Europska unija donijela je odluku o prestanku opskrbe plinom iz Rusije i jasno je da to već sada itekako utječe na cjelokupnu europsku energetsku politiku, gospodarstvo i svakodnevno življenje. Ipak, postavlja se pitanje što je s europskim zemljama koje (još) nisu članice EU-a i kako sve to utječe na njih. Naime, bez obzira na to, prirodni plin iz Rusije i do tih zemalja dolazio je plinovodima koji dijelom prolaze kroz članice EU-a. Najbolji primjer za to je susjedna Bosna i Hercegovina, ovisna o jednom dobavnom pravcu za plin, a to je plinska interkonekcija sa Srbijom. Plin iz Rusije do sada je do BiH dolazio plinovodima koji su prolazili kroz Ukrajinu, a zatim i plinovodom Turski tok i njegovim ograncima kroz Bugarsku i Srbiju. Vrlo vjerojatno to uskoro neće biti moguće pa se postavlja pitanje što sada.
Odgovore na neka od tih važnih pitanja u vezi buduće opskrbe plinom susjedne zemlje ponudio je ugledni bosanskohercegovački energetičar mr. sc. Semin Petrović. Riječ je o stručnjaku s bogatim iskustvom u području plinske tehnike, energetske učinkovitosti i obnovljvih izvora. Niz godina je voditelj projekata u Istraživačko-razvojnom centru za plinsku tehniku (IGT) iz Sarajeva, a od 2024. član je Upravnog odbora Operatora za obnovljive izvore energije i efikasnu/učinkovitu kogeneraciju. Također je bio član timova za izradu nekoliko strateških dokumenata i akcijskih planova iz područja energetike u BiH-u.
Europska unija odustaje od plina iz Rusije, a s druge strane BiH o njemu ovisi. Ako dođe do tog odustajanja, možemo li očekivati da odluka EU-a ima utjecaja na opskrbu BiH plinom?
Dokumenti kojima EU želi odustati od plina iz Rusije prolaze instance odgovarajućih tijela EU-a do konačnog usvajanja, ali prema informacijama koji su poznati iz nacrta tih dokumenata, izvjesno je da EU odustaje od plina iz Rusije, postupno između 1. siječnja 2026. i 31. prosinca 2027. godine. To nije nikakva novost jer je ta odluka najavljena još 2022. godine.
Međutim, EU mora napraviti neke kompromise s Mađarskom i Slovačkom koje imaju dugoročne ugovore s ruskim Gazpromom, što neće biti nimalo jednostavno jer bi troškove ranijeg raskida ugovora (2034. i 2036. godine), morale platiti te dvije zemlje, a raskid ugovora bi bio uzrokovan krivicom EU-a, a ne krivicom tih zemalja. Pitanje za EU je hoće li će za te dvije zemlje napraviti još neki izuzetak ili će i za te stvari zavući ruku u džep građana EU-a i platiti penale Rusiji.
Bosna i Hercegovina jest ovisna o ruskom plinu, prije svega zato što je to najpovoljniji prirodni plin na tržištu za BiH, a zatim i što imamo jedan dobavni pravac za opskrbu. S druge strane, BiH nije članica EU-a niti će biti do kraja 2027. godine, da ne prejudiciram hoće li će biti ikada. To bi trebalo značiti da te odluke vezano za EU ne bi trebale obvezivati BiH, iako će nam one biti vjerojatno nametnute 'na mala vrata' zbog bespogovorne poslušnosti i dodvoravanja naših predstavnika različitih razina vlasti prema različitim razina EU-a.
Odluka EU-a o odustajanju od plina iz Rusije u konačnici, kakva god bude usvojena, ne bi trebala imati utjecaj na opsrkbu BiH-a jer BiH, čak i sada, s jednim pravcem opskrbe može nabaviti prirodni plin gotovo iz cijelog svijeta. Potrebno je pronaći odgovarajućeg opskrbljivača, odgovarajuće opskrbne rute (koje postoje) i nominirati količine (koje nisu značajne u odnosu na potrošnju susjednih zemalja). Naravno, pitanje je koje količine i po kojoj cijeni BiH može dobiti sadašnjim opskrbnim pravcem. Gotovo je izvjesno da bi to bilo znatno nepovoljnije za BiH.
Kako inače vidite situaciju s opskrbom BiH plinom?
Situacija s opskrbom BiH plinom prilično je zadovoljavajuća i stabilna više od 45 godina. Iako su se mijenjale (geo)političke i ekonomske okolnosti i u BiH-u i u okruženju (i još se mijenjaju), uglavnom smo imali urednu opskrbu po razmjerno povoljnim cijenama i u traženim količinama. Kratkotrajni problemi su se pojavljivali zbog događaja koji su potresali veći dio EU-a i na koje nije mogao utjecati BiH ni naš opskrbljivač.
Sve probleme s opskrbom BiH plinom treba isključivo tražiti unutar BiH-a, odnosno treba se zapitati kako je moguće da je svim vlastima od 1996. godine do sada bilo koja nova plinska interkonekcija bila zadnji prioritet, iako je investicija u jednu interkonekciju reda veličine jedne zaobilaznice na koridoru Vc. Da ne govorimo o propuštenim šansama za razvoj pojedinih regija da su imale opskrbu plinom!
