Kako piše Poslovni dnevnik, mahnita kineska gradnja brana nedavno je naletjela na zid u Burmi (Mjanmaru), gdje je zbog smione vladine odluke da stopira kontroverzni kineski projekt izgradnje brane olakšan put prema prvom posjetu američke ministrice vanjskih poslova toj zemlji u više od pola stoljeća. Navedeni zaustavljeni projekt vrijedan 3,6 milijarde dolara pod imenom brana Myitsone nalazi se na izvoru najveće burmanske rijeke Irrawaddy, a električnom energijom je trebao opskrbljavati isključivo kinesku elektroenergetsku mrežu, unatoč činjenici da su u Burmi nestanci struje svakodnevna pojava. Komisija za nadzor i upravljanje kapitalom kineskog Državnog vijeća u državnom vlasništvu veličala je Myitsone kao uzorni inozemni projekt koji služi kineskim interesima. Burmanska odluka stoga je šokirala kinesku vladu, koja je prije toga počela Burmu tretirati kao pouzdanu državu klijenta. No, unatoč ovoj prepreci, kako piše Vjesnik, Kina je i dalje najveći svjetski graditelj brana, kako kod kuće, tako i u inozemstvu. Niti jedna zemlja u cijeloj povijesti nije izgradila više brana od Kine, koja se hvali da ima više brana nego ostatak svijeta ukupno. Prije nego što su komunisti došli na vlast 1949., Kina je imala samo 22 brane spomena vrijedne veličine. Danas ima više od polovice ukupnog broja od pedesetak tisuća velikih brana u svijetu, a pod velike brane ubrajamo one visine najmanje 15 metara ili zalihovnog kapaciteta od preko tri milijuna kubnih metara. Kina je također globalni predvodnik kad je u pitanju izgradnja brana u inozemstvu. Njezine državne tvrtke grade sve više brana u drugim zemljama nego svi ostali međunarodni graditelji brana zajedno. Trideset i sedam kineskih financijskih i poslovnih subjekata uključeno je u preko sto projekata izgradnje brana u zemljama u razvoju. Kineska izgradnja elektrana u inozemstvu vođena je željom za zaradom, ali i diplomatskim naporima da iskaže svoje projektantsko i graditeljsko umijeće.