U morima EU-a riblji fond je sve ugroženiji. Zbog toga prava na izlov ribe izvan EU-a postaju sve važnija za riblju industriju, posebice pred obalama zapadne Afrike, a za prava na izlov EU plaća visoku cijenu, ističe u svom komentaru Deutche Welle. Lokalni ribari i organizacije za zaštitu okoliša kritiziraju da je europska ribolovna flota dva do tri puta veća nego što je to nužno za održivo ribarstvo. Pri tome je u igri i korupcija, optužuje glavni tajnik udruženja ribara zapadne Afrike Gaoussou Gueye. DW navodi kako su u Senegalu ministri prodali ribolovna prava, koja je dobilo 20-ak stranih brodova, dok su tim novcem ministri financirali svoju izbornu kampanju.  Pred oblama zapadne Afrike međunarodni brodovi sve češće se otkivaju u ilegalnom ribolovu, među ostalim i jedan brod iz Litve, a to je zemlja članica Europske unije. No i nakon što plate kazne, izlov se nastavlja. "Vlade su postale ovisne o prihodima koje dobivaju od prodaje prava na izlov stranim poduzećima i zemljama", izjavio je Samb Ibrahim, upravitelj najveće ribarske luke u Senegalu. Novac za prava izlova Europska unija sklapa s državama zapadne Afrike sporazume o izlovu koje plaća. Mauretanija primjerice godišnje dobiva 86 milijuna eura od EU-a, kako bi dopustila pristup svojim teritorijalnim vodama i nakon razdoblja 2006. do 2012. godine. Financijska sredstva ulagala su se ne samo u riblju industriju zapadnoafričkih zemalja nego i u jačanje ribljeg fonda, argumentiraju u Europskoj uniji. No ovaj drugi dio najčešće nije uspio, upozoravaju aktivisti organizacije Greenpeace. Novac je često nestao, pa je Europska unija u cijeloj priči varala samu sebe. Visoko tehnologizirana europska ribarska flota ugrožava riblji fond pred zapadnom Afrikom, a time ugrožava i lokalno ribarstvo i riblju industriju. Pojedini ribari počeli su loviti delfine i kitove, kako ne bi ostali gladni, tvrdi Greenpeace. Stručnjaci upozoravaju da ribe iz zapadne Afrike ionako ponovno završe na afričkom tržištu. Europa opskrbljuje Afriku proteinima važnim za život, s jedne strane, a s druge pak strane prava izlova osiguravaju ribarskim poduzećima da je flota u pokretu cijelu godinu, navodi Deutche Welle. Kritičari cijeli slučaj promatraju iz drugog kuta. Izlov ne samo da ugrožava riblji fond već se riba po dumping cijenama ponovno vraća na lokalno tržište. Jer, dok jedan europski ribarski brod ulovi 200 tona ribe dnevno, koju istoga dana preradi i stavi u duboko zamrzavanje, za ulov iste količine ribe mora 50 malih ribarskih brodica loviti cijelu godinu. Do sada je Europska unija u zajedničku ribolovnu politiku u razdoblju 2007. do 2013. godine uložila 4,3 milijarde eura. Za razdoblje od 2014. do 2020. godine u ribolovnu politiku EU želi uložiti 6,5 milijardi eura. Prema planovima povjerenice za ribarstvo Marije Damanaki, više se ne bi trošio novac za izgradnju velikih brodova za ribolov.  Između ostalog, DW navodi kako su planove za smanjenje ribolova zatražili već i Ujedinjeni narodi, no zbog otpora u mnogim zemljama, prije svega Francuskoj i Španjolskoj nije bilo na kraju ništa od toga.