Zemlje članice OPEC-a i deset zemalja koje to nisu usuglasile su se da se poveća proizvodnja nafte. Postoje indicije od vodećih proizvođača, posebice Saudijske Arabije, njenih saveznika u Perzijskom zaljevu i Rusije, da se proizvodnja povećava i može dosegnuti rekordne razine. To je odgovor na povećanje sigurnosti kontinuirane opskrba nafte na svjetskim tržištima, čija je stabilnost suočena s višestrukim izazovima. Prema tome, očekivao se pad cijene sirove nafte tipa WTI, no ona je narasla blizu razina koje nisu bile vidljive od studenog 2014., a cijena Brenta nedavno je ponovno pokušala doseći 80 USD/bbl. Izgleda da takve visoke cijene nafte pokazuju dublje strahove potrošača da će cijela situacija na tržištu nafte negativno utjecati na njihova gospodarstva. No, to bi moglo imati značajan utjecaj i na rast potražnje za naftom. Konkretno, velika zabrinutost je oko situacije s Iranom i Venezuelom, koja neće tako brzo nestati. Naime, jasan stav SAD-a da se smanji izvoz nafte iz Irana, ukazuje na mogući scenarij smanjenja izvoza za više od 1,2 milijuna bbl na dan. U lipnju je iranski izvoz pao za oko 230.000 bbl na dan, unatoč relativno visokim razinama u svibnju, dok je europska kupovina nafte pala za skoro 50%. Većina nafte iz Irana odlazi u Aziju, gdje Kina i Indija trenutačno preuzimaju 600.000 bbl na dan. Kada se uzme u obzir i činjenica da su Kina i Indija izložene nestabilnoj situaciji u Venezueli, jer uvoze 250.000 bbl, odnosno 325.000 bbl dnevno, jasno je da bi se drugi i treći svjetski najveći potrošači nafte mogli suočiti s velikim izazovima u nabavi alternativnih barela. Također, tu je i situaciji s Libijom koja dodatno povećava rizik u svjetskoj opskrbi nafte. Naime, tamo je u srpnju pala proizvodnja s milijun bbl na oko 500.000 bbl dnevno, dok Kina uvozi gotovo 140.000 bbl dnevno nafte iz te zemlje. U kanadskoj provinciji Alberti od 20. lipnja prestali su se iskorištavati 360.000 bbl nafte dnevno tvrtke Syncrude, a u Sjevernom moru proizvodnja nafte u svibnju je pala za gotovo 360.000 bbl dnevno, dok je proizvodnja vjerojatno ostala ograničena zbog ljetnog održavanja i štrajka radnika u Norveškoj. Osim toga, dosadašnja proizvodnja nafte u Brazilu u 2018. godini bila je niža od očekivanog, a potražnja rafinerija za sirovom naftom i dalje će biti visoka tijekom ljeta prije nego se krene sa sezonskim održavanjima. Neki od takvih problema s opskrbom vjerojatno će se riješiti, ali veliki broj poremećaja opskrbe naftom podsjeća na pritisak s kojim se konstantno nosi svjetska tržište nafte. Iako će proizvodnja rasti u zemljama Srednjeg istoka i Rusije, mogle bi se opteretiti svjetske rezerve nafte, pa čak i do samih granica. Ovakva 'ranjivost' trenutačno podupire cijene nafte i izgleda da se situacija u skoroj budućnosti neće mijenjati. Procjenjuje se da će se ukupna proizvodnja nafte zemalja koje nisu članice OPEC-a u 2018. neznatno smanjiti na 1,97 mil. bbl dnevno, dok se u 2019. godini očekuje 1,84 mil. bbl dnevno. S obzirom na sve manje povjerenja u gospodarstvo i nezadovoljstvo potrošača zbog velikih cijena, očekuje se da će proizvodnja u ovoj godini rasti za 1,4 mil. bbl dnevno, koliko bi trebalo otprilike biti i iduće godine, objavio je International Energy Agency.