Pod motom “Don't feed your monster”, započeo je trodnevni zagrebački Greencajt festival, koji se održava po četvrti put. Naglasak ovog izdanja festivala je na održivosti i pažnji na tome da se suzbije pretjerana potrošnja resursa i ogroman konzumerizam, koji vode svijet u sve dublju ekološku i društvenu krizu nejednakih šansi.
Festival je otvorila nova ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković koja je izrazila svoje zadovoljstvo činjenicom da dolazi iz resora poljoprivrede, u kojem je dominantan naglasak na socijalnoj pravednosti i uključenosti, da se ne dogodi da teret ne nose samo neki dionici nego društvo u cjelini. Na socijalnoj pravednosti će, kaže, inzistirati i u svom novom resoru.
Uvodničar je bio Marc Buckley, ekološki ekonomist i savjetnik UN-a i autor manifesta o ciljevima održivog razvoja, koji je održao predavanje pod nazivom "Revitalizacija umjesto održivosti: vizija i plan za budućnost svijeta".
Zlatno pravilo koje je podijelio s okupljenima glasi da se svatko treba prema drugima i planetu ponašati onako kako želi da se prema njemu ponašaju. Naglasio je i kako održivost predstavlja tek početni korak te kako je razvijen velik broj ekonomskih modela o kojima se malo zna, koji počivaju ne održivosti, a ne preživljavaju najjači, već najprilagodljiviji. Po njemu, održiviji razvoj čak je globalno profitabilniji od business-as-usual scenarija koje trenutno uglavnom gledamo.
Međutim uslijed geopolitičkih previranja ono o čemu ćemo najviše slušati u ekonomiji narednih godina bit će otpornost (resilience), umjesto onoga što je nazvao SEVA, odnosno nesebična revitalizacija svega živoga, u čemu se po njemu krije ključ dobre, revitalizirajuće budućnosti planeta.
Hrvatska treba ulagati u elektroenergetske mreže
Buckley je sudjelovao i na panelu "Nemamo kuglu, ali imamo viziju…" sa prvim čovjekom E.On-a Hrvatska Andreasom Rörigom , Zoranom Stankovićem iz Atlantic Grupe, Stankom Kršlovićem iz Philip Morris Zagreb i Dinom Baenninger iz Charisma Nova koji su raspravljali o inovativnim rješenjima i strategijama koje će oblikovati budućnost održivog razvoja. Rörig je reako da se puno govori o transformaciji energetike i postavlja se pitanje tko će financirati energetsku tranziciju.
Ta je tvrtka primjerice sklopila dugoročni fiksni PPA ugovor s Plivom kojoj je izgradila veliku sunčanu elektranu, što je jedan od način financiranja projekata. Kritizirao je činjenicu da brojne tvrtke i građani zahvaljujući obilnim subvencijama od čak 70-80% odgađaju investiciju čekajući besplatan novac.
„U međuvremenu ništa se ne događa na tržištu i to je loše, time se usporava ili stopira tranzicija, jer i s 10 do 20% subvencija projekti su itekako isplativi, stoga je važno govoriti o tome da se financijski instrumenti ispravno koriste“, rekao je čelnik E.ON-a Hrvatska.
Rörig je govorio i o potrebi izgradje infrastrukture, navodeći da će E.On u narednim godinama uložiti 42 mlrd. eura u infrastrukturu i korisnička rješenja, čime će tvrtka, koja tretendira biti klimatski neutralna do 2040. biti zelenija, ali ne do kraja. Apelirao je na Hrvatsku da optimizira regulacija u birokraciju i paralelno ulaže u razvoj i digitalizaiju elektroenergetske mreže, kako se ne bi dogodio njemački scenarij u kojem se sva proizvedena zelena energija ne može primiti u mrežu već se proizvođačima sredstvima poreznih obveznika plaća smanjivanje outputa.
Veliki ugljični otisak staklene ambalaže
Zanimljiva je bila objekcija Zorana Stankovića iz Atlantic grupe koji je demistificirao odlučivanje potrošača, kazavši da oni žele svoju komociju/praktičnost i žele što bolju cijenu. Ta je tvrtka npr. provela life cycle asessment staklene ambalaže vs. PET-a za svoju Donat vodu koja je bila u staklenim bocama. Ustanovili su da je ugljični otisak staklene ambalaže, koja je u transportu teža, potrebno ju je prati kemikalijama i obilnim količinama vode, čak veći nego PET ambalaže. Stanko Kršlović iz Phillip Morissa govorio je o tome da trećina Hrvata puši te da tvrtka nastoji ponuditi manje štetne duhanske proizvode. Njihove elektroničke cigareta mogu se s 93% reciklirati i kupci ih mogu vratiti tvrtki.
Buckley je kritizirao Kršlovića kazavši da brojne kompanije sa svojim zelenim ciljevima zapravo zavaravaju potrošače, osiguravajući duže preživljavanje zastarjelih i neodrživih poslovnih modela, po principu: „Neću te ubiti odmah, nego pomalo i trajat će duže“. Zaključio je da bi tvrtke trebale mijenjati poslovne modele ne čekajući sporu europsku birokraciju već nastojeći razmišljavi vizionarski, u smislu regenerativnih modela koji imaju dugoročnu održivost.
Panelisti su se složili da potrošači postaju osvješteniji kada su u pitanju proizvodi koje konzumiraju i kupuju, a na kompanijama je da iskoriste znanje i tehnologiju koju imaju i osiguraju što bolja rješenja za potrošače, ali i održivu budućnost.
