Države članice EEA postigle su prosječnu stopu recikliranja od 29% u 2012. godini u odnosu na 22% u 2004. godini. Emisije stakleničkih plinova smanjene su od 1990. godine za 19% unatoč 45%-om povećanju od industrijske proizvodnje. Smanjilo se korištenje fosilnih goriva, kao i emisija nekih onečišćujućih tvari iz područja transporta i industrije. Procjenjuje se da očekivana poboljšanja u kvaliteti zraka neće biti dovoljna da se ozbiljnije smanji utjecaj kvalitete zraka na zdravlje, te da će se učinci klimatskih promjena još povećati. Industrijski sektor vezan za okoliš porastao je od 2000. do 2011. godine za više od 50% i jedan je od rijetkih sektora koji bilježi procvat u pogledu prihoda i radnih mjesta, unatoč financijskoj krizi koja se proteže još od 2008. godine.
Europa mora proći još dug put kako bi do 2050. postigla cilj utvrđen u Sedmom akcijskom programu za okoliš: „živjeti dobro unutar granica našega planeta”. Iako se prirodnim resursima koristimo učinkovitije nego prije, degradacija resursa na koje se oslanjamo u Europi i diljem svijeta nije zaustavljena. Problemi kao što su gubitak biološke raznolikosti i klimatske promjene i dalje predstavljaju najveće prepreke ostvarenju ovoga cilja. Izvješće SOER 2015. ističe nužnost ambicioznijih političkih mjera ukoliko se želi postići vizija Europe 2050. Naglašava se također potreba za novim pristupima koji bi bili u stanju odgovoriti sustavnoj prirodi mnogih okolišnih problema. Primjerice, vanjski pritisci, uključujući i globalne megatrendove, mogu djelovati protiv određenih politika i napora lokalnog okolišnog upravljanja. Mnogi su okolišni izazovi blisko povezani sa sustavima proizvodnje i potrošnje o kojima ovise brojna radna mjesta i egzistencija velikoga broja ljudi, a izmjene tih sustava stvaraju različite troškove i koristi. Štoviše, rezultati poboljšanja učinkovitosti često su neutralizirani povećanom potrošnjom.