U novome broju Osvrta Instituta za javne financije Leonarda Srdelić analizira razvoj i učinke Vladinih intervencija na tržištu energenata u razdoblju 2022. – 2025. te ističe potrebu postupnog ukidanja "univerzalnih“ subvencija uz preusmjeravanje potpore najugroženijim građanima.
Analiza ukazuje na važnost izrade održive energetske politike koja uravnotežuje socijalnu zaštitu, tržišne mehanizme i klimatske ciljeve.
Navodi se kako je Hrvatska, suočena s energetskim šokom nakon ruske invazije na Ukrajinu, od početka 2022. poduzela opsežne mjere za obuzdavanje naglog rasta cijena energenata. Tijekom razdoblja 2022. – 2025. donesen je niz izvanrednih paketa za ublažavanje energetske krize ukupne vrijednosti od oko 6,4 mlrd. eura.
Vlada je privremeno snizila stope PDV-a na energente, administrativno ograničila i zamrznula maloprodajne cijene struje i plina te uvela izravne subvencije energetskim tvrtkama kako bi pokrila razliku između kontroliranih cijena i viših tržišnih troškova. Iako je sedmim paketom najavljen kraj "univerzalnih“ subvencija, Vlada je u ožujku ove godine ipak produljila ključne mjere – zadržala je sniženi PDV i kontrolirane cijene energenata za kućanstva, dodatno odgađajući povratak tržišnom određivanju cijena.
Slabljenje otpornosti energetskog sustava
Analiza navodi kako su kratkoročno vladine intervencije ostvarile svoj cilj stabilizacije – uvelike je obuzdan rast cijena električne energije i plina za krajnje potrošače čime je spriječen lančani rast troškova života i ublažen inflacijski pritisak. Očuvana je kupovna moć građana i održana likvidnost poduzeća. Uz ekonomske učinke, mjere su pridonijele i socijalnoj stabilnosti smanjenjem rizika od raširenog nezadovoljstva, socijalnih nemira ili političkih tenzija.
Međutim, autorica postavlja pitanje koliko su takve mjere dugoročno održive. Snižena stopa PDV-a i subvencije mogu povećati proračunski deficit i javni dug ili zahtijevaju preraspodjelu sredstava na teret drugih javnih potreba. Osim fiskalnog pritiska, ovakve mjere iskrivljuju i tržišne signale.
Kada država umjetno održava cijene energije niskima, potrošači i tvrtke imaju slabiji poticaj smanjiti potrošnju, ulagati u energetsku učinkovitost ili razvijati nove proizvodne kapacitete. Posljedica može biti energetski neučinkovito ponašanje i pretjerana potrošnja, što dugoročno slabi otpornost energetskog sustava i odgađa nužne prilagodbe tržištu, zaključuje se u analizi.
