Istraživači na Sveučilištu Washington State (WSU) u SAD-u uspješno su razvili robotsku pčelu koja može letjeti baš kao prava pčela.
Nazvan Bee++, robotski pandan ima četiri krila, a svako je opremljeno neovisnim laganim pokretačima koji mogu neovisno kontrolirati krilo. Ovaj dizajn omogućuje robotskoj pčeli da oponaša šest stupnjeva slobode kretanja kod prirodnih letećih kukaca.
Robotska pčela teži 95 mg, mnogo više od prirodnih pčela koje teže oko 10 mg, ali bi se mogle koristiti za obavljanje aktivnosti poput umjetnog oprašivanja u područjima gdje su prirodni oprašivači rijetki ili čak pomoći u operacijama potrage i spašavanja u ograničenim prostorima, piše Interesting engineering. Trenutno Bee++ ima autonomno vrijeme leta samo pet minuta, stoga robot mora ostati priključen na izvor napajanja.
Istraživanje je vodio Néstor O. Pérez-Arancibia, izvanredni profesor na Fakultetu strojarstva i inženjerstva materijala WSU-a, koji je radio na razvoju umjetnih insekata posljednja tri desetljeća.
Bee++ je napredni model
Njegov raniji rad bio je usmjeren na razvoj robotske pčele s dva krila, ali je imala samo ograničenu pokretljivost. Godine 2019. njegov istraživački tim postigao je napredak konstruirajući robota s četiri krila koji je bio dovoljno lagan da postigne polijetanje. Međutim, čak i samo postizanje polijetanja i slijetanja zahtijevalo je da se kontrolori ponašaju kao mozak kukca. Kako bi postigli specifične manevre, istraživači su osmislili posebne obrasce mahanja za prednja krila u usporedbi sa stražnjim krilima i za desna krila u usporedbi s lijevim krilima kako bi se omogućilo kotrljanje. Diferencijal u akciji mlataranja krila stvara okretni moment koji omogućuje Bee++ rotaciju oko svojih primarnih horizontalnih osi.
Istraživači su također uspjeli oponašati složeno skretanje tijekom leta, što robotskoj pčeli omogućuje održavanje stabilnosti i fokusiranje na određene točke tijekom leta. Kako bi postigli ovu kontrolu, istraživači su implementirali dizajn u kojem krila lepršaju u ravnini pod kutom, oponašajući pokret koji se vidi kod prirodnih krila kukca. Prilagodba omogućuje robotu da se uvija na kontrolirani način što mu daje bolju upravljivost.
Istraživači su također povećali učestalost mahanja krilima sa 100 na 160 puta u sekundi, generirajući potreban uzgon i agilnost za stabilan let.
Osim pčele, istraživači su također radili na razvoju drugih robota inspiriranih kukcima kao što su puzavci i plivači.
