Poštovana gđo. Tancer, ponajprije moramo istaknuti poslovne rezultate koji su impresivni. U 2009. godini bilježite prihod od 273 milijuna eura, a u 2010. godini čak 794 mil. eura. Što je utjecalo na tako velik porast prihoda?

Usporedba poslovnih rezultata iz 2009. i 2010. nije moguća, budući da je društvo Prirodni plin počelo s radom 1. srpnja 2009. godine. Dakle, rezultati se odnose na poslovanje od šest mjeseci. Kad bi uspoređivali rezultate za isto razdoblje, porast prihoda bi bio znatno manji, a rezultat je većih prodanih količina plina te većih prodajnih cijena. Dopustite da naglasim jednu stvar koja obično nije dobro interpretirana. Prihod je samo jedan faktor, no ono što je stvarno bitno je krajnji poslovni rezultat (neto dobit/gubitak) gospodarskog subjekta.

Vlada je donijela odluku prema kojoj je cijenu plina za proizvodne djelatnosti fiksirala na 2,13 HRK/m3. Kako gledate na tu odluku i kako teče njezina provedba?

INA je dužna postupati prema odluci Vlade te će tako i učiniti.
Međutim, računamo s ostvarivanjem značajnog gubitka u poslovanju u ova četiri mjeseca zbog limitirane cijene plina. Ovaj novi cjenovni sustav je dugoročno neodrživ s obzirom da ćemo ulaskom u EU morati ispuniti zahtjev o potpunoj liberalizaciji tržišta i cijena. Što se tiče uvođenja nove cijene, još ne raspolažemo s podacima koliko plina će biti prodano prema odluci Vlade jer ne znamo strukturu krajnjih potrošača, već te podatke tek trebamo dobiti od opskrbljivača. Fakturirat ćemo plin prema podacima koje dobijemo od opskrbljivača. Činjenica je da se konkurencija, koju smo očekivali, povukla s tržišta, zbog čega će Prirodni plin biti u obavezi pronaći dovoljno plina za opskrbu kompletnog tržišta za narednu ogrjevnu sezonu. Poduzet ćemo sve aktivnosti da plina bude dovoljno, iako to možda bude značilo da ćemo ga izvanredno uvoziti kako bismo pokrili vršna opterećenja. Plina neće manjkati.

Zanimljivo je da mnogi smatraju da je Vaš biznis vrlo profitabilan, čemu je vjerojatno i razlog 60 - 70% udjela jeftinog domaćeg plina. No, Prirodni plin ipak iskazuje gubitak. Kako to komentirate?

Gubitak u poslovanju rezultat je razlika u nabavnim, uvoznim te prodajnim cijenama plina, kao i velikim troškovima financiranja. Najveći nerazmjer cijena odnosi se na velike količine plina koje Prirodni plin prodaje po reguliranoj cijeni od 1,7 HRK/m3 opskrbljivačima na distributivnom sustavu za opskrbu kućanstava. Prirodni plin kupuje od Ine plin iz domaće proizvodnje, a prema tržišnim principima na prodaji tog plina trebao bi se ostvariti nekakav profit kako bi itko bio zainteresiran za takav posao. Smisao izdvajanja Prirodnog plina iz Ine u tvrtku-kćer upravo je u tome da se postigne transparentnost u plinskom poslovanju.

Kakve rezultate poslovanja očekujete ove godine?

Ne mogu reći kakav rezultat očekujemo, dok ne vidimo efekte Vladine odluke o cijeni plina. Uskoro, kada dobijemo podloge za fakturiranje od opskrbljivača i kada vidimo kakav je omjer regulirane i tržišne cijene, moći ćemo napraviti prosudbu. Činjenica je da se radi o razdoblju od nekoliko mjeseci, kada prirodno ulazimo u razdoblje povećane potrošnje, a očekuje se da će potrošnja dodatno rasti. Naši kupci izravno priključeni na transportni sustav imaju kontinuiranu proizvodnju i tu ne primjećujemo veće oscilacije u potrošnji. Do porasta potrošnje moglo bi doći u toplinarstvu ako one toplane koje su koristile mazut i loživo ulje pređu na plin. To će se vidjeti kad počne sezona grijanja.

Tancer_davorka_2

U prošloj plinskoj godini (do 1. listopada ove godine) neki opskrbljivači plinom nisu potpisali ugovor s Prirodnim plinom. Zašto je do toga došlo?

U prošloj plinskoj godini samo tri opskrbljivača od ukupno njih 38 nisu potpisali ugovore. Budući su nastavili preuzimati i plaćati plin, pravno gledano je ugovor prihvaćen. Naime, Prirodni plin nastoji imati standardne ugovore za određene kategorije svojih kupaca kako bi svi imali slične osnovne uvjete. Posebno je to važno kod ugovora o dobavi gdje koristimo tipski ugovor koji je čak objavljen na našoj web-stranici. I ove godine je situacija slična, postoji određen broj opskrbljivača koji nisu potpisali ugovore. S većinom opskrbljivača smo razgovarali, udovoljili nekim zahtjevima, ali i obrazložili opravdanost spornih odredbi. Napominjem da naši ugovori u svim svojim odredbama zadovoljavaju zakonsku regulativu.

Kakva je situacija s ugovorima za plinsku godinu 2011/2012? Jeste li uspjeli sklopiti većinu ugovora?

Što se tiče novih ugovora za plinsku godinu 2011/2012, s industrijskim potrošačima su, uglavnom , svi ugovori potpisani. Kada je riječ o opskrbljivačima na distributivnom sustavu, samo dio njih nije potpisao ugovore. Ukupno je 38 kupaca, svako od njih ima neke zahtjeve, a mi nastojimo da ugovori budu standardni.
Treba napomenuti da je Prirodni plin već u travnju poslao kupcima osnovne komercijalne uvjete za narednu plinsku godinu, no budući se očekivao dolazak konkurencije, kupci su oklijevali s potpisivanjem ugovora a neki su raspisali natječaje za nabavu plina, tako da smo vrlo malo ugovora sklopili do kraja srpnja. Naime, zakon propisuje da do 20. srpnja Plinacro-u trebamo podnijeti zahtjev za rezervaciju kapaciteta na godišnjoj razini te smo zbog toga kupce požurivali da se ugovori sklope do tog datuma. Za one kupce s kojima je ugovor sklopljen na vrijeme, rezervirali smo kapacitete na godišnjoj razini, a za one s kojima je ugovor sklopljen naknadno, kod Plinacra možemo ugovor sklopiti samo na mjesečnoj razini. Sada, dok je na snazi postojeći Tarifni sustav za transport prirodnog plina, to ne utječe na cijenu transporta. Ipak, ako u toku plinske godine na snagu stupi novi Tarifni sustav za transport prirodnog plina, tarifa za transport plina biti će povoljnija za one koji imaju godišnji ugovor.

Zašto Prirodni plin od opskrbljivača traži bankovne garancije za naplatu plina, a u isto vrijeme njima nitko ne jamči da će naplatiti isporučeni plin?

Instrumenti osiguranja plaćanja su uobičajeni sastavni dio ugovora. Iznos i vrstu instrumenta određuje prodavatelj na temelju procjene rizika svakog pojedinačnog kupca. Bankarske garancije za naplatu isporučenog plina traže se samo u iznimnim situacijama, kada se radi o kupcu koji je okarakteriziran kao rizičan sukladno definiranim kriterijima. Ukoliko kupac nije u mogućnosti ishoditi bankarsku garanciju, spremni smo ponuditi i druge mogućnosti. Uobičajeni instrument osiguranja plaćanja je obična zadužnica. Za razliku od nas, opskrbljivači u slučaju neplaćanja mogu svojim kupcima obustaviti isporuku plina i time smanjiti svoju izloženost.

Rok za naplatu Vaših računa prema opskrbljivačima je 15 dana, a oni u tom roku uglavnom ne uspijevaju naplatiti plin. Stoga je glavnina opskrbljivača prisiljena uzimati kratkoročne pozajmice. Razumijete li tu situaciju i hoće li Prirodni plin pokazati više fleksibilnosti u naplati?

Problem naplate ukorijenjen je u gospodarstvu općenito. Razumijemo situaciju u kojoj se nalaze naši kupci, ali prvenstveno moramo voditi računa o pravovremenom podmirenju svojih obveza prema inozemnim partnerima kako ne bi došlo do poremećaja u isporuci plina iz uvoza. Sigurnost opskrbe plinom (i shodno tome i energijom) je jedna od najvažnijih faktora koji Prirodni plin mora osigurati u Hrvatskoj.
U novim ugovorima malo smo popravili uvjete plaćanja, no ne možemo udovoljiti svim zahtjevima da ne dovedemo u opasnost svoju likvidnost. Ljeti, bez obzira što nema potrošnje plina, kupujemo plin od Ine i iz inozemstva i pospremamo ga u skladište. To znači da Prirodni plin mora financirati otprilike šest mjeseci niske potrošnje plina (što je značajno više od 15 dana spomenutih u pitanju), a istodobno imamo obavezu plaćanja plina i transportnih pravaca u inozemstvu.

U Hrvatskoj je dobavna cijena plina za industriju definirana formulom koja se, između ostalog, osniva na dugoročnom ugovoru za kupnju ruskog plina. U formuli postoji komponenta TC (trošak transporta) za koju je distributerima usmeno rečeno da odražava transport plina od ukrajinsko-slovačke do slovensko-hrvatske granice. Takav trošak za plin proizveden u Hrvatskoj nema nikakvog smisla, a uz to, činjenica je da plin više uopće ne dolazi iz Rusije jer INA ima potpisan ugovor s Enijem. Kako to komentirate?

Cijena plina u ugovorima definirana je eskalacijskom formulom. Međutim, mi smo u formulu uveli i neke fiksne elemente, odnosno elemente koji ne ovise o vrijednosti naftnih derivata već samo o tečaju eura, kao što je i slučaj sa spomenutom komponentom TC. Time smo umanjili rizik kupca jer se taj dio cijene ne mijenja prema cijeni naftnih derivata. Što se tiče troškova transporta uvoznog plina , važno je istaknuti da bez obzira otkud potječe plin kojeg uvozimo, cijena transporta do hrvatske granice je visoka te je podložna promjenama tijekom godine s obzirom na povećanja tarifnih stavki koje se objavljuju u reguliranim sustavima u zemljama u okruženju. Također treba napomenuti da trošak transporta znatno raste kod fleksibilnih ugovora, odnosno ugovora koji omogućavaju preuzimanje plina s velikim dnevnim količinama u zimskom razdoblju, odnosno znatno manjim tijekom ljetnih mjeseci, budući da se transportni kapaciteti za uvoz plina uglavnom zakupljuju na godišnjoj razini i to za maksimalne ugovorene dnevne isporuke.
Prema tome, transport plina plaćamo prema raznim modelima i transportnim pravcima te je nemoguće takav trošak iskazati jednom brojkom.

Što će biti s cijenom plina za povlaštene kupce (koji obavljaju proizvodnu djelatnost i godišnje troše manje od 100 mil. m3, a posebno za kupce koji kupuju plin radi proizvodnje toplinske energije za tarifnog kupca) nakon 31. prosinca 2011. godine?

Cijena plina za povlaštene kupce je regulirana ugovorom između dviju strana i iskazana eskalacijskom formulom koja će se primijeniti, ukoliko to ne bude drugačije uređeno zakonskim propisima.

Što vam znači plinska interkonekcija s Mađarskom?

Izgradnja interkonektora koji povezuje hrvatski transportni sustav s mađarskim veliki je događaj u razvoju plinskog sustava te jača našu energetsku sigurnost. Njime su stvoreni osnovni tehnički preduvjeti za otvaranje tržišta plina. Međutim za nas to prije svega predstavlja bitan uvjet za povećanje sigurnosti opskrbe plinom. Novi prekogranični kapaciteti omogućiti će nam da zimi, pogotovo u vršnim opterećenjima pri izrazito niskim temperaturama, iz inozemstva nabavimo dovoljno plina za opskrbu svih kupaca. Pokazalo se da izlaz plina iz skladišta Okoli nije bio dovoljan za tako velika opterećenja, a transportni pravac preko Rogateca je bio ograničen na 130 000 m3/h. Sada se otvorio put za osiguranje dovoljnih količina plina za sve moguće uvjete. Naravno, to može znatno povećati naše troškove nabave plina jer su troškovi pokrivanja vršne potrošnje puno veći nego kad se ugovara višegodišnja kontinuirana potrošnja.
Prema ugovoru o uvozu plina kojeg smo potpisali s Enijem točke isporuke su Rogatec i Donji Miholjac što omogućuje veliku fleksibilnost isporuke plina. Ovog ljeta testirali smo uvoz preko Donjeg Miholjca, kako bi provjerili cijeli sustav i bili spremni za zimsku ogrjevnu sezonu. Suradnja s Enijem i Plinacrom je izuzetno dobra i sve je prošlo bez poteškoća. Preko novog interkonektora povezani smo s Mađarskim plinskim sustavima a time i sa regionalnim plinskim tržištem na kojem plina ima dovoljno.

Kao jedini veletrgovac i aktivni voditelj bilančne skupine, jeste li zakupili očekivani cjelokupni kapacitet Podzemnog skladišta plina Okoli te do kada traje zakup?

Prilikom izdvajanja društva Podzemno skladište plina u 2009. godini sklopljen je petogodišnji ugovor o zakupu ukupnog kapaciteta podzemnog skladišta. Time je društvu osiguran kontinuiran maksimalni prihod koji proizlazi iz Tarifnog sustava za skladištenje plina, a Prirodnom plinu su dati na raspolaganje kapaciteti potrebni za uravnoteženje izrazite sezonske potrošnje većeg dijela potrošača koji plin koriste za grijanje, prvenstveno kućanstava i malog poduzetništva.

Što smatrate da je akutno u plinskom gospodarstvu i što treba hitno promijeniti, odnosno primijeniti?

Prvenstveno treba stvoriti preduvjete za otvaranje tržišta. Očito je da ispunjenje tehničkih preduvjeta nije dovoljno. Sudionici u plinskom sektoru bi se trebali usredotočiti na stručne aktivnosti u cilju popularizacije plina kao čistog i sigurnog energenta. S povećanjem broja priključenih potrošača, naročito u područjima čija je plinofikacija u tijeku, i s maksimalnim iskorištenjem kapaciteta izgrađenih sustava jedinična cijena plina će biti manja. Također mislim da bi svi sudionici na tržištu trebali svoja znanja i iskustva pretočiti u operativni dio zakonske regulative kako bi u što kraćem roku ostvarili uređeno tržište u kojem će uloga svakog energetskog subjekta biti jasno određena i pravedno vrednovana.

Gotovo 28 godina radite u INA-i, a od toga ste već treću godinu direktorica Prirodnog plina. Kako vidite budućnost plinskog gospodarstva u Hrvatskoj i tvrtke Prirodni plin?

Svjedoci smo velikih promjena koje su se u plinskom sektoru dogodile u zadnjih desetak godina. Započelo je sve s izdvajanjem sustava transportnih plinovoda iz INA-e, zatim je došlo na red podzemno skladište plina pa trgovina plinom. U skladu s europskim direktivama, razdvojene su aktivnosti, a novom zakonskom regulativom osigurana je transparentnost i međusobna usklađenost svih sudionika na plinskom tržištu. Regulirane energetske djelatnosti na temelju donesenih tarifnih sustava imaju prihode koji omogućavaju izgradnju plinskih sustava. Još uvijek imamo, za europske razmjere, veliku proizvodnju prirodnog plina. Sve je to dobar temelj za razvoj plinskog gospodarstva. Prema tome, u budućnosti će se graditi novi objekti i sustavi za diversifikaciju dobavnih pravaca, bolje povezivanje s tržištima u okruženju i povećanje sigurnosti opskrbe. Zadovoljna sam što smo potpisivanjem ugovora o opskrbi s Eni-jem te ponovnim pregovaranjem postojećih ugovora sa velikim industrijskim igračima uspjeli stabilizirati poslovanje Prirodnog plina. Ovo je bio veliki korak te se nadam da će društvo Prirodni plin još dugi niz godina biti jedan od glavnih igrača na hrvatskom tržištu.

Kako gledate na mogućnost da država ipak preuzme Prirodni plin?

Mislim da država kroz postojeću strukturu vlasništva Ine kao i raznim drugim mehanizmima može kontrolirati sigurnost opskrbe plinom hrvatskog tržišta. Trgovina plinom u prijelaznim uvjetima do potpunog otvaranja tržišta još uvijek nije profitabilna. INA je dugo subvencionirala gospodarstvo kroz niske cijene plina i sada je došlo vrijeme za promjene. Dokaz neprofitabilnosti posla je i činjenica da nitko od velikih europskih igrača uz ovako reguliranu cijenu plina nije ušao na tržište.