Obnovljivi izvori, s druge strane, još uvijek žive od poticaja i zato su još uvijek vrlo skupi, osobito za siromašnu zemlju kao što je naša. Kada se sve zbroji i oduzme, dolazimo do zaključka kako je Hrvatska na rubu energetskoga kolapsa. Odnosno, to znači i dugoročno sve lošiju financijsku sliku HEP-a, koji bi, istodobno, trebao stajati iza milijardi kuna potrebnih za oživljavanje Ine.
Energetski kolaps mogao bi se izliječiti, ako je već kasno da bi se spriječio, kada bi HEP iskoristio svoju veliku dobit i povoljan kreditni rejting za žestoki investicijski ciklus – i uz uvjet da mu politika to dopusti državnom strategijom. U slučaju braka HEP-a i Ine treba zaboraviti na neki jači angažman HEP-a barem u razdoblju potrebnom da Ina opet stane na noge. Tu je riječ o godinama, ako ne i o desetljeću procesa čiji je rezultat krajnje neizvjestan jer ovisi o cijeni nafte, vrlo nepredvidljivoj.
Neosporno je da je industrija nafte, s cijelom infrastrukturom koja je prati, državi potrebna, ali pitanje je koliko je održiva računica u koju ulazi i HEP, barem u uvjetima kada se energetsku kompaniju državnom strategijom želi ograničiti u onom što bi joj trebala biti osnovna svrha, a to je proizvodnja struje.
Na kraju bi se moglo dogoditi da ostanemo i bez HEP-a i bez Ine, uz potpunu ovisnost o uvozu struje. Uvoz znači i skupu energiju.
MOL želi preuzeti Crodux
MOL je, prema neslužbenim informacijama, spreman prodati svoj udio u Ini i zainteresiran je za ...
