Kako gledate na trenutačno alarmantno stanje s cijenama električne energije u zemljama Europske unije i sve brojnije ekonomske i političke čimbenike koji na to utječu?  

Svakako je vrlo neugodno gledati ovako veliki porast cijena ne samo električne energije, nego i prirodnog plina, sirove nafte i ugljena. Za svaki od ovih oblika energije razvijeno je tržište, svjetsko, regionalno ili lokalno pa onda, pretpostavljam, možemo govoriti o fenomenima tržišta. Zajedničko velikim proizvođačima i distributerima je da su imali značajan pad dobiti tijekom 2020. i 2021. godine te da sada naglo oporavljeno gospodarstvo i promet trebaju energiju, što bi značilo da je potražnja veća od opskrbe i da je logičan porast cijena energenata. 

Proizvodni kapaciteti za proizvodnju električne energije dodatno su smanjeni zatvaranjem termoelektrana na ugljen i nuklearnih elektrana u Europi. Dogodila se i manja proizvodnja vjetrenih elektrana, tako da su cijena prirodnog plina i emisijskih jedinica praktički najvažniji okidači u definiranju cijene električne energije na tržištu. 

Naznake trenda smanjenja ili stabiliziranja cijena električne energije ima, ali tek na višegodišnjoj razini, što i nije ohrabrujuće. Ovakvo stanje najopasnije je za mala energetska poduzeća i male opskrbljivače koji možda neće moći transferirati više ulazne troškove prema višim prodajnim cijenama i s takvim cijenama možda neće opstati na tržištu. 

dr. sc. Goran Slipac, dipl. ing., predsjednik HRO CIGRÉ-a, Zagreb

Ako se aktualno stanje na tržištu, s porastom cijena energenata i inflacijom koja se time stvara, postavi u kontekst primjene paketa 'Zreli za 55', hoće li to ugroziti zelenu tranziciju? Ili, jednostavno nema alternative, nego samo još više 'zelenoga' pa što god bude?

Različita su tumačenja utjecaja povećanja cijena energenata na provedbu tzv. zelene tranzicije. Priklonio bih se tumačenju koje tvrdi da treba intenzivirati napore u izgradnji niskougljičnih tehnologija te intenzivnije primjene energetske učinkovitosti i svega ostalog predviđenog u paketu 'Zreli za 55'. Naime, bude li se dvojilo oko toga treba li odustati ili ne to će biti samo gubitak vremena kojeg nema previše. 

Energetski sustav Hrvatske je u tom smislu dobro strukturiran, ali nedostaje proizvodnih kapaciteta i doista treba učiniti sve što se može da se realiziraju najbolji projekti. S druge strane, elektroenergetski sustav, posebice prijenosni kao i distribucijski sustav trebaju biti u mogućnosti prihvatiti ta nova postrojenja što je izvanredno težak tehnički i normativan zadatak. Vrlo je velika odgovornost na operatorima prijenosnog i distribucijskog sustava i razmišljanja njihovih stručnjaka treba uvažavati. 

S jedne strane, prisutan je veliki pritisak na priključenje čim više različitih postrojenja za proizvodnju električne energije, a s druge strane je obveza održavanja elektroenergetskog sustava sigurnim i pouzdanim u ekonomski prihvatljivim granicama. Ponekad su ti zahtjevi u opreci. Treba nam zajedništvo stručnjaka, suradnja svih sudionika više nego ikad, otvorena i iskrena, s uvažavanjem.


Elektroenergetski sustavi budućnosti imaju sve veći udio distribuirane proizvodnje (ponajviše malih sunčanih elektrana) i sve veću potrošnju za električna vozila. To već sada uzrokuje značajne probleme? Kako će se to rješavati u godinama koje dolaze? Postoje li već sada učinkovita i brza rješenja za to?

Tih, tzv. malih elektrana ili distribuiranih izvora električne energije ima već sad u Hrvatskoj na tisuće. Tehnički dio tog fenomena i nije tako kompliciran koliko normativni i ekonomski dio. Mislim da će se događaji značajno ubrzati, pogotovo u okolnostima visokih cijena energenata na tržištima. Dolaze nove tehnologije, primjerice električni automobili i trebat će pripremiti infrastrukturu i pri tome ne mislim samo na tehnički dio. Stara misao je da u energetici nažalost nema brzih, jeftinih i kvalitetnih rješenja. Možete izabrati tek samo dva istovremeno.


Od svih tih novih rješenja u elektroenergetici, koja najviše primjećuju krajnji potrošači i koja od njih pružaju najviše koristi?

Nisam siguran da krajnji potrošači koriste sve pogodnosti koje im se pružaju. Razni su razlozi za to. Možda smo previše komplicirani ili su potrošači nedovoljno zainteresirani za analizu mogućnosti. Današnji 'digitalni' čovjek nema vremena za dublju analizu i mogućnosti jer nije sve idealno posloženo. S druge strane je jedan dio potrošača koje je naprosto pregazio tehnološki napredak, ne snalaze se ni s mobitelima kamoli s kompliciranijim platformama. Uvijek je to tako kad se radi o tehnološkim revolucijama, oni najnapredniji koji vode tehnološki napredak ne shvaćaju da ih ne slijede svi i da je možda potrebno ponekad malo usporiti tranziciju kako bi čim više potrošača bilo aktivno uključeno. Jer, ipak su potrošači oni zbog kojih se sve odvija, pa i ova tehnološka revolucija.

dr. sc. Goran Slipac, dipl. ing., predsjednik HRO CIGRÉ-a, Zagreb

Kako gledate na hrvatsku energetsku politiku u području obnovljivih izvora, pošto je sada dovršen novi zakonodavni paket koji će trasirati budućnost?

Hrvatski energetski pa i elektroenergetski sektor ima vrlo bogatu tradiciju dubokog teorijskog i praktičnog znanja, imamo i tzv. Zagrebačku energetsku školu koja je ostavila dubok trag i osposobila brojne stručnjake na području energetike. Republika Hrvatska odavno se opredijelila prema smanjenju emisije stakleničkih plinova i prema obnovljivim izvorima energije, ne zanemarujući i ostale niskougljične tehnologije. To je civilizacijski iskorak. Nimalo ne sumnjam da u Hrvatskoj imamo veliki broj stručnjaka koji jako dobro razumiju energetiku i jako dobro razumiju zelenu tranziciju. 

Nova zakonska regulativa odražava današnje razumijevanje tržišta električne energije i odnosa u segmentu obnovljivih izvora energije i platformi koje su danas na raspolaganju. Dobro je da se regulativa mijenja i dopunjuje kako se mijenjaju okolnosti i kako dolaze nova tehnološka rješenja i koncepti. S druge strane to traži od sudionika stalno praćenje događanja, prilagođavanje i učenje te razaznavanje novih poslovnih prilika. Jednostavno, nema vremena za opuštanje, mora se kontinuirano pratiti događanja i to s dubokim razumijevanjem.


Kako se Hrvatska priprema na elektroenergetske sustave budućnosti? Za razliku od mnogih drugih zemalja, Hrvatska još nema nijednog velikog baterijskog spremnika električne energije? 

Po mom sudu, jedna od najvažnijih tehnoloških komponenti elektroenergetskog sustava budućnosti bit će tzv. vođenje elektroenergetskog sustava koje će obuhvaćati ne samo prijenosnu elektroenergetsku mrežu, nego i mrežu srednjeg i niskog napona, odnosno distribucijsku mrežu sve do krajnjeg potrošača. Nove tehnologije koje idu ukorak s novim okolnostima organizacije rada elektroenergetskog sustava, s novim sudionicima pružat će puno novih mogućnosti, dosad nezamislivih. 

Skrenuo bih pozornost na 15. simpozij HRO CIGRÉ o vođenju elektroenergetskog sustava koji će se održati u studenome ove godine u Cavtatu i na kojem ćemo prikazati neke nove koncepte i nova tehnološka i inovativna rješenja u sustavu upravljanja i vođenja elektroenergetskog sustava. Jedno od takvih rješenja je i baterijski spremnik. Već danas imamo ugrađeno nekoliko baterijskih spremnika na eksperimentalnoj razini na različitim naponskim razinama. 

Skrenuo bih pozornost i na jedan postojeći veliki 'baterijski' spremnik, CHE Velebit kao i na potencijalne projekte takvog tipa, CHE Vinodol, Peruća itd. U Hrvatskoj imamo dobar potencijal za spremnike različitih karakteristika koji će kao nova tehnologija sasvim sigurno imati važnu ulogu u tom tzv elektroenergetskom sustavu budućnosti. Ovo je tek početak. 

dr. sc. Goran Slipac, dipl. ing., predsjednik HRO CIGRÉ-a, Zagreb

Može li hrvatsko gospodarstvo odgovoriti na sve te izazove, tj. postoje li tvrtke koje mogu ponuditi rješenja i time se uključiti u taj vlak energetske tranzicije. Možete li koju izdvojiti?

Na nedavno održanom 15. savjetovanju HRO CIGRÉ u Šibeniku imali smo prigodu vidjeti dostignuća u razvoju novih tehnologija u Hrvatskoj. Primjerice, Končar je nedavno osnovao posebno poduzeće Končar Digital koje se bavi digitalnim uslugama i rešenjima u elektroenergetskom sustavu, imamo i odavna u Hrvatskoj prisutne Siemens, Siemens Energy kao i Hitachi Energy, pa onda i Dalekovod i čitav niz srednjih i malih poduzeća koja nude tehnološka rješenja budućnosti. Poneki od tih proizvoda već su ugrađeni u hrvatski elektroenergetski sustav kao i u nekim zemljama Europske unije. I naravno, tu je Hrvatska elektroprivreda koja upravlja elektroenergetskim sustavom, upravo tim sustavom koji će se transformirati u taj, kako smo ga nazvali elektroenergetski sustav budućnosti. 

Ta su poduzeća dokaz da mi u Hrvatskoj imamo izvanredne stručnjake, da smo sposobni koncipirati i izraditi te primijeniti najnovija tehnološka rješenja koja se uklapaju u ukupnu tranziciju energetskog sustava Hrvatske kao dijela EU-a. Dokaz za to, primjerice, imamo i u broju i kvaliteti radova koje svake godine napišu hrvatski stručnjaci na različite teme iz svijeta elektroenergetike i objave na stručnim skupovima HRO CIGRÉ-a  Moj dojam je da je preobrazba naše elektroenergetske svakodnevice tek počela i ne treba dvojiti da ćemo u tomu uspjeti.


Kako se pak hrvatski obrazovni sustav sprema za to. Čini se da se većina studenata koji upisuju fakultete koji pokrivaju područje elektrotehnike ipak više usmjerava na računarstvo?

Hrvatski obrazovni sustav je, mislim pri tom na sveučilišni u dijelu tehničkih znanosti, usudio bih se reći, jako dobar. Imamo vrsne inženjere svih tehničkih struka jer smo imali dugu tradiciju hrvatske tehničke kulture koju danas baštinimo. Danas se studenti opredjeljuju za struke koje su u modi, trenutno je jedan duži niz godina to slučaj s računarstvom. Studij elektroenergetike ne upisuje niti približno onoliko studenata koliko ih je bilo prije 15 ili 20 godina. Jedan moj kolega sa zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva nedavno je konstatirao kako više računarstva ima na smjeru elektroenergetike nego na smjeru računarstva. Pri tom je, naravno, mislio na primijenjeno računarstvo. 

Čini mi se da će buduća zanimanja elektroenergetičara biti u velikom dijelu upravo takva, digitalna elektroenergetika. Problem današnjeg visokog obrazovanja je, barem u dijelu elektroenergetike, što fakultet treba pripremiti studente za poslove koje ne znamo kako će izgledati i opremiti ih znanjima koja ne znaju hoće li im trebati. I fakulteti prolaze kroz određenu tranziciju jer zelena tranzicija nije samo promjena strukture proizvodnje električne energije, već je puno šira i sveobuhvatnija.