Tvrtka Macel plin iz Zagreba se u proteklih desetak godina uspješno bavi projektiranjem, izgradnjom, izvođenjem instalacija i održavanjem punionica stlačenog prirodnog plina (SPP, CNG). Tvrtka danas ima ugovor o održavanju punionice u vlasništvu Zagrebačkog električnog tramvaja, koja je i najveća takva punionica u Hrvatskoj, s kapacitetom punjenja 1500 standardnih m3/h. Uz to, tvrtka prema potrebi izvodi radove na održavanju još dvije hrvatske punionice SPP-a u pogonu. To su jedna 'starija' u sklopu Gradske plinare Zagreb i druga 'novija', u sklopu riječke plinske i toplinarske tvrtke Energo, koja je izvedena 2013. godine, a njezin je kapacitet 960 stand. m3/h.
Na spomenutih desetak godina i stečena iskustva na poslu s punionicama SPP-a ukratko se osvrnuo Romano Paladin, ing., voditelj kontrole kvalitete Macel plina: "Kada sam prije otprilike osam godina prvi put čuo za punionice SPP-a, nisam o tome imao nikakvih informacija. Sve što sam znao o tome je da se radi o prirodnom plinu koji se puni u vozila. Danas, nepunu deceniju poslije, mogu reći da mi je to područje SPP-a i punionica SPP-a u potpunosti jasno. Povremeno srećem kolege na seminarima ili na EGE-ovim savjetovanjima. Postavljaju se pitanja kakva su nam iskustva u održavanjima punionica SPP-a i je li ta tehnologija za preporučiti mogućim korisnicima, distributerima plina ili privatnim investitorima. Kratki odgovor je: da! Svakako je za preporuku izgradnje i korištenja punionice SPP-a. U svim dosadašnjim radovima koje smo imali na punionicama nije bilo potrebe za rad koji bi zahtijevao ozbiljnije zahvate na opremi. Razlog zašto se može preporučiti izgradnja punionica SPP-a je sigurnost u radu koja je na našim primjerima u radu bez zastoja punjenja vozila kontinuirano u periodu od 2013. do danas, dakle skoro punih pet godina, a tu su i korištenje ekološki najčistijeg goriva i, shodno tome, direktna zaštita okoliša."
Tu su i brojne ekološke prednosti primjene SPP-a kao pogonskog goriva za vozila javnog gradskog prometa.Tako su stručnjaci riječkog javnog prijevoznika Autotrolej u jednom od javnih predavanja napomenuli da, prema njihovom iskustvu, sveukupno smanjenje emisija ugljičnog dioksida za 30 vozila na pogon SPP-om u Rijeci na godišnjoj razini približno iznosi 1427 t za prosječno ostvarenih 70 000 km godišnje po autobusu. U skladu s time, vrijedi samo zamisliti koliko bi se smanjilo onečišćenje povećanjem korištenja vozila na SPP na razini cijele Hrvatske! Naime, Lijepa naša je još zelena i bilo bi je lijepo takvom održati za nadolazeća pokoljenja.
Naravno, i drugi korisnici SPP-a imali bi mnogo toga za reći o uštedama u usporedbi s korištenjem dizela kao pogonskog goriva za autobuse. No, valja samo spomenuti da se, prema podacima do kojih su došli stručnjaci Macel plina, uštede nakon prelaska s dizela na SPP kreću na razini 30 - 40%, ovisno o načinu rada motora vozila i uvjetima korištenja. Isto tako, ne smije se zaboraviti ni mogućnost prerade dizelskih motora na korištenje SPP-a kao dodatnog goriva na većim gospodarskim vozilima.
Količina pretočenog plina SPP-a u dvije hrvatske punionice (procijenjene vrijednosti)
Ukupne količine plina koji je pretočen na punionicama SPP-a koje je Macel plin izveo u Hrvatskoj mogu se procijeniti na osnovi točnih podataka iz prve godine rada i očekivanog povećanja potrošnje i procjene ukupnog broja vozila pojedinih korisnika (tablica 1). Dakle, može se reći da će u Rijeci biti komprimirano oko 3500 t plina do kraja 2018.godine, dok će u Zagrebu taj iznos biti veći od 9000 t plina, što su veoma interesantni podaci za distributere plina.
Oštećeni dispenzer
Na pitanje je li bilo kvarova na kompresorima i ostaloj pratećoj opremi punionica SPP-a, stručnjaci Macel plina odgovaraju da ih je svakako bilo, ali da pri tome nije došlo ni do jednog generalnog zastoja zbog neispravnosti opreme. Naime, uglavnom se radilo o zamjeni potrošnih elemenata opreme ili elemenata koji su oštećeni zbog nepažnje u radu. Pri tome su zanimljiva tri slučaja.
U jednom od njih radilo se o oštećenom dispenzeru, na kojem je potom izveden popravak ravnanjem, nakon čega je provedena tlačna proba i ispitivanje nepropusnosti plinskog dijela i ponovno umjeravanje, što su izveli stručnjaci Državnog zavoda za mjeriteljstvo (il. 1). Uzrok oštećenja bilo je pokretanje vozila dok priključak na dispenzeru nije bio odvojen od njega. Pri tome treba naglasiti da u tom slučaju nije došlo do propuštanja plina, što daje dodatnu sigurnost u radu sa spomenutim elementima.
U drugom slučaju bila je riječ o oštećenom priključku NGV2 dispenzera (il. 2). Do kvara je došlo jer je vozilo također bilo pokrenuto dok priključak za punjenje nije bio odvojen od njega. Kvar je riješen zamjenom priključka NGV2.
Konačno, u trećem je slučaju došlo do oštećenja savitljive cijevi ('crijeva') priključka NGV2 zbog neispravnog korištenja, što je riješeno zamjenom oštećenog 'crijeva' (il. 3).
