Tvrtka Krk Moto danas je jedan od najvećih distributera skutera, motocikala i motorističke opreme na hrvatskom tržištu i redovito je među tri vodeća distributera vozila u Hrvatskoj. Na tržištu skutera zauzima udio 15 - 20% i na drugom je mjestu među krajnjim korisnicima i na prvom mjestu među profesionalnim korisnicima (kurirskim službama i iznajmljivačima). Uz to, tvrtka u posljednje vrijeme sve više promiče uslugu tzv. bike sharinga, odnosno privremenog iznajmljivanja vozila kao što su bicikli, skuteri i motori, koja je u europskim zemljama sve traženija, a takva su vozila u pravilu izvedena upravo s električnim pogonom. Direktor tvrtke, Dinko Jakovljević odlično je upućen u problematiku elektromobilnosti i stoga je ukazao na nekoliko glavnih problema, ali je dao i neke preporuke za njihovo rješavanje kako bi cijelo to područje i u Hrvatskoj dobilo mjesto koje s pravom ima u razvijenim zemljama.

* * *

Kako biste općenito ocijenili primjenu električnih vozila u Hrvatskoj?

Iako Hrvatska ima vrlo napredne proizvođače tehnologije, pa i samih električnih vozila, u našem smo okruženju po njihovoj primjeni na samom začelju. Kao što znamo, bez poticaja za kupnju teško je ekonomski opravdati ulaganje u takva, još uvijek preskupa vozila. Isto tako, nakon što smo dugo čekali da se krene s poticajima, vrlo smo brzo doživjeli njihovo gašenje, s vrlo velikim izgledima da ih više ni ne bude (barem takav dojam vlada među svim tvrtkama koje se bave distribucijom vozila).
S poticajima su električni automobili, skuteri i bicikli bili vrlo pristupačni, no vrlo je malo krajnjih kupaca uopće moglo doći do njih. Nakon što je prva 'runda' poticaja na čudan način 'potrošena' doslovno u jedan dan od strane podnostielja zahtjeva za sufinanciranjem koji su vjerojatno imali informaciju kada će natjecaj izaći i kako će biti sročen, planirana sredstva su otišla na račune 2 - 3 tvrtke koje su za svoje flote registrirale vozila. Tako većina drugih podnositelja, pravih krajnjih korisnika, nije ostvarila pravo na poticaj i efekt popularizacije električnih vozila je izostao, uz razočaranje većine koja se prijavila.


Na prošlogodišnjem, 12. međunarodnom znanstveno-stručnom savjetovanju 'Energetska i procesna postrojenja'
i 7. međunarodnom forumu o obnovljivim izvorima energije gosp. Jakovljević
podrobno je predstavio projekt dijeljenja električnih bicikala i skutera u turističkim središtima

Sljedeća 'runda' poticaja, u jesen 2015. godine, bila je raspoloživa širem krugu zainteresiranih pa smo konačno mogli vidjeti naznake pravih efekata poticanja kupnje električnih vozila i jako je puno ljudi planiralo kupnju u sljedećim natječajima. Na žalost, u 2016. ih nije bilo, kao ni ove godine i nema naznaka da će ih biti u skoroj budućnosti. Financiranje iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost ne funkcionira, a i dok je funkcioniralo, imao sam dojam da mu je subvencioniranje kupnje vozila nezanimljivo. Tako sada imamo situaciju da električna vozila voze dobrostojeći zanesenjaci, komunalni i prometni redari pojedinih lokalnih samouprava koji skrbe o zaštiti okoliša i turističke tvrtke kojima je stalo imati diskretne i nenametljive servisne službe unutar svojih objekata. No, tu govorimo o promilima udjela na tržištu.


Tvrtka Krk Moto je nedavno jednoj od vodećih
hrvatskih turističkih tvrtki predala čak 16
električnih skutera

Dok ne bude novih mjera za poticanje kupnje, namijenjenih širokim masama, nećemo vidjeti više električnih vozila na cestama, a osobno se ne mogu oteti dojmu da to nije slučajno. Zapravo, čini mi se da je i svrha neaktivnosti da se ona čim manje registriraju i voze našim prometnicama.

Što biste izdvojili kao najveće prepreke, a što pak kao najveća pozitivna dostignuća?

Najveća pozitivna dostignuća su svakako tvrtke koje su naš nacionalni ponos i svjetska klasa, kao što su Dok-Ing i Rimac Automobili. Tu su i pojedini projekti, prvenstveno lokalnih zajednica, u kojima ljudi s vizijom i dobrom voljom mijenjaju svoj mali dio svijeta na bolje. Za sada su to uglavnom električni bicikli, gdje je kao pionir započela Koprivnica, a prate je Rab, Split i ostali gradovi. Udruga Moj otok upravo vodi odlično organiziran projekt uvođenja električnih bicikala na otoke i u turistička mjesta, ali trebalo bi više raditi na sustavima dijeljenja skutera i automobila.
No, još nikako da ugledamo prvi značajniji projekt, a jedan od razloga za to je i odgovor na prvi dio pitanja. Naime, najvećom preprekom smatram visoku cijenu izvedbe takvih projekata koje je bez pratnje FZOEU-a i iz njega dostupnih sredstava vrlo teško provesti. Također je ustaljena navika da, nakon što se u nekoj lokalnoj zajednici promijeni vlast, dođe do odbacivanja projekata koje je zapocela prošla uprava, bez analize je li projekt dobar ili ne. Držim da je vrijeme da sazrijemo kao društvo i da se ne odbacuju projekti samo zato jer su ih pokrenule druge političke snage.

Što biste preporučili za poboljšanje takvog stanja?

To su svakako ponovno uspostavljanje funkcioniranja financiranja iz FZOEU-a i vraćanje poticaja za kupnju električnih vozila kao glavnog generatora prodaje i njihovog šireg korištenja. Isto tako, tu su i nacionalna kampanja koja bi ljude motivirala da razmotre njihovu kupnju, daljnja ulaganja u infrastrukturu i mrežu punionica i pronalaženje načina da domaći proizvođači vozila, punionica i ostalih karka u lancu elektromobilnosti osnaže i razviju se kako zaslužuju. Elektromobilnost je prilika da hrvatska industrija opet zaživi, ali vlak polako prolazi i trebali bi uskočiti dok nam ne pobjegne i zadnji vagon. Svjedoci smo nove industrijske revolucije i trebamo se uključiti dok ne bude kasno.

Možete li izdvojiti neke od najvažnijih referenci u Hrvatskoj? O kakvim se vozilima radi, koliko ih je i u koje se sve svrhe koriste? Kakvo je zadovoljstvo korisnika?

Od 1996. godine se bavimo distribucijom skutera, četverocikala i motocikala, a iako je klasični benzinski program i dalje okosnica našeg poslovanja, u ponudi imamo sve veći broj električnih vozila i zastupamo vodeće svjetske proizvođače električnih bicikala, skutera i četverocikala. Naši klijenti u segmentu električnih vozila su dostavne službe, vodeće turističke tvrtke i lokalne zajednice.
Uglavnom se radi o skuterima i četverociklima i upravo smo isporučili flotu od 16 električnih skutera jednoj vodećoj hrvatskoj turističkoj tvrtki. Neki naši partneri već raspolažu flotama od 30-ak skutera i četverocikala i, s obzirom na to da su vozila tiha, učinkovita i ekonomična, nije čudno što su korisnici zadovoljni.
Posebno bih istaknuo program najznačajnijeg svjetskog proizvođača električnih skutera, njemačke tvrtke Govecs, čija vozila koriste nanapredniji sustavi dijeljenja skutera (eng. scooter sharing) u svjetskim metropolama poput Barcelone, Pariza, Berlina i San Francisca. I kod nas je u pripremi nekoliko projekata sustava dijeljenja skutera koji su u već poodmakloj fazi i očekujemo da zažive u narednom razdoblju.
Električni četverocikli (tzv. golf autići) su modularna vozila, potpuno prilagodljiva zahtjevima korisnika, koja primjenu nalaze u turističkim naseljima, marinama, nacionalnim parkovima, ali i kao vozila medicinske pomoći na sportskim borilištima, u jezgrama starih gradova zatvorenima za promet, na grobljima itd.
Krajnjih kupaca 'civila' je za sada vrlo malo, no očekujem da ćemo vrlo brzo biti svjedoci velike smjene u preferencijama kupaca.

Živite i djelujete na 'zelenom otoku' i aktivno sudjelujete i svim krčkim ekološkim i energetskim inicijativama i projektima. Koje biste poruke mogli poslati drugim lokalnim zajednicama u Hrvatskoj?

Krk je doista ekološki svjetionik u našoj zemlji, s brojnim projektima koji imaju zajednički cilj - energetski neovisan otok. Tu su odvajanje otpada, koje je krenulo 2006. godine i danas je dosegnulo razinu od 58% odvojenog otpada, što je daleko najviše u Hrvatskoj. Uz to, tu su i fotonaponski sustavi i komunalni i prometni redari koji ophodnje obavljaju na električnim skuterima, a cijeli je otok premrežen punionicama za električna vozila.

Kao zadovoljni i ponosni stanovnik Krka s guštom gledam na sve to i u granicama svojih mogućnosti pokušavam doprinijeti tom cilju energetske neovisnosti, koji možda za sada izgleda vrlo ambiciozno. No, svi na Krku znamo da je taj cilj ostvariv, ponajviše zato što postoji konsenzus oko tog prevažnog pitanja i zato što taj projekt vodi 'sveotočna' komunalna tvrtka kojoj je cilj opće dobro. To je, po mom mišljenju, poruka za druge lokalne zajednice: za važne projekte kao što je očuvanje okoliša mora postojati zajedništvo i dugoročni se ciljevi moraju pomno planirati, realno projektirati i pažljivo i strpljivo provoditi. Baš kao što to radimo na Krku.

Galerija slika