Nakon što je nedavno pokraj Garešnice cisterna izletjela s ceste te je iz nje iscurilo gotovo 6800 litara benzina i 11.300 litara Plavog dizela, ponovo se aktualiziralo pitanje prijevoza opasnih tvari (ADR) i koliko je takav prijevoz reguliran i kontroliran, komentira 'Vjesnik'. Riječ je o jednom od najopasnijih prijevoza, a procjenjuje se da se dnevno radnim danima u unutrašnjem prijevozu kreće oko 150 tona opasnih kemikalija, a kad se uzmu u obzir i naftni derivati, riječ je o oko 25.000 tona kemikalija dnevno. 
Kako piše 'Vjesnik', godišnje se u Hrvatsku uveze oko 130.000 tona kemikalija opasnih za zdravlje, a kroz Hrvatsku se provozi za potrebe drugih država oko 50.000 tona. 
»Kontrola ADR-a u Hrvatskoj je vrlo rigorozna, u nekim segmentima čak i rigoroznija od propisa EU-a. Svi vozači moraju imati položene ispite te moraju znati što voze, a čak su i propisani pravci kretanja kojih se moramo držati zbog zaštite okoliša. Svako vozilo jednom godišnje ide na tehnički pregled koji je također mnogo rigorozniji od pregleda za ostala vozila. Uz to, na tehnički pregled vozilo mora ići svaka tri mjeseca«, rekao je za list Ante KOLAK, predsjednik Nadzornog odbora Udruženja Hrvatskih cestovnih prijevoznika. 
Iako je cisterna vrlo osjetljiva i vrhunski opremljena i mora kretati 10% manjom brzinom od ograničenja - nesreće se ipak događaju. No, nije kriva tehnička neispravnost, nego većinom vozač ili kombinacija vozača i ceste. »Ponekad opskrba benzinom iziskuje skretanje s propisanog puta i te ceste najčešće znaju biti opasne i kobne«, zaključio je Kolak. 
Od Franje PLAVŠIĆA, ravnatelja Hrvatskog zavoda za toksikologiju (HZT) 'Vjesnik' je doznao da se većina unutrašnjeg prijevoza opasnih kemikalija ipak ne prijavljuje, a iskustva pokazuju da je i dokumentacija opasnih kemikalija u prijevozu nedostatna. »U našoj evidenciji u unutrašnjem prijevozu prijavljuje se približno samo 10.000 tona kemikalija godišnje, iz čega proizlazi da nam se većina unutrašnjeg prijevoza opasnih kemikalija ne prijavljuje, iako je pošiljatelj to dužan učiniti«, tvrdi Plavšić. 
»Obrtnik-prijevoznik se ne usudi kršiti propise, ali naftne kompanije to čine bez straha«, kaže Plavšić. Dodatni je problem u tome što je dokumentacija naftnih derivata loša i pogrešna. 
»Tako primjerice INA za obični bitumen u Sigurnosno-tehničkom listu (STL) piše da je riječ o opasnoj tvari koja izaziva opekotine, nadražuje sve sluznice i opasna ja kad se proguta, a kancerogeni benzin, koji je prema svojstvima otrov, proglašava tek nadražujućom tvari«, tvrdi ravnatelj HZT-a.