Ruski nuklearni inženjeri nastavljaju ispunjavati rusko-američki program za uklanjanje goriva s visokim sadržajem U-235, a moraju rješavati i nestandardne zadatke. Program povrata goriva za istraživačke reaktore ruske proizvodnje (RRRFR) dio je Globalne inicijative za smanjenje nuklearne prijetnje. Njegov glavni cilj je sprečavanje širenja nuklearnog materijala kroz konsolidaciju i eliminaciju nakupljenih zaliha visoko obogaćenog urana. Rusija i SAD 2004. potpisale su sporazum o suradnji po pitanju uvoza u Rusiju nuklearnog goriva proizvedenog u RF koji je postao pravni temelj za provedbu programa. Rusija se obvezala osigurati fizičku zaštitu, inventuru i kontrolu uvezenog goriva i ne koristiti ga u vojne svrhe. U okviru programa u Rusku Federaciju treba vratiti ukupno 2529 kilograma nuklearnog goriva. U Rusiju je na obradu i tehnološko skladištenje već dokraja uvezeno svježe i istrošeno nuklearno gorivo iz istraživačkih reaktora Srbije, Češke, Latvije, Libije, Vijetnama, Mađarske, Rumunjske, Bugarske, Ukrajine, Uzbekistana, a djelomično iz Njemačke, Poljske, Bjelorusije i Kazahstana. U SAD-u je slično gorivo dostavljeno iz Austrije, Brazila, Čilea, Kolumbije, Danske, Grčke, Iraka, Meksika, Portugala, Južne Koreje, Španjolske, Švedske, Tajlanda, Tajvana i Turske. Rusija se u izvozu visoko obogaćenog nuklearnog goriva u okviru RRRFR-a 2015. godine suočila s nestandardnim zadatkom. Iz Uzbekistana je trebalo iznijeti visoko obogaćeno gorivo, ali ne u uobičajenom krutom stanju, već u obliku otopine. U Taškentu, glavnom gradu Uzbekistana, radio je posebni rastapajući reaktor IIN-3M. U aktivnoj zoni reaktora nalazila se otopina s 90% uranija-235. Reaktor, koji je počeo raditi 1975., zatvoren je tri godine ranije. 2012. godine se, u okviru programa RRRFR, iz Uzbekistana u Rusiju prevozilo kruto gorivo iz drugog reaktora. Tada su ga transportirali zrakom u specijalnom kontejneru. Nikad ranije nije bio izvršen prijevoz tekućeg istrošenog goriva na obradu. Osim toga, u slučaju s Uzbekistanom, gorivo je već bilo korišteno u istraživačkom reaktoru i, prema tome, imalo je opasne razine zračenja. Posebno za ovu operaciju razvijeni su tehnologija i složena oprema za pražnjenje tekućeg istrošenog nuklearnog goriva u spremnik reaktora za privremeno skladištenje i pretovar za prijevoz, piše Russia Beyonde the Headlines. Tek nakon toga posude s tekućim istrošenim nuklearnim gorivom smještene su u poseban kontejner, a sam kontejner u zaštitnom kućištu isporučen je zrakoplovom aviokompanije „Volga-Dnjepr“ u Rusiju na obradu. Ova uspješna akcija pokazala je profesionalnost i visoku razinu suradnje između stručnjaka iz različitih zemalja u okviru zajedničkog programa RRRFR. U ovom i drugim slučajevima, organizacijske, pravne i transportne procedure, kao i financijske rashode, preuzeli su na sebe Washington i Moskva, čime su još jednom potvrdili važnost i izvedivost Bratislavske inicijative predsjednika Rusije i SAD-a. Sa svoje je strane Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) operaciju opisala kao “prekretnicu” u provedbi programa povrata goriva istraživačkih reaktora u Rusiju.