Vodik sve više postaje energent budućnosti pa se već uvelike razmišlja o načinima njegove distribucije. Južni vodikov koridor, koji je još uvijek u fazi provedbe studije izvedivosti, trebao bi omogućiti transport vodika proizvedenog u sjevernoj Africi preko Italije prema središnjoj Europi.
U pripremnoj radnoj skupini, osim Talijana, sudjeluju i Austrijanci te Nijemci. Ukupna duljina vodikovoda trebala bi iznositi 3.300 kilometara, od čega bi oko 1.900 kilometara prolazilo kroz Italiju, pri čemu bi se čak 65 posto trase temeljilo na već postojećem plinovodu, prenosi Nastik.
Kroz Južni vodikov koridor predviđa se dnevni uvoz od 448 GWh vodika iz sjeverne Afrike, regije koja je zbog svojih prirodnih uvjeta i mogućnosti proizvodnje velikih količina električne energije iz obnovljivih izvora – prvenstveno sunca i vjetra – posebno zanimljiva za proizvodnju zelenog vodika.
Prema riječima Giovanne Pozzi, direktorice za razvoj vodikovih projekata pri talijanskom operatoru plinske mreže SNAM, "Tunis i Alžir su zbog svog položaja optimalne lokacije za proizvodnju obnovljivog vodika i već su pokazali interes za njegovu proizvodnju. Povezivanjem preko Italije, Europa bi dobila značajan dodatni proizvodni izvor i mogućnost diverzifikacije opskrbe.“
Do 2040. godine proizvodnja vodika u Italiji trebala bi porasti s 5,2 TWh u 2023. na 10,8 TWh, dok bi dodatnih 29,5 TWh u talijansku vodikovu mrežu pristizalo iz inozemstva, ponajprije iz sjeverne Afrike.
Spominje se i kako bi se na ovaj vodikovod mogla priključiti i Slovenija, a talijanski operator SNAM već sudjeluje u projektu uspostave Sjevernojadranske vodikove doline, koji okuplja 37 partnera iz Slovenije, Hrvatske i Furlanije-Julijske krajine.
