U Ministarstvo zaštite okoliša i prirode prošli je tjedan predana Studija utjecaja na okoliš za gradnju terminala za ukapljeni prirodni plin na Krku, koji je za naručitelja napravila tvrtka Oikon, doznaje Energetika-net koja je imala uvida u taj dokument. Naime, SUO predviđa gradnju kopnenog terminala kapaciteta 6 milijardi m3 godišnje, a gradio bi se na rtu Zaglav, u industrijskoj zoni Dina Petrokemije. U MZOIP-u se potvrdili da su zaprimili Zahtjev za provedbu ocjene utjecaja na okoliš. Očekuje se sazivanje stručnog povjerenstva za ocjenu Studije, koja bi po dobivanju zelenog svjetla trebala biti upućena u javnu raspravu. U MINGO-u priželjkuju da javna rasprava traje 30 dana jer je sa zahvatom već upoznata lokalna zajednica i nevladine udruge. Zakonom o zaštiti okoliša propisano je da se postupak procjene utjecaja zahvata na okoliš mora provesti u roku od četiri mjeseca od dana primitka potpunog zahtjeva. Taj rok se može produžiti najviše za dva mjeseca. Ako sve bude išlo glatko, rješenje o prihvatljivosti Studije na okoliš moglo bi biti doneseno oko Božića, a lokacijska dozvola dva mjeseca nakon toga.
U MINGO-u kažu da se paralelno s procesom ocjene Studije odvijaju još dva procesa - kupnja zemljišta od Hypo banke, čime se bavi DUUDI, te pregovori s potencijalnim zainteresiranim investitorima, u cilju sklapanja strateškog partnerstva. Nakon ishođenja lokacijske dozvole i dobivanja prava služnosti nad zemljištem te definiranja strateškog partnerstva ide se na ugovaranje IPC izvođača (za inženjering, nabavu i gradnju terminala), koji treba ishoditi građevinsku dozvolu. Gradnja bi najranije mogla početi krajem iduće godine, odnosno u prvom kvartalu 2015., da bi treminal s radom započeo 2018. godine.
Tim koji radi na projektu temeljem studije izvodljivosti i intenzivnih kontakata računa da bi treminal već u prvoj fazi mogao dostići kapacitet od 5 milijardi m3, a ključ tako dobre iskoristivosti terminala je u jako optimističnim razgovorima s ukrajinskim Naftogazom. Ukrajina, koja troši 50 milijardi m3 plina godišnje pokušava što veće količine plina dobaviti iz izvora koji nisu ruski, a kako im gradnja vlastitog terminala na Crnom moru zapinje, krčki LNG čini im se kao dobro rješenje. Drugi potencijalni kupci plina su austrijski OMV, mađarski MVM i slovački SPP. Doznajemo da postoji velik interes za rukovođenje terminalom kao i od tvrtki opskrbljivača plinom, pri čemu se osim Katara ističu i američke tvrtke koje trguju plinom iz škriljaca a čija ekspanzija preko "Velike bare" je samo pitanje vremena. Nije nemoguće da plin koji će stizati na Krk bude i od dva dobavljača, a zanimljivo je da je studija izvodljivosti pokazala da je terminal na Krku s cijenom regasifikacije vrlo konkurentan LNG terminalu u Rovigu.

Valja reći nekoliko riječi o samoj ekološkoj Studiji. Kada je riječ o izboru tehnologije ključna razlika krčkog kopnenog terminala u odnosu na terminal kapaciteta 10 do 15 milijardi m3 godišnje, koji je želio izgraditi Adria LNG konzorcij, je korištenje isparivača s uronjenim plamenikom (SCV). Tim isparivačima ukapljeni plin pod tlakom se isparava pomoću topline nastale izgaranjem plina. Adria LNG konzorcij je pak želio koristiti ORV isparivače koji se oslanjaju na toplinu morske vode, što je u ovom slučaju ocijenjeno ekološki neprihvatljivim zbog primjene klora. No, primjena SCV isparivača znači i povećanje emisije onečišćujućih tvari u okolnom zraku. Kada je riječ o emisiji štetnih spojeva dušikovog dioksida za puni kapacitet terminala SUO sugerira gradnju dimnjaka visine 55 metara.

Projekt predviđa skladištenje LNG-a u dva kopnena spremnika ukupne zapremnine 360.000 m3. Za moguće proširenje kapaciteta terminala u budućnost, predviđena je pozicija eventualnog trećeg spremnika. Spremnici su visine oko 55 metara i promjera oko 80 metara. Predviđa se izgradnja priključnog plinovoda LNG terminal - MRS Omišalj DN 1000/100 bar i dužine 3,2 km. U planu je gradnja novog pristana za LNG tankere sjeverozapadno od predviđene lokacije terminala, koji će moći primiti LNG-brodova kapaciteta od 75.000 m3 do 265.000 m3. Očekuje se godišnji promet 50 do 80 brodova koji će ulaziti u Riječki zaljev i izlaziti iz njega kroz Vela vrata, prolaz između Istre i Cresa.
Gradnja terminala, prema SUO, neće imati veći utjecaj na pomorski promet na ovom području, iako se očekuje povećanje prometa na maksimalno oko 3.200 pristajanja godišnje u narednih 10 godina. Štetu će trpiti turizam u okolici terminala, koji u direktnoj turističkoj privredi može računati na štetu procijenjenju na 173.000 eura godišnje, u narednih 30 godina.

Studija grubo obrađuje i mogućnost domino-efekta akcidentnih situacija na terminalu s obzirom na blizinu terminala, Dininih pogona i Janafa, za koji je zaključeno da domino-efekta ne može biti. Iako je sudbina Dine trenutno nepoznata, u obzir je uzet maksimalni kapacitet pogona, te situacije kao što su kolaps etilenskog, VCM i UPP skladišta.
"U nastavku realizacije projekta UPP terminala, na temelju detaljnijih podataka napravit će se kompletan Izvještaj o sigurnosti za UPP terminal u skladu s Uredbom o sprječavanju velikih nesreća koje uključuju opasne tvari, koja propisuje pojedinosti tog postupka. Na razini Studije o utjecaju na okoliš pravilnim određivanjem položaja glavnih objekata bitno je utvrditi da su osigurane potrebne sigurnosne udaljenosti između pojedinih rizičnih struktura, sustava i komponenti, uključujući i međusobne odnose DINA Petrokemije i UPP terminala. Zaključak napravljenih obrada je kako su osigurane dovoljne sigurnosne udaljenosti primjenom konzervativnih metoda obrade te da predložena dispozicija objekata plinskog terminala zadovoljava postavljenim kriterijima. UPP terminal neće stvoriti neprihvatljive rizike. Scenariji eskalacije kritičnih događaja bilo na UPP terminalu, bilo na postrojenjima DINA Petrokemije nisu vjerojatni te neće stvoriti neprihvatljiv rizik", stoji u Studiji koja preporuča niz mjera za smanjivanje rizika na kopnu i moru, te program paćenja stanja tijekom pripreme i izgradnje, te rada terminala. Sukladno potvrde MZOIP-a od 16. srpnja zahvat nema značajan negativan utjecaj na ciljeve očuvanja ekološke mreže.