Tijekom ovog tjedna bit će raspisan dugoočekivani natječaj za istraživanje ugljikovodika u Jadranu. Natječaj bi trebao biti otvoren šest mjeseci, a mjerodavni se nadaju da će se na njega javiti brojne ugledne svjetske naftne kompanije. Mora se priznati, rijedak je to, ako ne i jedini veliki energetski projekt ove Vlade koji se zaista pokrenuo s mrtve točke. Od HE Ombla privremeno se odustalo, sudbina TE Plomin još nije poznata, a drugi elektroenergetski projekti nisu u višoj fazi pripreme. No eto, natječaj za eksploataciju ugljikovodika je tu da Vladi popravi loš prosjek. Treba vjerovati da će se u tome uspjeti, te da će kroz pet-šest godina u Jadranu biti pokoja platforma više. Čini se da je država, u želji da ubrza projekt, išla nekim prečacima, pa je tako ušla u direktan dogovor s norveškim Spectrumom za snimanje 2-D seizmike.
Procjene utjecaja na okoliš za ta istraživanja nisu načinjene, već se tvrtka rukovodila "dobrom praksom", a Ministarstvo zaštite okoliša i prirode nije im pritom stajalo na putu. No, Spectrumovi zvučni topovi stvorili su, izgleda, toliku buku u podmorju da su morski biolozi sa zabrinutošću konstatirali da su iz Jadrana proteklih mjeseci pobjegli svi morski psi, jer ni jednoga čak ni s krvavim mamcem nisu uspjeli namamiti. Bijeg morskih pasa iz Jadrana možda zvuči benigno, ali ti najveći morski predatori važna su karika u prehrambenom lancu jer iz mora "čiste" uginule ribe i održavaju optimalnu veličinu populacije zdravih riba.
No, srećom takva praksa seizmičkog istraživanja podmorja bit će u budućnosti prekinuta. Naime, Europski parlament nedavno je odlučio da će procjena utjecaja na okoliš za seizmička podmorska istraživanja biti obavezan dio Studije utjecaja na okoliš. Do sada se Studija utjecaja na okoliš zahtijevala tek u fazi početka bušenja na morskom dnu, no sada će ona biti nužna već u postupku traženja ugljikovodika. S obzirom na to da je riječ o podmorskoj buci snage 240 decibela, za koju su hrvatski ribari odavno konstatirali da tjera ribu, takvu odluku svakako treba pozdraviti. Naftaši koji 2015. izbore koncesiju za istraživačke blokove na Jadranu poduzet će nova, dodatna 3-D istraživanja, sada po novim, kompleksnijim pravilima. Država će pak već ove godine morati uspostaviti neovisan monitoring aktivnosti koje generiraju buku u podmorju, te će morati razviti program dobrih praksi koji podržava morski svijet. Nije poznato zna li resorno ministarstvo za te nove obaveze. Baš je nezgodna ta ekologija, posebno za nas Hrvate koji tako volimo koristiti kraće puteve za dolazak do željenog cilja....
Dok se istovremeno svim snagama trsi doći do novih rezervi nafte i plina, te privući petrodolare - što neće biti ni lako, niti će donijeti kratkoročne pozitivne efekte - država zaboravlja na elementarnu sigurnost opskrbe, o čemu smo na ovom mjestu već pisali. Ukrajinska kriza mogla bi Europi početi praviti poteškoće već ove jeseni, no Hrvatska i dalje nije uvela novu europsku regulativu o sigurnosti opskrbe u naš pravni sustav, a domaća Uredba o sigurnosti opskrbe iz 2008. ne važi već deset mjeseci. Taj pravni vakuum neće izbrisati činjenica da je HEP postao zadužen za opskrbu kućanstava plinom. Ta će tvrtka idućih mjeseci imati pune ruke posla da se uhoda u novoj ulozi, a to ne znači samo posjedovanje plinskog skladišta, već i odgovor na dnevne nominacije opskrbljivača plinom i nominacije prema Ini.
Ina se pak odlukom države našla u vrlo nezgodnoj situaciji da mora osigurati HEP-u fleksibilnost dobave plina na razini pola milijuna m3 dnevno. Tako veliku fleksibilnost, žale se opravdano u Ini, može osigurati veletrgovac plinom, ali ne i proizvodna tvrtka koja je time stavljena u poziciju da otvara i zatvara svoje bušotine, što se ne radi. Istodobno, Ina nije mogla sudjelovati na natječaju za kapacitete plinskog skladišta, a svojih 200 milijuna m3 plina, upravo radi sigurnosti opskrbe, nije mogla na vrijeme povući iz plinskog skladišta. S obzirom na to da država nije na neki način zaštitila Inina prava na taj plin, on bi se uskoro mogao naći na dražbi, gdje bi mogao biti prodan po vrlo niskoj cijeni.
Takav razvoj događaja po svemu sudeći nije slučajan i dio je rata između MOL-a i države koji traje već nekoliko godina. U tom ratu dobivaju se pojedine bitke, neke se gube, no nitko ne može poreći da je to što se događa loše po hrvatsko gospodarstvo, iscrpljeno nakon šest godina krize. Kako sada stvari stoje, može se pretpostaviti da će MOL kao odgovor na taj posljednji pritisak iskoristiti moć svojih upravljačkih prava kako bi zaustavio modernizaciju riječke rafinerije. A zatim će država učiniti što? Raskinuti dioničarski ugovor? Nacionalizirati Inu? Kako god, Hrvatska već proživljava svoju malu plinsku krizu i treba se nadati da se njezino plinsko gospodarstvo, koje se zaista nalazi u kaotičnom stanju, neće uskoro suočiti s "uvoznom" plinskom krizom.
