Komercijalne ponude za zakup terminala iznose tek 20% i nisu dovoljne da se postigne ekonomski isplativa gradnja terminala, a kako su predstavnici države u više navrata naglašavali, riječ je o strateškom projektu bitnom za sigurnost opskrbe i deversifikaciju. "Razmišljanje države mora biti strateško, a s vremenom će se pojaviti komercijalni aspekt u smislu zakupa kapaciteta za okolne zemlje. Naravno, potrebno je voditi računa i o tržištu kad god je to moguće, no u obzir valja uzeti i druge elemente", ocijenio je ministar Tomislav Čorić jučer. Stanovnicima Omišlja i otoka Krka, koji su prvenstveno zabrinuti
ekološkom komponentom, kao i starošću broda, odnosno LNG tankera na
kojem će se vršiti konverzija, Ćorić poručuje da starost tog broda
definitivno ne može biti problem, a kada je u pitanju korištenje morske
vode u dijelu procesa, odnosno ispuštanje klora natrag u more, Ćorić
naglašava da su dosad bile iznošene netočne vrijednosti ugroze okoliša. "Jasno želimo dati do znanja da tehnologija koja će se koristiti na ovom
brodu za regasifikaciju podrazumijeva tzv. zatvoreni sustav, dakle
morska voda neće biti korištena u tom kontekstu, pa tada ni klor kao
takav više nije problem", kaže Ćorić.
Odabrani FSRU brod tvrtke Golar vrijedan 159,6 milijuna eura spremničkog je kapaciteta 140.000 kubika, s nominalnom kapacitetom regasifikacije UPP-a od 300.000 kubika prirodnog plina/satno, što na godišnjem nivou daje kapacitet od 2,6 milijardi kubika plina. Cijena LNG-a je otprilike 25% iznad cijene plina koji se transportira plinovodima. LNG-terminali u Europi rade s iskoristivošću kapaciteta od prosječno 25-30%, a uglavnom je riječ o skupoj infrastrukturi koja služi za sigurnost dobave, a ekonomska isplativost joj je nerijetko upitna. Drugi najveći dobavljač LNG-a u Europi iza Katara je 2018. postala Rusija, koja je snažno iskoračila na to tržište pa se dio struke pita od koga se zapravo diverzificiramo ovim projektom, jer ionako snažno ovisimo o ruskom plinu, kao i ostatak Europe.
