Zašto je Splitsko sveučilište najbolje u regiji

Autor: B. Labudović Objavljeno: 06.11.2018. 🕜 11:17 Lokacija:

Splitsko sveučilište u samo četiri godine postalo je najbolje u Hrvatskoj, a prema 13 indikatora izvrsnosti među najboljim je sveučilištima tzv. Nove Europe. Sveučilište iz Splita daleko je iza sebe ostavilo zagrebačko, a uspostavom Ureda za projekte prikupili su više novaca nego što dobivaju iz proračuna. Realizirani su i pokrenuti brojni projekti kojima je poboljšan standard studiranja i uspostavljena bolja sinergija s lokalnim potrebama, a o novostima razgovarali smo s bivšim prorektorom za znanost prof. dr. sc. Alenom Soldom.

Donedavno ste bili na dužnosti prorektora Sveučilišta u Splitu koje je nedavno zauzelo najbolje mjesto među sveučilištima u Hrvatskoj i zemljama u okruženju na prestižnoj ljestvici 'Times Higher Education World University Rankings' za 2018. godinu. Možete li pojasniti o kakvoj se ljestvici radi?

Timesova lista rangira svjetska sveučilišta prema 13 indikatora svrstanih u pet kategorija. Riječ je o nastavi pod kojom se podrazumijeva okruženje za učenje, omjer zaposlenika i studenata, prvostupnika i doktoranada, institucionalni dohodak i slično. Potom su tu istraživanje, znanstvena produktivnost s naglaskom na citiranost tj. važnost radova, razina internacionalizacije tj. broj inozemnih studenata i nastavnika te međunarodna suradnja, a pažnja je usmjerena i na suradnju i prihod od industrije, koji pokazuju koliko sveučilište sudjeluje u pokretanju industrijskog razvitka. Prema toj ljestvici, na kojoj do lani nismo ni postojali, već drugu godinu zaredom smo najbolje sveučilište ovog dijela Europe! Iako smo pali za jednu grupu u odnosu na prošlu godinu, kada pogledamo cijelu listu moramo biti zadovoljni jer smo i dalje ostali među najboljim sveučilištima Nove Europe. S obzirom na stanje sustava u našoj znanosti i visokom obrazovanju posve je besmisleno uspoređivati se s najboljim svjetskim sveučilištima čiji su budžeti uglavnom i po nekoliko puta veći nego cijelog našeg resornog ministarstva. Stoga nam je bilo važno uspoređivati se s donekle sličnima, tj. sveučilištima tzv. Nove Europe, što je pojam koji označava skup država koje su se u 21. stoljeću priključile EU. Doduše, i ovdje se mora kazati da je usporedba teška, jer je i u većini tih država godišnje izdvajanje za znanost i visoko obrazovanje, na razini BDP, nekoliko puta veće od hrvatskog. Prema ovogodišnjoj listi pet vodećih sveučilišta je i dalje najbolje, ali zato u svjetskoj grupi 501-600, u kojoj su uz nas bili još Varšavsko i Masarikovo sveučilište, više nema niti jednog sveučilišta Nove Europe, jer smo zajedno prebačeni u grupu of 601-800. Ta grupa čini 10 sveučilišta, što znači da smo trenutno na dijeljenju pozicije od 6. do 15. mjesta, a točni poredak ćemo saznati vjerojatno u travnju 2019. kada će THE objaviti točan poredak najboljih sveučilišta Nove Europe. Prošle godine smo proglašeni osmim sveučilištem Nove Europe, a ono što je i sada jasno je da smo i dalje najbolje hrvatsko sveučilište, a i šire, obzirom da Mariborsko svučilište, lani 10., ove godine nije s nama u grupi, već je ostalo samo Ljubljansko, lani pozicionirano na 11. mjestu, dok je zagrebačko sveučilište minimalno dvjestotinjak pozicija iza nas.

Imate razloga za zadovoljstvo, ipak ste bili prorektor za znanost u vrijeme relevantno za plasman za toj listi…

Na kraju svoga mandata moram kazati da sam apsolutno zadovoljan ostvarenim rezultatom jer smo u četiri godine mandata od nekadašnjeg županijskog sveučilišta napravili svjetski prepoznatljivo sveučilište što se i vidi iz brojnih poziva za suradnju ostalih sveučilišta. Doduše, često nam govore da ova uprava nije zaslužna za to, već se to desilo samo od sebe, iako je svima koji iole nešto znaju o sustavu funkcioniranja sveučilišta jasno da se apsolutno ništa ne dešava samo od sebe. Primjerice, imamo niz vrhunskih znanstvenika od kojih, nažalost, Sveučilište u smislu institucionalnog pozicioniranja nije imalo nikakve koristi, jer su mnogi pri pisanju radova koristili različite nazive pa su tako njihovi radovi bili pripisivani fantomskim nepostojećim institucijama, ali ne i splitskom Sveučilištu. Tek je mukotrpnim radom naših djelatnika, posebice knjižničara splitske Sveučilišne knjižnice, to donekle riješeno, jer su radovi pripisani 134 (!) različite nepostojeće institucije na kraju pripisani onome kome zapravo i pripadaju.

Kakav je pak položaj Sveučilišta u Splitu na drugim ljestvicama svjetskih visokih učilišta?

I na drugim ljestvicama dobro stojimo, a što je osobito važno za naglasiti je činjenica da na većini ljestvica nismo ni postojali do zadnje dvije godine. Primjerice, U.S. News & News Report sastavio je ljestvicu pod nazivom Best Global Universities, čiji je cilj usporediti sveučilišta na globalnoj razini i rangirati ih prema kvaliteti. Pri tome se koriste podacima dobivenim analizom 13 različitih indikatora i to: globalna i regionalna istraživačka reputacija, publiciranje znanstvenih radova i knjiga, konferencije, različiti kriteriji vezani za citiranost, posebice onih radova koji su u 10 posto i 1 posto najboljih, međunarodna suradnja itd. Na toj ljestvici smo također najbolji u Hrvatskoj, a 487. u svijetu. Što se tiče Webometrics ljestvice ona se uglavnom bavi vidljivošću nekog sveučilišta tako da se više pažnje posvećuje dostupnim dokumentima na internetu i slično, ali i na toj listi smo u našem četverogodišnjem mandatu napredovali za preko 2000 pozicija. Što se tiče Clarivate Analytics izvještaja, kako su oni vlasnici Web of Science, najznačajnije baze znanstvene produktivnosti, ranking je uglavnom vezan za broj i značaj publiciranih znanstvenih radova. Prema njihovim podacima već niz godina smo prema mnogim parametrima najbolja znanstvena institucija, ne samo među sveučilištima, već i među znanstvenim institutima.

Što je sve to što splitsko Sveučilište, očigledno čini vodećim u Hrvatskoj i tko je sve za to najzaslužniji?

U listopadu 2014. godine splitsko Sveučilište je bilo tek jedno županijsko sveučilište, koje, iako je u svom sastavu imalo niz pojedinaca priznatih na europskoj te svjetskoj znanstveno-istraživačkoj razini, na institucijskoj razini nije bilo značajnije prepoznato niti cijenjeno izvan svojih lokalnih okvira. Jedan od razloga je zasigurno bila dezintegriranost Sveučilišta koje se sastojalo od niza pravnih osoba, fakulteta, a koji su shodno tome u takvom ustroju vodili računa samo o svojoj kvaliteti i napretku, dok je Sveučilište kao cjelina bilo smatrano kao nekakav strani pojam. Također, nimalo olakšavajuća okolnost je i hrvatski znanstveni sustav u kojem se kvalitetni pojedinci i institucije na nikakav način ne ohrabruju i nagrađuju pa caruju usko vezane interesne skupine čija se kvaliteta mjeri isključivo osobnim i ničim utemeljenim vrijednosnim sustavom. U tom sustavu vrhunski znanstvenici, kao i oni mladi, željni dokazivanja na svjetskoj razini, nisu imali nikakve pomoći, posebice od strane Sveučilišta. Stoga je jedna od prvih mjera nove Uprave bila uspostava Ureda za projekte čija je osnovna zadaća bila administrativna pomoć svom znanstveno-nastavnom osoblju u prijavi i provedbi projekta. Smatramo da su rezultati najbolji način dokazivanja uspješnosti pa je u trenutku prestanka našeg mandata završetkom rujna 2018. Sveučilište u Splitu imalo više sredstava osiguranih iz raznih europskih i domaćih fondova nego što je to ukupni budžet Sveučilišta osiguran iz sredstava državnog proračuna. Kad smo počeli upravljati Sveučilištem u listopadu 2014. odmah smo krenuli s izradom prve Strategije Sveučilišta kojom su definirani osnovni ciljevi razvoja, posebice znanstveno-istraživačkog rada te međunarodne prepoznatljivosti. Nakon toga, osnovni ciljevi su detaljno definirani izradom Znanstvene strategije kojom je istaknuto da su stvaranje znanja i briga za njegovo stalno unaprjeđenje, širenje i dijeljenje, temelji na kojima Sveučilište crpi svoju snagu i autonomiju. Obzirom na tadašnju kvalitetu Sveučilišta kroz sve glavne strateške ciljeve provlačila se vizija da Sveučilište u Splitu, kao srednje veliko sveučilište u Europskoj uniji, svoju ulogu vidi kao vodeće regionalno Sveučilište u ovom dijelu Europe s čvrstom mediteranskom orijentacijom. Takva vizija je bila izazovna, neki bi rekli i preoptimistična. Ipak, prateći strateške ciljeve, kako glavne, tako i Znanstvene strategije, nizom mjera, među kojima se primjerice mogu izdvojiti jasno definirani kriteriji primanja znanstvenih novaka, zasnovanih isključivo na izvrsnosti, nagrađivanje najboljih znanstvenika na osnovu međunarodnih kriterija uspješnosti te konstantno poticanje prijava i rada na znanstvenim i stručnim projektima, pozicija Sveučilišta u Splitu je danas u svijetu visokog obrazovanja i znanosti bitno drugačija.

Kakva je suradnja pojedinih sastavnica Sveučilišta u Splitu s gospodarstvom i gdje vidite prilike za poboljšanje?

Upravo se tijekom ovog mandata dogodio „kopernikanski obrat“ preuzimanja društvene (su)odgovornosti sveučilišta kada je raspoložive resurse stavilo na raspolaganje u rješavanju potreba i problema lokalne i regionalne zajednice i gospodarstva. Tim znanstvenika Sveučilišta u Splitu besplatno je izradio opsežan, složen i sveobuhvatan dokument Strategije urbane aglomeracije Splita čime su osigurali lokalnoj i područnoj samoupravi ugovor vrijedan gotovo 63 milijuna eura, a koji će se utrošiti za poboljšanje kvalitete življenja svih građana. Osmišljen je i pokrenut projekt Program post akademskog zapošljavanja i stjecanja upravljačkih sposobnosti studenata kroz nastavne baze Sveučilišta u Splitu i stručnu praksu. Projekt se sastoji od dva organski povezana dijela, razvoj suradnje sa gospodarskim subjektima kroz provođenje studentske prakse u ugovorenim nastavnim bazama kojih za sada ima 280 te programa post akademskog zapošljavanja. Nažalost, i dalje se mnogi unutar Sveučilišta odupiru ovakvim inicijativama jer žele ostati „zatvoreni“ unutar sebe, pa moram kazati da je u tome pogledu definitivno moguće ostvariti velika poboljšanja. Ideal bi bio način na koji sa gospodarstvom surađuju izraelske visokoobrazovne i znanstvene institucije. Upravo radi toga smo i pokrenuli suradnju sa najznačajnijom izraelskom, a i svjetskom institucijom, Technion sveučilištem. Ipak, razlike su još velike, posebice u razmišljanju cijelog društva, jer primjerice dok je većini naših mladih ideal zapošljavanje u javnoj službi, to se u Izraelu doslovno smatra dokazom da niste uspjeli u životu.

Sveučilište u Splitu također mnogo ulaže u infrastrukturu, a tu je najprepoznatljiviji novi kampus sa brojnim novim zgradama. No, imate i drugih bitnih projekata...

Dovršetkom izgradnje zgrade Tri fakulteta, stjecanjem nekretnina i ishođenjem zemljišta u razdoblju studeni 2014. – prosinac 2017. godine, uvećana je vrijednost imovine Sveučilišta u Splitu u vrijednosti od preko pola milijarde kuna. Useljenjem tri fakulteta i tri sveučilišna odjela u Zgradu tri fakulteta unutar Sveučilišnog kampusa oslobodili su se prostori za druge sastavnice koje nemaju adekvatno riješen prostor kao i prostor za studentske udruge, no ovim nije bilo moguće riješiti sve preostale prostorne probleme. Kupnjom zgrade riješen je problem Filozofskog fakulteta i Rektorata. Paralelno se krenulo u izmjene UPU Kampusa Visoka kako bi se omogućila gradnja Znanstveno inovacijskog centra, koji je prijavljen za EU financiranje i uvršten na indikativnu listu EU fondova. Definirana je i lokacija za još jedan studentski dom. U dogovoru s Gradom ishođena su dva vrijedna zemljišta u Spinutu i to zemljište na kojem se nalazi Studentski dom Bruno Bušić i zemljište na kojem se nalazi zgrada starog studentskog doma koji je prenamijenjen u projekt UNIST Tehnološki park - Poduzetnički centar, a za kojeg je odobreno 20 milijuna kuna. Također, u suradnji s Općinom Klis Sveučilište je postalo vlasnik 22 ha vrijednog zemljišta udaljenog samo 14 km od središta Splita. To je prostor budućeg Kampusa Klis. Izrađen je idejni projekt budućeg Kampusa unutar kojeg je predviđena izgradnja studentskog doma, smještajne jedinice za gostujuće profesore, prostor Europske sveučilišne bolnice, pet zgrada namijenjenih razvoju visoke tehnologije unutar budućeg tehnološko inovacijskog parka, zgrada centra mediteranske poljoprivrede, sportsko-rekreacijski sadržaji te prostor stakleničke proizvodnje hrane zasnovane na visokim tehnologijama. Već su prijavljena i postavljena na indikativnu listu tri infrastrukturna projekta vezana budući Kampus Klis. To su projekti Centar za održivi razvoj i uzgoj tradicionalnih mediteranskih poljoprivrednih kultura i proizvoda Sveučilišta u Splitu - Centar mediteranske poljoprivrede, Sveučilišna bolnica Klis i Tehnološko inovacijski park Klis.

Redoviti ste profesor na Sveučilišnom odjelu za studije mora i predajete predmete vezane uz ribarstvo. Kakva su perspektive hrvatskog ribarstva? Jesu li tu moguće sinergije s turizmom i brodogradnjom?

I za kraj, kako bi komentirali hrvatske sposobnosti privlačenje europskih sredstava za istraživačke projekte u Hrvatskoj?

Hrvatska flota se sastoji od više od 4.500 plovila, od kojih najveći broj čine brodice, tj. plovila ispod 12 m dužine i 15 BRT-a. Iako će se takva struktura flote nekima činiti kao mana, zapravo je to u ovom trenutku naša najveća prednost. Naime, manja plovila se mogu brzo preorijentirati s jedne vrste ribolova na drugu, što je u našem ribolovu, koji je karakteriziran sezonskim fluktuacijama različitih resursa, definitivno prednost. Veći brodovi za tako nešto nemaju mogućnost, jer primjerice plivaričar od 30-ak metara dužine može obavljati samo plivaričarski ribolov, čime je njegova ekonomičnost u direktnoj vezi s razinom fluktuacija samo jednog resursa, za razliku od manjih plovila koji imaju puno veći izbor. Nažalost, opet, to naša ribarska administracija ne prepoznaje te zapravo sve što čini je otežavanje rada malim plovilima koji su ekonomski gledano, najvitalniji i uglavnom neovisni o bilo kakvoj pomoći od strane države. Nadalje, i ostala administracija, uslijed potpune nekoordiniranosti među ministarstvima, pridonosi svojevrsnom kaosu pa se primjerice ribari tjeraju iz luka pod izlikom da smetaju turizmu. To je smiješno - Francuzi sve rade da istaknu ribarstvo, posebice tradicionalno, baš radi promocije turizma, a kod nas se sve radi suprotno. Ribarska industrija posve je komplementarna ostalim djelatnosti na obali i otocima pa se iskreno nadam da će to shvatiti i naša državna administracija i donijeti niz mjera koje će unaprijediti tu sinergiju. Političari trebaju shvatiti da su takve mjere zapravo najvažnije demografske mjere koje su potrebne za ostanak naših ljudi u priobalju i otocima.

Bavite se i ronjenjem i instruktor ste ronjenja. U kojoj je mjeri jadransko podmorje ugroženo? Koji su glavni uzročnici toga i što se može napraviti da se stanje popravi?

Europska unija je u konstantnom stanju reforme ribarstva kao glavnog uzročnika lošem stanju morskih resursa, obzirom da EU priznaje kako u ovom trenutku ima dvije trećine flote viška u odnosu na ono što je moguće iskorištavati. Naši resursi u odnosu na ostale europske, posebice susjedne talijanske, su još relativno i dobro sačuvani, ali je i posve jasno da mi nemamo nikakav smisleni plan kako da zaštitimo naše resurse i ribarsku industriju. Ono čime se mi bavimo su uglavnom vatrogasne mjere, tj. kada se nešto loše desi onda to pokušavamo sanirati. Nažalost, obzirom da je struka uglavnom minimalno uključena u donošenje odluka ili kreiranje planova, teško je očekivati, poučeni iskustvom, da ćemo se pametnije ponašati u budućnosti.

Koliko ubrzano rastući turizam u posljednjih nekoliko godina sa svim svojim oblicima i pojavnostima utječe na Jadransko more? Kako i čime postići održivost, odnosno kako istodobno očuvati prirodu i okoliš i osigurati daljnji razvoj ključne hrvatske gospodarske grane?

Hrvatska je odavno proglasila jadransku orijentaciju, ali to je od početka ostalo samo mrtvo slovo na papiru. Uvijek govorim kako kod naše administracije postoji „sindrom turiste“ koji ukazuje da se političari Jadranom i resursima bave samo ljeti, kada ih kao turiste zanima samo kakvu ribu će za večeru imati, a čim završe s odmorom, isti tren Jadran i zaborave. Dakle, država se napokon stvarno mora posvetiti Jadranu i njegovim resursima, te početi s upravljanjem zasnovanom na stručnim postavkama. To je jedini način kako očuvati Jadran. Nažalost, ovo što imamo danas je potpuna stihija, što, uz ostalo, dokazuje nemogućnost bilo kakvog dogovora između političkih čimbenika u vezi proglašenja gospodarskog pojasa. Vrlo je znakovito da su naši najveći problemi s granicom upravo na moru, što dokazuje potpuno nerazumijevanje odgovornih o vrijednosti morskog teritorija. I na kraju, na osnovu kuloarskih priča, u kojima uvijek ima više ili manje istine, o redefiniranju pomorskog dobra na način da se dozvole određene restrikcije uperene prema javnom korištenju tog obalnog pojasa iz raznoraznih razloga, mogu kazati da ako ozakonimo restrikcije građanima Hrvatske u slobodnom korištenju pomorskog dobra, tada će suverenost Republike Hrvatske prestajati postojati u pravom smislu, a većina naših građana će postati građani drugog reda.

TAGOVI