"Koncesijske naknade za proizvodnju nafte i plina u Hrvatskoj premale su pa smatram da će se morati povećati, a Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva već, kako sam čuo, priprema izmjene pravilnika o koncesijskim naknadama za proizvodnju tih energenata koji bi mogao biti donešen do kraja ove godine" rekao je u razgovoru za Vjesnik predsjednik Inina nadzornog odbora Davor Štern. To obrazlaže podacima da su naknade u Hrvatskoj samo pet posto, dok su, na primjer, u Mađarskoj 12 posto, a u Rusiji i puno veće (oko 40 posto) jer država naftnim i plinskim kompanijama omogućuje pokrivanje troškova i razvoj te odgovarajuću zaradu, a ostatak zarade odlazi u državni proračun. Izmjene bi se, navodno, odnosile na nove proizvodne koncesije tako da bi država odredila minimalnu koncesijsku naknadu i onda na javnom natječaju vidjela koja od zainteresiranih kompanija nudi najviše, pojašnjava Štern za Vjesnik. Međutim, u Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva nisu komentirali takve najave. Kako piše Vjesnik, rekli su jedino da su ove godine izmjenama propisa o koncesijskoj naknadi za eksploataciju mineralnih sirovina, koji je na snazi od travnja, već povećali prijašnje premale koncesijske naknade za proizvodnju nafte i plina na pet posto na starim i 10 posto na novim (odobrenim nakon 2009.) proizvodnim poljima. Različite koncesijske naknade za stara i nova polja objašnjavaju činjenicom da je proizvodnja na novim poljima prilično isplativija nego na starim, većim dijelom iscrpljenim poljima na kojima se proizvodnja zbog toga stalno smanjuje. Ne žele većim naknadama poticati prestanak proizvodnje na starim poljima pa je, na primjer, naknada za proizvodnju plina na novijim poljima na sjevernom Jadranu 10 posto, a na starijim poljima na kopnenom dijelu Hrvatske upola manja. Profesor na zagrebačkom Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu Igor Dekanić kaže da su takve rudne naknade u svijetu uglavnom veće nego u Hrvatskoj. U Europi se, prema njegovim riječima, kreću oko 10 do 12 posto (uglavnom su nešto manje za proizvodnju plina, a veće za proizvodnju nafte), a u SAD-u koncesionari na proizvodnju tih energenata državi plaćaju čak jednu šestinu vrijednosti ukupne proizvodnje, neovisno o tome radi li se o starim ili novim poljima. Iako hrvatski stručnjaci ističu da su u drugim zemljama rudne naknade koje koncesionari plaćaju državi osjetno veće nego u Hrvatskoj pa predlažu da bi naše trebalo uskladiti s europskima, u mađarskom Molu s tim se ne slažu. Pritom citiraju podatke konzultantske tvrtke Daniel Johnston da rudne naknade u Bugarskoj i Turskoj iznose 12,5 posto, u Mađarskoj 12, Albaniji i Poljskoj 10, Italiji sedam, Rumunjskoj između tri i 13, Nizozemskoj pet, Grčkoj dva, a u Velikoj Britaniji, Norveškoj, Danskoj i Španjolskoj ih nema. Na temelju iste analize navode da samo 15 posto europskih država ima naknade više od 10 posto, što je planirani postotak rudne naknade nakon 2015. prema glavnom ugovoru o plinskom poslovanju između hrvatske vlade i Mola. Također navode da su proteklih nekoliko godina sva veća ulaganja i razvoj Ine financirani iz prihoda njena istraživanja i proizvodnje te ističu da je Ina samo u 2009. i 2010. na ulaganja potrošila više od 7,4 milijarde kuna, piše Vjesnik. Pritom upozoravaju da bi veća rudna naknada značila manje novca koji Ina može utrošiti na prijeko potrebne investicije koje bi u budućnosti donijele dodatnu dobit i vrijednost njenim dioničarima. Naime, s previsokom naknadom Ina bi mogla imati poteškoća u osiguravanju rasta i potencijalnog razvoja kompanije. To bi moglo izravno ugroziti njihove projekte istraživanja i proizvodnje. Takva bi situacija naštetila ne samo Ini nego i hrvatskome gospodarstvu, jer su ulaganja ključna za očuvanje radnih mjesta, ističu u Molu te dodadaju da će Ina zbog ovogodišnje povećane rudne naknade s 3,6 na pet posto (za 38 posto) u državni proračun do 2014. uplatiti još oko 100 milijuna kuna. Kako je Vlada odlučila umjesto ranije predviđenog postupnog povećanja rudne naknade, s 3,6 posto na 10 posto do 2015., naknadu odjednom povećati na pet posto (za stara polja), što će imati negativan kratkoročni utjecaj na Inu, ali je pozitivno što će, prema postojećim propisima, ta naknada ostati na pet posto što će Ini donijeti dugoročne koristi, napominju u Molu.