Europska unija je predvodnik u svjetskoj tehnologiji korištenja energije mora i oceana i danas ima velik 'pipeline' projekata s ukupnim kapacitetom od 1 GW. To nije napravljeno preko noći, niti bez troškova. Prema nedavnoj studiji Komisije, kontinent je utrošio čak tri milijarde eura na ispitivanja tehnologije za energiju oceana u proteklom desetljeću. To je vrsta ulaganja koja je potrebna za razvoj novih tehnologija, testiranje u laboratoriju i na moru, sve do komercijalne razine. Oko dvije trećine ovog velikog napora za istraživanje i razvoj napravile su razvojne tvrtke i privatni sektor. Preostalu je treću mobilizirala Europska komisija i zemlje EU kako bi podržale razvojne programe, prilagodile infrastrukturu luke i postavile prave uvjete za taj sektor u nastajanju. Sljedeće desetljeće moglo bi se vidjeti da je ukupni instalirani kapacitet porastao na gotovo 4 GW, s financijskim potrebama koje bi u skladu s tim trebale porasti i iznosile bi 9,4 milijardi eura. Očekuje se da će većina novca ući u hidroelektrane na morske mjene; to je do danas najzrelija tehnologija, i obećava da će nadoknaditi visoka kapitalna kapitala s niskim operativnim troškovima. Zbog toga je tehnologija vjerojatno podići sve više novca kroz privatne zajmove a potreba za javnim sredstvima, uglavnom da bi utjecao na privatni kapital i financirala istraživanja, stoga bi se smanjila na jednu četvrtinu ukupne investicije. Ako pristup i trošak kapitala ostaju ključni za kretanje prema komercijalnoj fazi, studija pokazuje da na tržištu ne može postojati staza bez stabilne i predvidljive javne politike o oceanskoj energiji i morskom prostoru. To je također bio slučaj i za ostale obnovljive izvore energije.