Krajem prošle godine znanstvenici s njemačkog instituta Max Planck za fiziku plazme su pokrenuli gigantski fuzijski reaktor koji, ako proradi pravilno, ima potencijala postati prekretnica u potrazi za obnovljivim izvorom energije. Službeno su potvrdili da stroj zaista radi i to, kako kažu, "neočekivanom preciznošću", piše portal Znanost. To u prijevodu znači da bi jednog dana takav sličan model mogao praktično postati beskonačni izvor čiste obnovljive energije. Ovo je uistinu revolucionaran pomak, a ime eksperimentalnog fuzijskog reaktora je Wendelstein 7-X (W 7-X). Gradili su ga gotovo dva desetljeća i potrošili na njega gotovo milijardu eura, i isplatilo se. Sve je to rezultat neprestanog lova na proces nuklearne fuzije koji bi bio od iznimne važnosti za čovječanstvo. Proces je to koji se događa unutar svih zvijezda, tako i Sunca, a koji energiju stvara spajanjem atomskih jezgri, a ne razbijanjem, što se radi u komercijalnim fuzijskim reaktorima. Prednosti bi trebale biti enormne, jer fuzija kao gorivo može rabiti vodik, koji se može lako i jeftino proizvesti, a ne stvaraju se pritom nikakvi radioaktivni nusprodukti. Na fuziji se radi već dobrih 60 godina, a kao najuspješniji fuzijski reaktori su zasnovani su na „tokamak“ modelu reaktora u obliku uštipka, koji je opasan prstenovima elektromagneta. Rezultat mu nije pretjerano uspješan, jer treba izvor energije izvana, no na njima se i dalje radi. Zato se kod ovog uspješnog reaktora, W 7-X, koristio zahtjevniji dizajn „stellaratora“. U tom se tipu reaktora plazma drži u obliku izvrnute trake zbog nepravilno postavljenih magneta. Cilj je enormno ugrijanu plazmu (slično temperaturama u Suncu) neprekidno održavati u stanju potrebnom za nuklearnu fuziju, a prednost pred tokamak modelima je veća komercijalna isplativost zbog mogućih manjih i jeftinijih konstrukcija.