Propast Diokija

Kako izvještava Večernji list, iako bi se danas u Ministarstvu gospodarstva trebao održati ključni sastanak predstavnika države, sindikata i vjerovnika Diokija, sve je manje nade kako bi taj nekoć treći najveći hrvatski izvoznik mogao biti spašen. Kako piše Večernjak, najizglednija opcija za Dioki, o kojoj se pregovara već tjednima, je da država preko HEP-a otkupi Diokijevo zemljište na Krku namijenjeno za terminal za LNG. Prikupljeni novac bio bi iskorišten za isplatu zaostalih plaća i otpremnina radnicima, a ostatak tvrtke išao bi u stečaj, navodi Večernji list. Upravo je takav scenarij u pripremi proteklih dana u Ministarstvu gospodarstva, a kako doznaje Večernji list, zbog njega je došlo do i do nesuglasica između čelnog čovjeka tog resora Radimira Čačića i ministra financija Slavka Linića. Naime, kako piše Večernji list, LInić je u više navrata tijekom posljednjih mjeseci najavljivao očuvanje proizvodnje barem u dijelu Diokija, ulazaka države u vlasničku strukturu te se čak i osobno angažirao u pronalasku strateškog partnera. No, zasad nijedna od tih tvrtki nije pokazala ništa više od inicijalnog interesa. Posljednja je bila zainteresirana tvrtka MES pa su u Čačićevom ministarstvu počeli pripremati alternativni plan. Kako bi on vjerojatno značio i odlazak Diokija u stečaj, Linić s njim nije zadovoljan, no problem je što država nema 15-ak milijuna eura novca koji bi Diokiju bio potreban za obnovu proizvodnje i poslovanja. Jedan od modela koje je Linić zagovarao bio je da se zatvori pogon na zagrebačkom Žitnjaku, tamošnje nekretnine i strojevi prodaju, kao i zemljište za LNG u Omišlju te tim novcem pokuša spasiti Dina petrokemija – Diokijeva proizvodnja na Krku. Ipak, piše Večernji list, taj je plan teško ostvariv, ponajprije o zato što je sva vrednija Diokijeva imovina ionako pod hipotekom banaka pa bi i sav novac od njezine prodaje pripao njima. To otežava rješavanje situacije pa tako ni Čačićev model s kupnjom zemljišta za LNG terminal nije izvjestan. Kako je sporno zemljište pod hipotekom Hypo banke, bez njezina pristanka ta se transakcija ne može obaviti, a zasad dogovora nema.
Kako se neslužbeno doznaje, Vlada je Hypu ponudila model po kojem bi HEP kod te banke podigao kredit kojim bi se zatvorila prethodna bankina hipoteka, a ostatkom namirili radnici. No, problem je u cijeni. Hypo banka samo na Diokijevim nekretninama u Omišlju ima oko 40 milijuna eura vrijedne zabilježbe. Najvrednije među njima je zemljište za terminal te je stoga logična želja banke da ostvari što veću cijenu, osobito zato što će na eventualnim budućim stečajnim dražbama ostatka imovine teško moći vratiti više od fragmenta uloženog novca. HEP, s druge strane, ima ograničene financijske mogućnosti, a pritom jedan dio prodajne cijene mora ostati i za radnike. Nadalje, dio tog zemljišta i pomorsko je dobro. U bolja vremena Ježić je za to zemljište tražio između 300 i 350 milijuna kuna, a sada navodno HEP nije spreman platiti više od 200 milijuna. Čak i da Hypo banka pristane na tu cijenu, jasno je da će se u toj transakciji teško prikupiti novac potreban za nastavak proizvodnje u omišaljskoj tvornici, navodi list. Dodatni je problem i percepcija javnosti. Iako u Ministarstvu gospodarstva i HEP-u tvrde kako je LNG terminal izvrstan projekt za kojim vlada golem interes, niz stručnjaka i dalje sumnja u to kad će i u kojoj mjeri biti realiziran. Trošak od 200-tinjak milijuna kuna za kupnju tog zemljišta čini se kao poprilično hrabra oklada na uspjeh projekta koji još nije ni blizu realizacije, a zbog koje će netko u budućnosti morati položiti račune. Taj rizik u HEP-u očito žele ograničiti, no to neće biti dovoljno za spas Diokijeve proizvodnje. Spas bi donio tek ulagač sa svježim novcem, no vremena i nade da će se takav pojaviti, barem prije nego što Dioki ode u stečaj, sve je manje, zaključuje Večernji list.