakter javne usluge, gdje se usluga u energetskim djelatnostima ne može uskratiti. U međuvremenu je bilo i slučajeva nekoliko tvrtki koje su imale problema s likvidnošću, no one su se tijekom pokretanja naših procedura uspjele konsolidirati i rješavati svoje dugove. Objektivno gledano, u uvjetima tržišta, gdje postoji potreba za novim znanjima u opskrbi plinom, pitanje je ima li smisla i ekonomske logike da vrlo male tvrtke i dalje dugoročno sudjeluju na modernom tržištu plina. Pretpostavljamo da će tu biti dosta dinamike i prilagođavanja u idućim godinama, jer ako se to ne dogodi, slučaj kao onaj u Bjelovaru neće biti osamljen.
Što očekujete od skorašnjeg otvaranja tržišta plina u kategoriji kućanstava?
Ne vidim 1. travnja 2014. kao dan otvaranja tržišta za kućanstva – podsjećam da je tržište plina formalno otvoreno još od 2008. godine – već ga vidim kao dan nakon što je isteklo trajanja modela koji je funkcionirao pet godina. U tom periodu Prirodni plin je imao ekskluzivno pravo opskrbe kućanstava plinom, što mu je garantiralo tržište od 700 milijuna m3 plina godišnje, a uz to je išlo i pravo na korištenje plinskog skladišta Okoli. S obzirom na sličnu praksu u nekim zemljama Unije, mislim da će se ponovo tražiti neki prijelazni period do deregulacije opskrbe kućanstava – slično kao što je učinjeno i na tržištu električne energije. Dakle, tvrtka ili tvrtke koje će garantirati opskrbu plina kućanstvima trebat će dobiti i pristup određenom kapacitetu plinskog skladišta, jer je to najjeftinija fleksibilnost koja se može kupiti i proslijediti kupcima. U budućem procesu deregulacije opskrbe kućanstava trajna sigurnost opskrbe nikako neće smjeti doći u pitanje.
Što primjena Trećeg energetskog paketa znači za HERA-u u smislu povećanja opsega poslova?
Zahtjevi na europske regulatore su vrlo veliki, a među njima se mogu istaknuti nadzor nad energetskim subjektima i nadzor nad provedbom propisa kao one zadaće koje u budućnosti dobivaju znatno veću težinu. Ulaskom Hrvatske u EU povećava se suradnja s vanjskim institucijama kao što su ACER (Agencija za koordinaciju europskih regulatora) i CEER (Vijeće europskih energetskih regulatora). Primjerice, u završnoj fazi su izrade europskih pravila (eng. network codes) koja će kroz desetak obvezujućih dokumenata regulirati provedbena pravila na području tržišta električne energije i plina. Proces stvaranja zajedničkog energetskog tržišta vrlo je zahtjevan i nailazi na mnogo, što objektivnih što subjektivnih, otpora u državama članicama, no Europska komisija se za sada drži datuma 31. prosinca 2014. kao krajnjeg datuma do kada bi trebalo profunkcionirati unutarnje tržište električne energije i prirodnog plina.
Je li HERA dovoljno stručno ekipirana?
U dogledno vrijeme trebat će nam svakako još stručnjaka. Regulacija je disciplina koja se intenzivno razvija i za nju nije jednostavno pronaći kvalitetne profesionalce. Kako je energetika u ekspanziji, a na relativno malom tržištu poput našeg uglavnom je poznato tko su kvalitetni stručnjaci, za tim ljudima vlada velika potražnja. Plaćama smo teško konkurentni tvrtkama koje upravo ulaze na hrvatsko energetsko tržište, tako da nam načelno postaje problem privući nove dobre stručnjake. Moderna europska energetika ima visoke zahtjeve na svoje nezavisne regulatore, ali im istovremeno stvara uvjete da budu konkurentni na tržištu radne snage.
HERA-u kritiziraju da ima puno pravnika, puno ekonomista, previše birokracije...
Sudbina je regulatora da bude kritiziran. Ono što je jednima presporo, drugima je često prebrzo. Niz je takvih primjera. Što se tiče uloge ekonomske struke ne bih se složio s kritikama, jer njihova znanja su temeljni alat ekonomske regulacije. Možda nam se katkad i prigovaralo da smo relativno spori, ali kako i sam dolazim iz prakse, sigurno nisam sklon prekomjernom administriranju i nastojim racionalizirati svaki postupak. S druge strane poštivanje procedure je neizbježno i neophodno, a ovo Upravno vijeće nastoji biti i efikasnije i brže. Zagovaramo međutim stabilnost i temeljitost u regulatornim postupcima. Greške su u energetici u načelu skupe.
Koliko je HERA uistinu neovisna?
Novim Zakonom o regulaciji energetskih djelatnosti još jače je postulirana naša nezavisnost kao pretpostavka pravilnom funkcioniranju regulacije. To se odnosi na nezavisnost od politike, ali i od tržišnih interesa. Tim zakonom, među ostalim promjenama, Vlada se odrekla odgovornosti za određivanje reguliranih tarifa i prepustila je nama. Zakonski je garantirana i financijska neovisnost energetskog regulatora, što je u današnjoj ekonomskoj situaciji u Hrvatskoj prilično osjetljiva tema. Svjesni smo da postoje određene tendencije koje idu za tim da se modificira današnji način financiranja HERA-e. Europske Direktive o plinu i električnoj energiji navode da regulator, između ostalog, mora moći privući adekvatan know-how, što znači biti konkurentan na tržištu rada. Prema plaćama HERA je ispod razine većine agencija u Hrvatskoj. S obzirom na brzi razvoj europskog tržišta i regulacije kao discipline, nacionalni energetski regulator također mora moći financirati potrebne specijalističke studije te imati pristup neovisnim savjetnicima i izvan granica države. Dobra regulacija mora biti neovisna, u svakom pogledu pa i u financijskom – jer jedino takva može garantirati stabilan i ravnopravan okvir poslovanja svim sudionicima i investitorima, te dugoročno djelovati u korist kupaca odolijevajući pritiscima partikularnih interesa. Ako HERA eventualno uđe u proračunsko financiranje i uslijedi pritisak na smanjenje sredstava, mislimo da bi to mogao biti problem. Kao što sam već rekao, u HERA-i trebamo još i više visokoobrazovanih specijalista, a ako ćemo imati negativan pomak u odnosu na današnje financije, mogli bi ostati i bez ovih stručnjaka koje sada imamo što, nadam se, nikome nije u interesu.
Da li politika razumije vašu poziciju?
Ne bih rekao da ne razumiju, već je pitanje koliko to uistinu ozbiljno shvaćaju. Energetika je izuzetno važan gospodarski sektor a samim time je i politički osjetljiv. Neovisni nacionalni energetski regulator je relativno nova europska institucija, ali ona od koje se očekuje praktična provedba europske energetske prakse. Mi nismo državni dužnosnici ni državni službenici, niti smo formalni dio nečijeg resora. Imam dojam da naše nadzorno ministarstvo - a to je Ministarstvo gospodarstva - razumije poziciju Agencije. No naša će stvarna neovisnost vjerojatno i u budućnosti povremeno biti na kušnji.
Da li HERA-inu financijsku nezavisnost štiti EU regulativa?
U načelu svakako da. Ako je suditi po iskustvima posljednjih godina, ukoliko bi eventualno došlo do narušavanja naše neovisnosti, moglo bi se očekivati pokoje pismo nadležnih europskih institucija koje bi upozorilo na to da, primjerice, uvlačenje regulatora u sustav proračunskog financiranja nije u skladu s dobrom praksom. No, takvi su postupci relativno dugotrajni. Neposredne posljedice narušavanja neovisnosti regulatora osjetile bi se u praksi energetskog sektora znatno prije.
