Agencija za opremu pod tlakom (OPT-Agencija) osnovana je prije više od dvije i pol godine, međutim nebrigom Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva postupak ustroja Agencije nije dovršen, zbog čega je njezin rad i dalje otežan. Za neometan rad te važne Agencije i dalje brine "vječni" privremeni ravnatelj, a 10 stručnjaka skrbi za pregled čak 100.000 objekata, o čijem kvalitetnom i sigurnom radu ovisi neometan tehnološki proces u energetskom sektoru, kemijskoj i procesnoj industriji, ali i šire.
Na poteškoće oko kontrole opreme pod tlakom te problem dvostruke procjene sukladnosti opreme pod tlakom iz uvoza od certifikatora TÜV Croatia, problemi su na koje je i ove godine podsjetio 8. hrvatski seminar o tlačnoj opremi u organizaciji Energetika Marketinga.
Djelatnici OPT-Agencije godišnje obave više od 10.000 pregleda, što znači da na jednog njezinog djelatnika dolazi čak 1.000 pregleda godišnje. Potkapacitiranost Agencije kojoj nedostaje barem 10 kvalificiranih stručnjaka, očituje se i u kašnjenju redovnih pregleda te osjetljive opreme. Korisnici na vrijeme dostavljaju zahtjev za periodički pregled, međutim poslom pretrpani inspektori nisu u stanju u danom roku izaći na teren, već kasne čak 3 do 6 mjeseci. Zbog toga se tražitelju pregleda može dogoditi da mu mjerodavne inspekcije odrede kaznu prema Zakonu o državnom inspektoratu i Zakonu o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanju sukladnosti. Te se kazne kreću od 20.000 do 200.000 kuna, a moguća je i zabrana rada.
Iako u MINGORP-u dobro znaju za probleme Agencije i činjenicu da to tijelo godinama radi bez statuta i pravilnika o unutarnjem ustrojstvu koji bi sistematizirao radna mjesta, Ministarstvo sve do siječnja 2010. godine nije imenovalo Upravno vijeće. Kad je sedmeročlano Vijeće konačno formirano, činilo se da će se dogoditi pomak jer je na čelo vijeća imenovan Ruđer Friganović, državni tajnik za industriju. Međutim, već više od godinu dana članovi Vijeća za svoj nerad mjesečno primaju 1.500 kuna naknade, a Friganović nije našao za shodno sazvati sjednicu! Valja naglasiti da OPT-Agencija nije "Ministarstvo za istraživanje ruda i gubljenje vremena" iz Alana Forda. Za razliku od brojnih beskorisnih i parazitskih vladinih agencija, o čemu se dosta pisalo, u OPT-Agenciji se zaista radi, pa i doprinosi državnom proračunu naplatom pregleda. Kada se odbiju svi troškovi za zaposlene, ta Agencija je u proračun godišnje donosi gotovo tri milijuna kuna godišnje! S povećanjem broja zaposlenih povećao bi se broj pregleda i prihodi proračuna, kontrola opreme pod tlakom bila bi pravodobna, a oprema sigurna za upotrebu.
Drugi gorući problem s kojim se susreću investitori koji žele na tržište staviti novi komad opreme pod tlakom skupa je i pretjerano "revna" procedura. Naime, sve do formalnog ulaska Hrvatske u Europsku uniju oprema pod tlakom i svi sastavni dijelovi takvih sklopova prolaze besmisleno dvostruko certificiranje koje pod svojevrsnim monopolom drži TÜV Croatia iz Slavonskog Broda. TÜV Croatia zarađuje velik novac naplaćujući 395 eura za certificiranje svakog proizvoda, koji je prethodno certificiran u zemlji proizvodnje, da bi na koncu uzela novac i za certificiranje cijelog sklopa načinjenog od iste te opreme koji se prvi put stavlja na tržište. Pri tom se dodatno plaća naknada pri svakom uvozu tog proizvoda! To je u suprotnosti s Europskom direktivom o tlačnoj opremi (PED) na koju se TÜV Croatia poziva, u kojoj izrijekom stoji da "nema potrebe, čak je zabranjeno, ocjenjivati opremu koja već ima CE-oznake". U toj direktivi stoji da u tom slučaju mora biti dostupna potrebna dokumentacija, koju bi tijelo za ocjenu sukladnosti trebalo provjeriti, jer sve procedure sukladnosti moraju biti dokumentirane. PED je očito jedno, a praksa TÜV-ove podružnice u Hrvatskoj nešto posve drugo, pa nikome nije jasno zbog čega provjera dokumentacije tako puno košta.
Proizvođači opreme čude se takvoj praksi tijela za ocjenu sukladnosti i cjeniku za ocjenu sukladnosti koji je u Hrvatskoj znatno "nabildaniji" nego u Rusiji i Ukrajini. TÜV Croatia se pravda da samo postupa prema pravilniku koji je donio MINGORP, pa ako se u praksi pokazuju ovakve nelogičnosti koje opterećuju privredu, možda bi trebalo mijenjati pravilnik. Za to vrijeme uvoznici i proizvođači stenju jer nemaju izbora, gubeći vrijeme, živce i novac u borbi s vjetrenjačama. Nejasno je i kako to se cjenik već nije našao pred Vijećem Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja. Uostalom, kako to da MINGORP i Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija, kojima je posao da zaštite industriju i poduzetništvo od samovolje Europske unije, nisu zatražili da se o dvostrukoj ocjeni sukladnosti održi bar jedan konstruktivan sastanak?
