Možete li se ukratko predstaviti?

Izvanredni sam profesor Rudarsko-geološko-naftnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i od listopada 2013. obnašam funkciju dekana fakulteta. Moja nastavna i znanstvena djelatnost vezana je uz hidrogeologiju i zaštitu podzemnih voda. Predajem na diplomskom i poslijediplomskom studiju RGN-a, sveučilišnom specijalističkom poslijediplomskom studiju „Ekoinženjerstvo“ i međunarodnom združenom doktorskom studiju „Geo-engineering and Water management“. Do sada sam u koautorstvu objavio više od 40 znanstvenih radova, uglavnom iz područja: istraživanja hidrogeokemijskih značajki i procesa u vodonosnim sustavima, hidrogeologije stijena s međuzrnskom poroznosti i zaštite podzemnih voda. Trenutno sam suradnik na jednom FP7 međunarodnom znanstvenom projektu na temu podzemnih voda i zavisnih ekosustava, nacionalni ekspert na međunarodnom projektu na temu zaštite krških podzemnih voda te savjetnik na FP7 međunarodnom projektu na temu istraživanja posljedica suša na vodne resurse.

Kakve mogućnost nudi studij na RGN-u?

Fakultet obrazuje stručnjake za rješavanje čitavoga niza problema i izazova koji se javljaju u suvremenom društvu, poput održivoga upravljanja i gospodarenja mineralnim, energetskim i vodnim resursima, zaštite okoliša, istraživanja alternativnih izvora energije i mnogih drugih aktualnih tema. RGN je jedini fakultet u državi koji djeluje u polju rudarstva, naftnog rudarstva i geološkog inženjerstva, te jedan od dva fakulteta koji djeluje u polju geologija prirodnih znanosti. U skladu s reformom visokog školstva u cijeloj Europi, koja je poznatija pod nazivom Bolonjski proces, od akademske godine 2005./2006. na RGN fakuletetu započeo je upis studenata na studij po novoj programskoj shemi s tri obrazovna ciklusa: preddiplomski (3 godine), diplomski (2 godine) i poslijediplomski (3 godine). Na trogodišnjem preddiplomskom ciklusu izvode se tri studijska programa. To su preddiplomski sveučilišni studiji: Rudarstvo, Geološko inženjerstvo i Naftno rudarstvo. Nakon završetka preddiplomskog studija, studenti mogu nastaviti obrazovanje na četiri sveučilišna diplomska studija s ukupno devet smjerova. Na diplomskom sveučilišnom studiju Rudarstvo mogu birati između tri smjera: Rudarstvo, Geotehnika te Zbrinjavanje i odlaganje otpada. Na diplomskom sveučilišnom studiju Geološko inženjerstvo mogu izabrati jedan od dva smjera: Hidrogeologija i inženjerska geologija te Geologija okoliša. Na diplomskom sveučilišnom studiju Geologija je samo jedan smjer – Geologija mineralnih sirovina i geofizička istraživanja, a na diplomskom sveučilišnom studiju Naftno rudarstvo mogu izabrati jedan od tri ponuđena smjera: Opće naftno rudarstvo, Energetika te Zaštita okoliša u naftnom rudarstvu.

Kakva su iskustva RGNF-a s provođenjem bolonjskog procesa?

Preddiplomski i diplomski studijski programi sukladni su konceptu suvremenih studija rudarstva, geologije, geološkog inženjerstva i naftnoga rudarstva, kakvi se danas izvode na uglednim europskim i svjetskim visokim učilištima. Uvođenjem bolonjskog procesa znatno smo povećali mobilnost naših studenata i nastavnika, naročito u zadnjih nekoliko godina, a primjena novih metoda poučavanja u nastavi, što uključuje i e-učenje, doprinjela je podizanju kvalitete izvođenja nastave. No, svakako je činjenica da postoje i loše strane provedbe tog procesa. Uvođenjem novih studijskih programa „po Bolonji“ znatno je povećano opterećenje nastavnika fakulteta u izvođenju nastave, jer se povećao broj kolegija što nije bilo popraćeno i odgovarajućim povećanjem broja zaposlenika. Ako tome dodamo i činjenicu da je povećan broj seminara, kolokvija i završnih radova, te da postoji potreba za kontinuiranim ocjenjivanjem studenata, dolazimo do situacije da znatan broj nastavnika ima veće opterećenje u nastavi od potrebnoga. Zbog gospodarske krize u zemlji, u zadnjih nekoliko godina prisutni su ozbiljni problemi u vezi organizacije i izvođenja terenske nastave i stručne ljetne prakse, prije svega zbog manjka sredstava. Fakultet već duže vrijeme ne dobiva namjenska sredstva iz proračuna za ove oblike nastave te izdvaja značajna vlastita sredstva, prije svega iz školarina, za podmirivanje troškova terenske nastave. Ova sredstva su nedostatna, radi čega se smanjuje broj terenskih dana, što dovodi i do smanjenja kvalitete nastave. Svjesni smo svih ovih problema i iako je od pokretanja “bolonjskih“ studijskih programa RGNF do sada provodio manje izmjene studijskih programa, postoji potreba za izradom sveobuhvatne analize stanja te za reviziju studijskih programa. Upravo smo u fazi pripreme analize stanja, koja će uključivati ocjenu uspješnosti provedbe naših studijskih programa. Očekujemo da ćemo u tome imati podršku od svih unutarnjih i vanjskih dionika fakulteta, a posebno ćemo uzeti u obzir rezultate studentskih anketa i tribina na temu kvalitete studija i studiranja na RGNF-u.

Interes za studij za RGN-u ne opada, a većina brucoša koji su ove godine upisali taj fakultet kao osnovnu motivaciju u anketi su naveli želju da lakše pronađu posao u inozemstvu. Ima li uopće posla za diplomante RGN-a u Hrvatskoj te koje su zaista mogućnosti zapošljavanja u inozemstvu?

Svi pokazatelji upisa na preddiplomske i diplomske studije pokazuju da postoji značajan i stalan interes za studije koji se izvode na RGN-u. U posljednjih nekoliko godina sva raspoloživa mjesta na preddiplomskim studijima svih smjerova RGNF-a gotovo se u potpunosti popunjavaju već u ljetnim upisnim rokovima. Posljednjih godina utvrđen je trend povećanja broja studenata s drugih fakulteta koji svoje obrazovanje na diplomskim studijima žele nastaviti na RGN-u. Iako su pokazatelji upisa na RGNF povoljni, znatno su lošiji pokazatelji prolaznosti studenata, kako na prvoj godini studija, tako i na višim godinama studija. Razloga za ovako stanje je više, od činjenice da se na fakultet ne upisuju najkvalitetniji srednjoškolci do toga da dio studenata ima pasivan odnos prema studiranju radi nedovoljne motiviranosti za rad, vjerojatno i radi toga što je trenutna gospodarska kriza negativno djelovala na tržište rada, pa je zabilježen značajan broj nezaposlenih diplomiranih inženjera i magistara struke RGNF-a.

Treba li smanjiti upisne kvote?

Ti pokazatelji, iako zabrinjavajući, nikako ne bi trebali biti odlučujući u utvrđivanju upisnih kvota, iz više razloga. Prije svega, pokazatelji zapošljivosti ovise o vanjskim faktorima i mogu se promijeniti u razdoblju od upisa do stjecanja kvalifikacija. RGN ispunjava vrlo važnu društvenu ulogu u obrazovanju jedinstvenih kadrova za potrebe ne samo hrvatskog već i međunarodnog tržišta rada. Ulaskom u EU znatno se povećavaju mogućnosti zapošljavanja za naše studente, a motivirajući mogu biti i podaci da u već tradicionalnim programima Freshhh i Growww koje provodi Ina i Mol, naši studenti tradicionalno ostvaruju dobre rezultate. Ovi programi, kao i programi stipendiranja najboljih studenata RGN-a, primjerice oni koje već godinama provodi američka kompanija kompanija Nabors Drilling International Ltd. za studente naftnog rudarstva, osim što su izrazito motivirajući za studente, omogućavaju najboljim studentima izravno zapošljavanje u vrlo atraktivnim tvrtkama u Republici Hrvatskoj i inozemstvu. No, bez obzira na brojne mogućnosti zapošljavanja koje se nude našim studentima i izvan granica , mi bismo željeli promijeniti motivaciju studenata za odlazak u inozemstvo nakon studija i zapravo ih informirati o tome kako je moguće i ovdje se zaposliti te im, u suradnji s potencijalnim poslodavcima, pokazati da i naše tvrtke nude atraktivan posao koji će ispuniti njihova očekivanja. Nedavno smo na tu temu organizirali Dan karijera na fakultetu, a pokrenuli smo i postupak formiranja alumni organizacije RGNF-a, s ciljem jačanja veze i suradnje između naših diplomiranih studenata koji rade u važnim hrvatskim tvrtkama te naših sadašnjih studenata i nastavnika.

Kako bi po vašem mišljenju država trebala djelovati na područjima koje pokriva RGN kako bi stvorila uvjete za novo zapošljavanje u domovini?

Smatram da postoje dva važna preduvjeta za poticanje zapošljavanja kadrova koje obrazujemo. Jedan od preduvjeta je svakako izrada odgovarajuće zakonske regulative, konkretno Zakona o geološkoj djelatnosti i Zakona o rudarstvu, koji bi trebali definirati potreban stupanj kvalifikacija i standard obrazovanja za naše struke, uvjete za obavljanje djelatnosti i potrebnu kvalitetu, te svakako potrebu udruživanja u inženjersku komoru, kojom bi se u cijelosti regulirale naše profesije i njihova uloga u suvremenom društvu. U ovom trenutku mi nemamo zakonsku regulativu koja će omogućiti odgovarajuće promicanje i zastupljenost rudarske i geološke struke te njihove integracije u različite segmente društva, kao i stvaranje povoljnijih uvjeta za zapošljavanje naših studenata. Drugi važan preduvjet je valorizacija strateški važnih prirodnih resursa, poput mineralnih sirovina i vodnih resursa, koji su temeljni predmet obrazovanja i znanstvenoga rada na fakultetu. Ovo pitanje u Hrvatskoj uređuju odgovarajuće strategije, poput Strategije gospodarenja mineralnih sirovina i Strategije upravljanja vodama, međutim, ove i slične sektorske strategije ili politike nisu međusobno usklađene, što neizostavno dovodi do međusobne neusklađenosti i provedivosti zakonskih i podzakonskih propisa koji uređuju pitanje upravljanja i gospodarenja resursima. U konačnici to utječe i na efikasnost provedbe aktivnosti koje su vezane za djelatnosti naših struka, na produktivnost poslovanja rudarskih i geoloških tvrtki, a samim time i na zapošljivost. Smatram da je otvaranje novih tvrtki u rudarstvu, naftnom rudarstvu ili vodnom gospodarstvu vezano za odgovarajuće planiranje korištenja prostora. Potrebno je poraditi na boljem usklađenju strateških dokumenata prostornog planiranja, koji služe kao podloga za donošenje relevantnih zakonskih propisa, s drugim sektorskim strategijama, upravo radi definiranja, između ostaloga, prioriteta i načina korištenja prirodnih resursa u okviru nekog prostora.

S obzirom na to da je Vaše usko područje problematika podzemnih voda, kakav je vaš stav o projektima HE Ombla i Zagreb na Savi?

Odgovor na ovo pitanje je već djelomično sadržan u odgovoru na prethodno pitanje. Dakle, neosporno postoji potreba da se kroz izgradnju velikih infrastrukturnih projekata potiče razvoj gospodarstva i zahtjevi za takvim projektima sigurno su opravdani. Činjenica jest, međutim, da bi o opravdanosti realizacije velikih infrastrukturnih projekata, pa i projekata „HE Ombla“ i „Zagreb na Savi“, trebali odlučivati temeljem usklađenih strateških dokumenata gospodarskoga razvoja, zaštite okoliša i prostornog planiranja, koji bi morali definirati način korištenja nekog prostora. Tu ću se osvrnuti i na zahtjeve europske vodne politike u dijelu koji se odnosi na zaštitu vodnih resursa. Naime, jedna od najznačajnijih odrednica europske vodne politike jest primjena ekonomski najprihvatljivijih mjera ili kombinacija mjera koje će garantirati postizanje dobroga kemijskoga i količinskog stanja površinskih i podzemnih voda. Pri tome, donošenje odluke o primjeni odgovarajućih mjera ili kombinacija mjera na nekom vodnom ili slivnom području mora biti temeljeno na rezultatima analiza troškova. Konkretno, troškova koji mogu nastati zbog onečišćenja voda i njihove prekomjerne eksploatacije, te koristi, odnosno uporabne i neuporabne vrijednosti svih funkcija, odnosno načina korištenja vodnih resursa. Moram naglasiti da vrijednost prirodnih resursa, pa tako i vodnih resursa, zapravo vrlo često ovisi i o donositeljima odluka koji odlučuju o načinu korištenja prostora u kojem se nalaze vodni resursi. Krive odluke i krive procjene o načinu korištenja vodnih resursa u prostoru mogu nepovratno dovesti do gubitka njihove vrijednosti, a time i do gubitka nekih životno važnih funkcija, poput korištenja podzemnih ili površinskih voda za vodoopskrbu stanovništva. Primjerice, u slučaju projekta „Zagreb na Savi“, neosporno je da bi realizacija ovoga projekta imala vrlo povoljan utjecaj na količinsko stanje podzemnih voda. Konkretno, izgradnjom planiranih hidrotehničkih i hidroenergetskih objekata na Savi kod Zagreba, razine podzemnih voda u zaobalju rijeke Save bi značajno porasle, što bi uvelike doprinijelo osiguranju dovoljnih eksploatacijskih kapaciteta na zagrebačkim crpilištima. S druge pak strane, moram upozoriti da postoji vjerojatnost da bi izgradnja i rad planiranih hidrotehničkih i hidroenergetskih objekata mogli dovesti do promjene kakvoće podzemne vode, a moguće i do pojave onečišćenja, čak i regionalnoga karaktera. Iako je vrlo teško kvantificirati rizik od onečišćenja podzemnih voda sa značajnom pouzdanosti, uobičajena je praksa u svijetu da se prilikom procjene utjecaja nekoga zahvata na okoliš poštuje načelo predostrožnosti, koji zahtijeva da se poduzimaju sve raspoložive mjere za smanjenje ili sprječavanje mogućega negativnoga utjecaja zahvata na okoliš, čak i u slučaju da primjenom znanstvenih metoda nisu sasvim pouzdano utvrđene konkretne uzročno-posljedične veze između utjecaja zahvata i pogoršanja kakvoće sastavnice okoliša. Ovo načelo predostrožnosti, koje je ugrađeno i u hrvatsku regulativu, potrebno je primjenjivati kako bi se izbjegli nepovratni gubici vrijednosti pojedinih funkcija podzemnih voda. To je posebno značajno upravo za zagrebačko područje, jer podzemne vode zagrebačkoga vodonosnog sustava, sukladno državnoj Strategiji upravljanja vodama, pripadaju u strateške zalihe podzemnih voda RH, koje bi trebale biti temelj postojeće, a posebno buduće javne vodoopskrbe.

Osobno ste se bavili istraživanjem kvalitete podzemnih voda na zagrebačkom području, uzroka i posljedica. Možete li nam reći kakve ste spoznaje stekli kroz svoj rad?

Ja sam u više navrata, pa i putem medija, upozoravao da su podzemne vode na zagrebačkom području, zbog osjetljivosti i prirodne ranjivosti vodonosnog sustava u kojima se nalaze te zbog velikoga broja stalnih i potencijalnih izvora onečišćenja ozbiljno ugrožene i djelomično onečišćene s različitim organskim i anorganskim onečišćivalima. U okviru višegodišnjih istraživanja kakvoće zagrebačkih podzemnih voda, koja smo radili na RGNF-u, jasno smo utvrdili da se različite skupine onečišćivala često javljaju u povišenim ili vrlo visokim koncentracijama u podzemnoj vodi, na lokacijama koje se nalaze u neposrednoj blizini značajnih izvora onečišćenja u priljevnim područjima zagrebačkih crpilišta. Dakle, situacija je sigurno vrlo ozbiljna, što je uostalom i utvrđeno u nekim planskim dokumentima. Primjer je Plan upravljanja vodnim područjima, u kojem je jasno definirano, temeljem kriterija koji su definirani europskom Okvirnom direktivom o vodama i Direktivom o zaštiti podzemnih voda od onečišćenja i pogoršanja kakvoće, da su podzemne vode na zagrebačkom području pod rizikom od nepostizanja dobroga kemijskoga i količinskoga stanja.

Što bi Grad i Županija trebali napraviti da dugoročno zaštite pitke podzemne vode?

U uvjetima sve naglašenijih antropogenih utjecaja, koji se u perspektivi mogu samo intenzivirati, a koji nepovoljno utječu na promjene kakvoće i količina podzemnih voda zagrebačkoga vodonosnog sustava, potrebno primijeniti optimalnu kombinaciju mjera raznih politika, odnosno optimalno gospodarenje vodnim resursima. To u osnovi znači da je buduću strategiju zaštite pitkih podzemnih voda na zagrebačkom području potrebno definirati kroz interdisciplinarni pristup, kojim se na odgovarajući način tretiraju ne samo hidrološki, hidrogeološki i ekološki aspekti zaštite podzemnih voda, već i ekonomski, pravni, sigurnosni i drugi relevantni aspekti. Vrlo je važno da se buduća strategija temelji na primjeni ekonomskih koncepata, principa i pristupa, koji će omogućiti odabir ekonomski najprihvatljivije kombinacije mjera zaštite i sanacije onečišćenih dijelova vodonosnog sustava, temeljem već spomenute analize troškova korištenja i zaštite okoliša i vodnih resursa te koristi, odnosno vrijednosti svih relevantnih funkcija podzemnih voda.

Država se u zadnje vrijeme angažirala na stvaranju preduvjeta za opsežnija istraživanja nafte i plina u državi. Što će ta istraživanja značiti za struku i kakve se perspektive otvaraju za državu u slučaju komercijalno isplativih pronalazaka na području Jadrana?

Bez obzira na promoviranje primjene obnovljivih izvora energije, nafta i plin će još dugo ostati nezamjenjivi energenti. Istraživanje nedovoljno istraženih, a perspektivnih područja i utvrđivanje komercijalnih zaliha nafte i plina iznimno su važni za energetsku, a i ekonomsku stabilnost države. Zbog dugotrajne eksploatacije naših naftnih ležišta, proizvodnja nafte se kontinuirano smanjuje. Zahvaljujući proizvodnji plina iz sjevernog Jadrana još uvijek oko 64% potreba za plinom pokrivamo proizvodnjom iz vlastitih eksploatacijskih polja. Da tako i ostane treba poticati istraživanje novih područja i primjenu novih tehnologija. Otkrivanje novih ležišta nafte i plina omogućit će povećanje proizvodnje nafte i plina i dodjelu koncesija od kojih će država imati koristi.

Kako komentirate aktualnu problematiku u Ini, kao ključnoj rudarsko-naftnoj tvrtki u državi?

Teško mi je odgovoriti na pitanje oko kojeg nemam spoznaja iz aktivnog sudjelovanja u nekom poslu ili postupku, već iz informacija koje su prikupljene na različite načine i iz različitih izvora. Stoga mogu iznijeti samo neka vlastita promišljanja. Prema mojim spoznajama o ulaganjima u istraživanje i nove tehnologije, INA će ostati up-stream orijentirana kompanija. Izrada novih istražnih i razradnih bušotina, privođenje realizaciji EOR projekta, kao i ulaganja u privođenje proizvodnji nekonvencionalnih ležišta plina govore tome u prilog. I to je dobro, jer to znači daljnji razvoj područja i struka za koje obrazujemo mlade ljude na našem Fakultetu. Suradnja Fakulteta s INA-om je već dugi niz godina iznimno kvalitetna i uspješna pa tako naši nastavnici-znanstvenici sudjeluju u izradi stručnih projekata i studija utjecaja na okoliš za potrebe INA-e, a kolege iz INA-e su domaćini našim nastavnicima i studentima tijekom obavljanja terenske nastave i stručne prakse. Sasvim je sigurno da se unutar same kompanije ovih posljednjih godina mnogo toga promijenilo i da se ljudi teško privikavaju na promjene. Mojim starijim kolegama te promjene se baš previše ne sviđaju, dok mlađi, od kojih su mnogi bili naši studenti, misle potpuno drugačije. Promjene unutar INA-e su se već dogodile i vrlo je važno razumno prosuditi što je moguće mijenjati, a što ne. Na „stare“ pregovaračke pozicije se više ne možemo vratiti. Dakle, dobro poznavanje situacije i konstruktivan pristup sigurno će rezultirati napretkom u pregovorima.