Zelena energetska zadruga postoji godinama. Što ste do sada napravili?

ZEZ smo osnovali 2013. godine i lani smo proslavili prvih 5 godina djelovanja . U to je vrijeme većina članova zadruge bila uključena Program UN-a za razvoj (UNDP) kroz koji smo razvijali program za energetske zadruge, pa ZEZ nastaje kao spin-of projekta. Prvi značajniji projekt ZEZ-a bila je crowdfunding kampanja za energetski neovisnu osnovnu školu u Kaštel Lukšiću, a riječ je o grupnom prikupljanju novca za projekt putem on-line platforme, a priča je došla i do Ministarstva graditeljstva. Nakon toga pokrećemo i prve projekte u sektoru turizma kroz projekt Održivih kampova, financiran kroz natječaj Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, koji je donio i prva zaposlenja i označio profesionalniji rad zadruge. Suosnivči smo i Crowdfunding akademije kroz koju smo pomogli desetke incijativa u financiranju svojih startup ideja. Iste te godine smo dobili i prvi EU projekt iz programa Horizon, koji smo u međuvremenu uspješno proveli i koji je trasirao put za nove EU projekte. Trenutno aktivno sudjelujemo na pet Horizon projekata i zapošljavamo osam ljudi. Imamo iza sebe dvije uspješne kampanje po modelu ulaganja i surađujemo sa desetak gradova u Hrvatskoj, ali u susjednim državama, na replikaciji tog modela. Lani smo proveli i projekt Dobra energija iz Europskog socijalnog fonda gdje smo 30 mladih osoba osposobili za energetske savjetnike. Uz to smo i odradili i nekoliko studija na temu građanske energije za renomirane organizacije poput IRENA (Međunarodna agencija za obnovljive izvore) i ECF (Europska klimatska zaklada), a troje naših članova je pozvano od strane Ministarstva okoliša i energetike u tim za predsjedanje Hrvatske EU 2020. godine na temu klime i okoliša.

Do sada ste uspješno realizirali dva zadružna ulaganja u Križevcima - fotonaponsku elektranu na Razvojnom i tehnološkom centru 2018. i nedavno ste za samo dva dana završili kampanju za elektranu na krovu gradske knjižnice. Riječ je o projektu mikro-zajmova. Možete li pojasniti o čemu se radi?

To je svojevrsna nadogradnja na crowdfunding, koji je donatorski koncipiran, u smislu da se poziva građane da budu investitori mikro-zajmovima. Procijenili smo da će za to biti više interesa. Sve se bazira na modelu da je zadruga platforma koja radi kampanju i brine da se prikupi dovoljno novca za postavljanje elektrane te da djeluje partnerski između građana i lokalne samouprave. Taj model nam je zanimljiv i želimo ga dalje razvijati. Mislimo da ima smisla promovirati suradnju lokalnih vlasti s energetskim zadrugama jer je to posao u kojem obje strane dobivaju, za razliku od klasičnih javno-privatnih priča koje nerijetko završavaju neslavno. Zadruga sklapa ugovor s korisnikom objekta o zakupu opreme, pri čemu ZEZ kao vlasnik opreme daje korisniku elektranu na korištenje na ugovoreni period, recimo 10 godina, a korisnik mjesečno plaća zakupninu. Tako akumulirana sredstva ZEZ koristi da bi otplatio kredit malim investitorima a nakon isteka ugovorenog perioda elektrana prelazi u vlasništvo korisnika - Grada, a ZEZ je do tada otplatio svoje dugove prema malim ulagačima. Mi određujemo minimalni ulog, koji se do sada kretao od minimalno tisuću kuna do maksimalno 10.000 kuna jer interes nam je okupiti što više ulagača i promovirati model.

U prvom ZEZ-ovom projektu kamata je bila četiri posto, a u drugom tri i pol posto – o čemu to ovisi?

Model se bazira na principu „kupac s vlastitom proizvodnjom“ a u proračunu projekta najvažnije su karakteristike potrošnje objekta. U prvom projektu Razvojnog centra imali smo idealan scenarij gdje gotovo 100% energije biva potrošeno na licu mjesta i tu je isplativost puno brža pa je i kamata mogla biti veća. U drugom projektu se na licu mjesta troši cca. 50-60% proizvedene električne energije, što je nepovoljnije i to se odrazilo na stopu povrata ulagačima.

Ima li rizika za ulagače?

Kao u svakom ulaganju neki minimalan rizik postoji. Kod sunčanih elektrana priča bi trebala biti lišena bilo kakvih neizvjesnosti jer je elektrana osigurana tijekom cijelog vremena ugovora, a tu je i garancija domaćeg proizvođača opreme pa je rizik minimalan. Prihod zadruge je na razini 1% cijelog projekta i uključuje održavanje i osiguranje. Još uvijek optimiziramo model jer u razgovorima s drugim gradovima vidimo da u dogledno vrijeme model možemo drugačije posložiti – ima nekoliko varijanti koje se mogu primijeniti od situacije do situacije. Bitno je tko je korisnik projekta.

Koliko brzo ZEZ vraća investiciju ulagačima?

Treba uzeti u obzir da je riječ o elektranama u sjevernom dijelu Hrvatske gdje je manje Sunca u odnosu na Dalmaciju. Prosječno, ulog se za elektrane od 20-50 kW vraća za 10 do 15 godina. Na osnovu naše procjene za nekoliko gradova, oko 20% posto javnih objekata ima dovoljno dobre karakteristike da se realizira kroz ovaj model. Primjerice, škole ne rade tri mjeseca godišnje pa postoji velik pad potrošnje, što utječe na isplativost projekta. Za te zgrade mogle bi se uvesti subvencije Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost da pokriju takve „rupe“ da elektrane ne budu isplative za 15 godina već za 10 do 12 godina, što je dovoljno dobro da sve javne zgrade mogu koristiti fotonapon. S Fondom smo o tome razgovarali ali mislim da to kratkoročno neće ići, iako postoji mogućnost da se takva ulaganja realiziraju kroz energetske obnove javnih zgrada u budućnosti, što će biti i obaveza.

Moraju li investitori platiti porez na dobit i ako da, koliki je?

Da, porez na kapitalnu dobit u RH trenutno iznosi 12% na ostvarenu kamatu, dok se prirez na porez obračunava prema mjestu prebivališta te može iznositi od 0% do 18%. Isplatnu kalkulaciju koja uključuje poreze i prireze svaki investitor dobiva na uvid prije ulaganja.

Koristili ste fotonaponsku opremu jednog domaćeg proizvođača za oba projekta. Je li je to namjerno ili slučajno?

S tom tvrtkom smo inače u kontaktu i voljeli bismo nastaviti suradnju za ovaj tip projekata pošto domaća komponenta i oprema daje ovoj priči dodatnu dimenziju.

Zanimljivo je da ste anketirali svoje ulagače – zašto su uložili baš u te projekte?

Da, napravili smo anketu i pokazalo se da glavnini ljudi primarna vodilja nije zarada. Najveći motiv je društveni doprinos - ulaganje u lokalnoj zajednici, jer smatraju da to konkretno doprinosi razvoju tog grada, općine pa i na koncu konca, samog objekta, umjesto da recimo, taj novac stoji u banci ili biva uložen u projekte koji vlasniku novca nisu poznati. Tek je jedan od deset ulagača rekao da mu je prvi motiv zarada. Zajednica koju s ovim projektima stvaramo je okrenuta investiranju kojem nije jedini interes dodatni profit već i društvene i okolišne prednosti i to nas razliku od klasičnih konvencionalnih projekata u kojima se gleda koliko brzo se investicija vraća.

Jeste li zadovoljni sa statusom obnovljivaca u energetskoj strategiji i klimatsko-energetskom planu koji su u fazi donošenja?

Upravo klinci koji su se zadnjih tjedana kroz klimatske štrajkove pobunili protiv takve državne politike su najbolji pokazatelj gdje smo. Niskougljična strategija se trebala davno dogoditi a nije, i to na račun Energetske strategije koja nije usklađena sa europskim direktivama i IPCC izvješćem o promjeni klime, koje traži da klimatski ciljevi budu puno ambiciozniji od onoga što imamo sada. Pogotovo smatram da ne treba pričati o bušenju Jadrana i traženju novih ugljikovodika kad s druge strane dokazujemo da postoje ogromne neiskorištene prilike u obnovljivim izvorima, posebno stoga što građani mogu iznijeti dobar dio tog financiranja. Ne podržavamo ni aktualnu varijantu Nacionalnog energetsko-klimatskog plana koji je zaboravio da se planovi trebaju dešavati kroz pristup odozdo. Sve strategije trebaju gurati ne samo obnovljivce – jer oni će po svakom scenariju na koncu pobijediti – već da mi sami kao društvo izgradimo kapacitete i pustimo građanima, gradovima i malim poduzetnicima da iskoriste svoje prilike te da ne budemo kolonija koja će uvoziti zelenu energiju ili će imati izgrađene kapacitete u vlasništvu stranih investitora.

Kakvi su vam kontakti s lokalnim zajednicama?

Povezani smo na više razina. Surađujemo s europskom asocijacijom Energy cities koja okuplja oko tisuću gradova i koji na EU razini koordiniraju pridruživanje gradova incijativi Sporazuma gradonačelnika – globalne platforme lokalne i regionalne vlasti posvećene energetskoj učinkovitosti i primjeni obnovljivaca. Na razini Hrvatske glavni smo promotor te inicijative iz nevladinog sektora kako bi pomogli gradovima da naprave energetske planove ili ih realiziraju ako već postoje. S tim u vezi surađujemo s Udrugom gradova kroz zajedničke događaje kojima promoviramo suradnju gradova i energetskih zadruga pa smo tako bili lani i na susretu gradonačelnika i poduzetnika koja je potvrdila velik interes gradova za projekte. I dalje pričamo o gradovima koji su već potpisali Sporazum gradonačelnika gdje se klima i energija združuju u jedan plan. Tu su nekako najagilniji gradovi u Istri i sjevernoj i sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a trenutno radimo sa 12 gradova u Hrvatskoj i sa još nekoliko u susjednim državama – zasada u Bosni i Hercegovini i Srbiji.

Jeste li u kontaktu sa zagrebačkim vlastima?

Da. Grad Zagreb je zainteresiran za projekte koji su veći nego oni koje smo realizirali u Križevcima a navodno su i budžetirana i neka sredstva. Ove godine smo domaćini i glavne skupštine Europske federacije energetskih zadruga u Zagrebu, pa se nadamo da će se kroz to započeta suradnja i konkretizirati.

Postoji li mogućnost suradnje s tvrtkama ili pojedincima koji žele dati svoj krov u zakup?

Zanima nas suradnja s privatnim sektorom i uvjereni smo da bi mogli puno brže i lakše realizirati projekte. Razgovarali smo nekoliko poduzetnika koji ne žele sami ulagati u takve projekte ali nemaju ništa protiv da npr. imaju natkrivene nadstrešnice sa solarima. Tu vidimo dobru varijantu jer se od njih ne traži nikakvo predfinanciranje već ćemo to odraditi mi, koji ćemo se naplatiti iz ušteda a korisniku na kraju ostane elektrana. Pitanje je da li bi naši investitori bili zainteresirani ulagati u nešto što nema javnu dimenziju i društveni utisak, ali vjerujem da će se i za to naći publika.

Jeste li razmišljali o projektima veće snage ili druge vrste a ne samo u fotonaponu?

Fokus nam je na fotonaponu jer tu se najviše očituje takozvana građanska energija koja može biti i u kućanstvima ali i na javnim zgradama. Kad su u pitanju druge tehnologije, partneri smo iduće 3 godine na EU projektu Agrobioheat koji se bavi procjenom upotrebe agrarne biomase i interesa ulagača za takve projekte. Kad je riječ o snazi projekata, imamo nekoliko projekata od par stotina kilovata pa čak i do nekoliko megavata. Krenuli smo sa malim koracima i to se pokazuje kao dobar pristup, doći će vrijeme i za veće projekte, a njih će sigurno biti lakše realizirati kada već imaš bazu i razvijen odnos sa svojim ulagačima.

Kakvi su trendovi u energetskom zadrugarstvu u Hrvatskoj i EU?

Vidimo u zadnje vrijeme sve veći interes za tim modelima. Primjerice, Grad Križevci razmišlja da s nekoliko komunalnih poduzeća i u partnerstvu s Gradom Vrbovcem osnuje energetsku zadrugu koja bi radila projekte na njihovom području i to upravo po modelu Krka gdje je ispalo da je zadruga uspjela napraviti politički savez. Imperativ svih tamošnjih političkih opcija je energetska neovisnost i niskougljični otok. Energetsko zadrugarstvo vani nije ništa novo, Danska i Njemačka su puno ranije krenule u to. Europska udruga energetskih zadruga RESCoop okuplja više od 2.500 zadruga a najviše ih je u Njemačkoj. Vjetar u leđa energetskom zadrugarstvu daje nova EU direktiva koja je usvojena krajem 2018. koja nikad direktnije nije davala značaj energetskim zadrugarstvu i na niz nivoa im daje prednost u odnosu na druge, npr., kroz prednost u natječajima pa do toga da se na razini državnih ciljeva odredi kvota koja će biti za tu vrstu projekata. Primjerice, Slovenija je već krenula na prijenos te direktive u svoje zakonodavstvo i brzo će to imati u praksi. Austrijanci su to već napravili. Krajem svibnja u Zagrebu će se održati Generalna skupština energetskih zadruga na kojem će biti 50-ak energetskih zadruga iz Europe s koje ćemo također pozvati gradove na suradnju i utjecati na političare da približe politike građanskoj energetici.

Provodite i projekt Compile „Kvartovi budućnosti“. O čemu se radi?

Europski natječaji, prvenstveno Horizon 2020, nam je najveći izvor financiranja od samog početka. U sklopu projekta Compile proučavat će se najnovije tehnologije za optimizaciju rada energetske mikro-mreže i formiranje energetskih zajednica, pa se tu spominje blockchain i algoritmi bazirani na umjetnoj inteligenciji. Kad smo podigli prvu elektranu u Križevcima prijavili smo mogućnost da idemo s nadogradnjom tog koncepta koji ide prema održivom kvartu budućnost. Ideja je povezati nekoliko javnih zgrada proizvođača energije – Dom zdravlja, Tehnološki park i srednju školu - postići komunikaciju među njima i prijenos energije, a Križevci su među tri grada u Europi gdje se takva inovacija ispituje. To je prednost koja je dobra i za lokalne vlasti jer se mobiliziraju EU sredstva kojima se projekti dodatno dižu na jednu višu razinu.